IVAN BAĆAK TOMISLAVGRAD

Nije se rodio Andrić, Selimović, Mak Dizdar,... Koroman, Jergović... koji bi umio opisati sav jad današnje BiH ni tugu BH Hrvata, a sve zahvaljujući 'spasiteljima sa Zapada' kojima je jedini cilj (p)odrzavati krizu.Blog posvećujem žrtvama MZ-e.

09.02.2010.

NIJE SECESIJA, NEGO 'ANKETIRANJE JAVNOSTI'

image Milorad Dodik / 24sata.info

24SI - Predsjednik Vlade Republike Srpske (RS) Milorad Dodik izjavio je da Prijedlog zakona o referendumu i građanskoj inicijativi nije mimo Ustava i daytonskih ovlasti entiteta i poručio da secesija nije na dnevnom redu vlasti u RS.

"Ovaj zakon pokazuje spremnost RS da ispunjava svoje obaveze iz Daytonskog mirovnog sporazuma i da u tom kontekstu koristi sva moguća prava dobijena tim sporazumom", istakao je Dodik danas tijekom skupštinske rasprave o tom prijedlogu zakona.

Dodik kaže da ovaj zakon nije nikakav pokušaj da se zloupotrijebi Daytonski sporazum i da se ugrozi ustavna pozicija RS, već da se ona afirmira i na najbolji mogući način uredi područje koje će se sigurno u budućnosti koristiti, kao u svim europskim zemljama, kao mehanizam za anketiranje javnosti o važnim društvenim temama.

"Ovaj zakon nije protiv Bošnjaka, Hrvata, niti protiv bilo kog građanina RS, već je zakon za sve koji RS prihvaćaju kao demokratsku zajednicu u kojoj će imati pravo odlučivanja o tim važnim pitanjima", istakao je Dodik.

Dodik je ukazao da je ovo pitanje predmet manipulacija iz nekoliko mjesta, prvenstveno iz Sarajeva, prema kojima je, tobože, ovo prvi korak ka secesiji i naglasio da to apsolutno nije točno.

"Secesija nije na dnevnom redu aktualne vlasti u RS. Mada, neki u RS prave svoj politički kapacitet na priči o refrendumu o secesiji", kaže Dodik.

Prijedlog zakona o referendumu i građanskoj inicijativi, koji je po hitnom postupku predložila Vlada RS-a, bit će razmatran na današnjoj sjednici Narodne skupštine, iako su bošnjački zastupnici tražili njegovo povlačenje.

Kako njihov prijedlog nije usvojen napustili su zajsedanje na početku rasprave o tom zakonu. Prethodno je i potpredsjednik Narodne skupštine RS-a Šefket Hafizović apelirao na Vladu RS-a da povuče zakon sa dnevnog reda, jer je, kaže, antiustavan i antidaytonski.

U uvodom izlaganju ministar uprave i lokalne samouprave RS-a Zoran Lipovac obrazložio je Prijedlog zakona o referendumu i građanskoj inicijativi RS-a uz stav da je on u skladu s Ustavom RS-a kojim je propisano da Narodna skupština može zatražiti da se o pojedinim pitanjima iz njene nadležnosti građani izjasne na referendumu.

Vladinim Prijedlogom zakona o referendumu i građanskoj inicijativi uređuje se raspisivanje i provođenje republičkog i referenduma u opštini, odnosno gradu, tijela za sprovedbu istog, način neposrednog izjašnjavanja građana, zaštita prava građana u provedbi referenduma i način ostvarivanja građanske inicijative.

Zakon predviđa da odluku o raspisivanju referenduma donosi Narodna skupština RS-a običnom većinom glasova ukupnog broja narodnih zastupnika, a da prijedlog za raspisivanje mogu podnijeti predsjednik RS-a, Vlada, najmanje 30 narodnih zastupnika ili najmanje 10.000 birača.

Opozicija, poslanici SDS-a, PDP-a i SRRS-a najavljuju da u Parlamentu neće podržati Vladin prijedlog zakona, jer u njemu nema referendumskih pitanja niti se precizira kada se raspisuje odluka o izjašnjavanju građana. SDS će amandmanski zatražiti da se u zakonu definira izjašnjavanje građana o ustavnim promjenama i pristupanju BiH NATO-u.

Poslanici bi, po hitnom postupku, trebali razmatrati i dopune Zakona o državljanstvu RS-a, kojim se preciznije definira pitanje državljanstva građana sa prebivalištem u Brčko Distriktu.

(24sata.info
09.02.2010.

KECMANOVIĆ O REFERENDUMU U RS-u

KECMANOVIĆ: REFERENDUM PORUKA VAŠINGTONU I BRISELU - NE DIRAJTE NAM ENTITET, PA NEĆEMO NI MI DRŽAVU Ispis
12:22 / 07.02.2010.

Profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Nenad Kecmanović izjavio je da premijer Republike Srpske (RS) Milorad Dodik, pozivajući narod da na referendumu podrži izvorni Daytonski sporazum, ne brani samo RS u njenom punom kapacitetu, nego prihvaća i državne granice BiH.

"To je jasna poruka Washingtonu i Bruselesu: ne dirajte nam entitet, pa ni mi nećemo državu. Mogao je i obrnuti stvar, pa  kazati: `Ako smatrate da Dejtonski sporazum ne valja, hajde, odbacimo ga i pravimo `Dayton 2`. Ali, onda valja krenuti od početka, pa nema ni entiteta, ni kantona, nema ni BiH, pa se u startu moraju organizirati tri nacionalna referenduma i da se svaki od tri konstitutivna naroda izjasni hoće li uopće živjeti u zajedničkoj državi", ocijenio je Kecmanović.

On je istakao da Dodik nikad nije najavljivao referendum o otcepljenju kao proaktivan, već isključivo kao reaktivan čin.

"To je spomenuo samo kao posljednje sredstvo obrane srpskog naroda u BiH ukoliko OHR nastavi  otimati daytonske nadležnosti RS i prenositi ih na središnja tijela vlasti u Sarajevu. Jer to razgrađuje RS... Zato u ovom trenutku i nije reč o referendumu o otcjepljenju, već naprotiv, o potvrdi ustavnog aranžmana kako je definiran u Daytonu", rekao je Kecmanović.

Prema njegovim riječima, OHR je prakticirao nešto treće - zadržavao je Daytonski sporazum i, istovremeno, mijenjao njegove ključne odredbe, i na kraju, u staroj formi bio bi ostvaren novi sadržaj.

"Da je međunarodna zajednica ostala dosljedna Daytonu, BiH bi poslije 15 godina uveliko funkcionirala kao samoodrživa (kon)federacija, a ovako dobro funkcionira samo na razini jednog entiteta - RS", rekao je Kecmanović za beogradski "Pres".

On je naglasio da BiH jedino održiva kao konfederacija, odnosno federacija tri entiteta ili tri nacionalne republike što ona u velikoj mjeri to de facto i jeste i da je samo pitanje vremena da se to ozvaniči.

Kecmanović je naglasio da su Srbi i Hrvati u BiH taoci zapadne islamofobije i dodao da je lord Owen, kada je krenuo u mirovnu misiju u ratnu BiH dobio kratku instrukciju - svako rješenje dolazi u obzir, osim da muslimani dobiju zasebnu državu, o čemu je i sam pisao u knjizi "Balkanska odiseja".

Prema njegovim riječima, međunarodni projektanti rješenje BiH sa dva entiteta i kantonima planirali su samo kao prijelazno i otuda i narativ nekih NVO i političkih stranaka o građanskoj BiH ili bosanskoj nadnaciji.

On je rekao da su Bošnjaci imali računicu da preko međunarodnog projekta unitarne BiH, kao relativna većina, dođu do svoje nacionalno-vjerske države, ali, Srbi i Hrvati, kao kršćanska apsolutna većina, to neće.

"Protektorat još i drži vodu, ali šta kad inostrani majstori odu i kad diktaturu visokog predstavnika (bonske ovlasti) zamijeni domaća demokracija? Politički inženjering izgradnje bosanske (nad)nacije i građanske države naprosto nije uspio. Zato OHR, umjesto planiranih 10, stoluje u Sarajevu već 15 godina, svake godine pakira i ponovo raspakirava kofere", rekao je Kecmanović.

Biznis.ba / Srna

06.02.2010.

PODSJEĆANJE NA ATENTAT NA LUKU KRALJEVIĆA

12.12.1983

GEHEIMDIENSTE

Spuren im Schnee

Drei Exilkroaten verschworen sich zum "bewaffneten Kampf" gegen Belgrad. Einer wurde erschossen, einer erschlagen. Jetzt hat ein Killer den Dritten im Bunde heimgesucht. *

Luka Kraljevic, 36, Exilkroate und Inhaber des Lokals "Zum neuen Wirt" in Unterthürheim bei Augsburg, hatte hinter der Theke gerade zur Zeitung gegriffen, als zwei Meter neben ihm die Fensterscheibe splitterte. Ein Projektil drang in seine linke Schläfe, schwer verletzt brach der Wirt zusammen. Der Schütze, der offenbar mit einer Waffe mit Zielfernrohr vor dem Fenster gelauert hatte, entkam. Seine Spuren verloren sich im Schnee.

Der Mordanschlag in der Nacht zum zweiten Advent zählt nach Ansicht bayrischer Kripo-Ermittler zu einer Serie von Attentaten auf westdeutschem Boden, die überwiegend dem jugoslawischen Geheimdienst, populär: "Udba", zugeschrieben werden (SPIEGEL 35/ 1983).

Kraljevic, ein militanter Regimegegner, war 1971 nach einer sechsjährigen, wegen politischer Äußerungen verhängten Haftstrafe in die Bundesrepublik gekommen und hatte 1974 in Augsburg das Restaurant "Dubrovnic" übernommen. Mit anderen Exilkroaten in Westdeutschland und in der Schweiz gründete der Gastwirt 1980 einen Geheimbund, die "Kroatische Revolutionäre Bewegung" (HRP). In Untergrundblättern riefen Kraljevic und seine Kameraden "zum offenen, entschlossenen, gnadenlosen, bewaffneten Kampf gegen die Tyrannei in Jugoslawien" auf.

Daß das nicht leere Worte waren, zeigte sich, als die zwölfköpfige Truppe nach Erkenntnissen der schweizerischen Bundesanwaltschaft am Türlersee bei Zürich Wehrübungen vollführte. Zug um Zug kauften HRP-Mitglieder 513 Kilogramm Sprengstoff der Marken "Plastex", "Telsit A" und "Gotthardit" bei korrupten Schweizer Angestellten zusammen.

Zu den treibenden Kräften in der Terror-Gruppe zählten Ermittler
* den jetzt niedergeschossenen Gastwirt Kraljevic, der
für das HRP-Ressort "Operatives" zuständig war,
* den Journalisten Stanko Nizic, der in Zürich als
Hotelportier jobbte und für ein Pamphlet namens
"Hrvatska Revolucija" schrieb, und
* den Goldschmied Duro Zagajski, verantwortlich für die
"Koordination" der HRP-Aktivitäten.

Die Verschwörer waren seither allesamt, einer nach dem anderen, Ziel mysteriöser Anschläge. Und wie stets in solchen Fällen rätseln Fahnder und Geheimdienstler, ob die drei womöglich Fraktionskämpfen im Kroaten-Untergrund zum Opfer gefallen sind, ob sie sich gegenüber ihren Mitstreitern als Verräter verdächtig gemacht haben, ob sie von Widersachern gezielt solchem Argwohn ausgesetzt worden sind oder ob - wahrscheinlichste Version - Agenten Belgrads die Regimegegner systematisch exekutiert haben.

Stanko Nizic, der Propagandist und Nachtportier, kaute am 23. August 1981 im Zürcher Hotel "Kindl" eine Pflaume, als ihn ein später Gast erschoß. Mörder und Opfer, meint die Polizei, müßten sich "gut gekannt" haben.

Bei Gastwirt Kraljevic und seiner Verlobten Ursula Fuchs tauchte erstmals im August vorigen Jahres ein bewaffneter Fremder auf. Die beiden schliefen schon, als in ihrem Schlafzimmer eine Taschenlampe aufblitzte. "Ich wurde wach", erzählt der Wirt, "sah einen Gummihandschuh, eine Pistole mit langem Lauf, dann einen Mann, etwa 1,80 Meter groß." Der Fremde ("Ich bin ein Freund aus Paris") habe geflüstert, draußen warte ein "Herr Sarac" und bestehe auf einer Aussprache.

Gemeinsam, so Kraljevic, habe das Paar den Besucher abgewehrt. Ursula Fuchs, eine behende Karatekämpferin, wurde durch einen Schuß in die rechte Schulter verletzt, weitere Schüsse durchschlugen die Tür. Draußen heulte ein Wagen auf.

Fünf Tage später wurden die Walther PP (Kaliber 7,65) und eine weitere Pistole auf einem Autobahnparkplatz zwischen München und Stuttgart gefunden. Sie gehörten, wie Interpol-Recherchen ergaben, zu einem Kontingent von fünf Pistolen, das die Wiener Export-Firma Sarnitz an das "Bundessekretariat für innere Angelegenheiten" (Innenministerium) in Belgrad geliefert hatte.

"Im Laufe von Ereignissen auf dem Gebiet der autonomen Provinz Kosovo", telexte Belgrad damals lapidar, seien "diese beiden Waffen von unbekannten Tätern" gestohlen worden.

Auch eine weitere heiße Spur verlief sich auf dem Balkan. Der fremde Mann im Schlafzimmer und zwei Komplizen flüchteten mit einem roten Opel Ascona mit dem Wuppertaler Kennzeichen "W-Y 575". Der Wagen war zuvor bei "Avis" auf dem Flughafen München-Riem von dem Jugoslawen Slavisa Jovanovic, 32, ordnungsgemäß gemietet und ein paar Tage später am Avis-Schalter in Belgrad zurückgegeben worden. Interpol Belgrad, um Recherchenhilfe ersucht, antwortete nicht.

An Hinweisen dafür, daß der Belgrader Geheimdienst an einer Ermordung oder zumindest an einer Einschüchterung des Exilkroaten interessiert ist, mangelt es nicht. Über Kraljevic wird seit Jahren in der Jugo-Szene kolportiert, er wisse "sichere Wege, Waffen und Sprengstoff nach Zagreb zu schaffen". Fahnder von der Basler Polizei und vom Bundeskriminalamt in Wiesbaden beobachteten geheimnisvolle Sprengstoff-Transporte aus der Schweiz, beispielsweise nach Darmstadt, Karlsruhe, Mainz und Berlin.

Nicht auszuschließen ist, daß der Gastwirt derweil auch Kontakte mit dem Belgrader Geheimdienst unterhielt. Ob Kraljevic als V-Mann in der Kroaten-Szene angeworben werden sollte oder ob die Udba die Verbindung nur suchte, um ihn anschließend diskreditieren und Mitverschwörern ans Messer liefern zu können - das alles steht dahin.

Kraljevic berichtete in Vernehmungen und gegenüber Gesinnungsgenossen, er sei vor dem Schlafzimmer-Attentat häufig von einem Mann angerufen worden, der sich als "Direktor" der Udba-Dependance in Mostar nahe der Adria

ausgegeben habe. "Er bot mir", erzählt Kraljevic, "viel Geld für geheime Informationen an." Er sei auch dann noch standhaft geblieben, beteuert der Cevapcici-Griller, als ihm bei späteren Telephonaten offeriert wurde: "In 24 Stunden stehen 100 000 Mark bereit." Als er abgelehnt habe, seine Mitstreiter zu verraten, sei ihm gedroht worden: "Dann passiert dir das gleiche wie deinem Züricher Freund", dem Nachtportier.

Mysteriöses widerfuhr auch dem Dritten im Bunde, dem Goldschmied Zagajski. In München spähten ein "Ivo" und ein "Nosonja" Zagajskis Lebensweise aus. Im Januar dieses Jahres wurde der Goldschmied am Münchner Stadtrand erschlagen im Schnee gefunden.

Ein paar Monate später stellte sich in Würzburg ein Kellner namens Josip Majerski der deutschen Polizei. Er bezichtigte sich, vor mehreren Attentaten dieser Art als eine Art Todesbote die Opfer besucht und den jeweiligen Hintergrund der "Zielpersonen" ausgekundschaftet zu haben - für 2000 Mark "Gehalt".

Ein eigenartiger Gast tauchte auch am vorletzten Sonnabend beim "Neuen Wirt" in Unterthürheim auf, wo noch bis in den späten Abend die Sippe um den Kamin saß. Der Wirtin Ursula Fuchs fiel "ein alter Bekannter" ihres Verlobten Luka Kraljevic auf, der "schon lange nicht mehr" zum Slibowitz gekommen war.

Der seltene Gast, sagt die Wirtin, habe sich "irgendwie seltsam" gegeben. Als er gegangen war, fiel von draußen der Schuß. Pater Mirko Saric, ein Freund des Hauses, berichtete anderntags am Tatort: "Der Luka hat es erwartet."

06.02.2010.

TREBA ČITAT STARE NOVINE

29.08.1983

AGENTEN

Wie ein Totenvogel

Über Mord und Terror jugoslawischer Geheimdienstler in der Bundesrepublik packt ein Mann aus, der jetzt in bayrischem Gewahrsam sitzt. Im Bundeskriminalamt wird der Fall "ganz hoch" angesiedelt. *

Als Josip Majerski, 37, noch als Kellner im Spezialitätenrestaurant "Diokletian" in Würzburg diente, war er nach dem Urteil von Stammgästen nur "als Hilfssheriff" tätig: "Teller wegtragen, Tische abräumen und so", denn "der sieht ja doch gar nicht richtig".

In Balkan-Lokalen in München und Stuttgart hatte er oft "rote Sprüche drauf", wie sich Kollegen erinnern; ihnen mißfiel auch, daß der Josip sich gern mal selber einen eingoß. Doch weder der Slibowitz noch die dicken Brillengläser trübten Josips Blick. Der Kurzsichtige hatte die Gäste allzeit im Auge. Majerski, das wollen in den Kolonien der Jugos in Süddeutschland nun viele gleich gewußt haben, habe Landsleute ausspioniert. "Der ist doch", so die Landsleute, "von der roten Kapelle."

Seit letzter Woche können Exil-Kroaten in der Bundesrepublik annehmen, daß ihr Argwohn berechtigt war: Majerski sitzt in einem bayrischen Gefängnis und bezichtigt sich zahlreicher Untaten, die er im Auftrag des jugoslawischen Geheimdienstes begangen habe. Seine Aussagen sind so spektakulär, daß der Fall in München und Bonn wochenlang geheimgehalten wurde.

Seit dem 21. Juli besteht gegen Majerski ein Haftbefehl des Bayerischen Obersten Landesgerichts wegen des "Verdachts der geheimdienstlichen Agententätigkeit". Aber schon am 7. Juli hatte er sich in Würzburg der Polizei gestellt, freiwillig, wie es heißt. Die Vernehmungsprotokolle beschreiben nun einen blutigen Polit-Krimi: Jugoslawiens Geheimpolizei "Sluzba Drzavne Bezbednosti", besser unter dem früheren Namen "Udba" bekannt, und militante Exil-Jugoslawen in der Bundesrepublik liefern sich danach seit Jahrzehnten einen Untergrundkrieg mit Terrorakten und Mordanschlägen.

In Umrissen sind diese Auseinandersetzungen schon lange erkennbar. Doch weil beide Seiten versuchen, Bluttaten den jeweils anderen in die Schuhe zu schieben, zählt die Jugo-Szene auch für westdeutsche Staatsschützer zu den grauen Zonen politisch motivierter Gewaltkriminalität.

Bei rund einem halben Dutzend Mordanschlägen will Majerski vorher die Lebensgewohnheiten der Opfer ausgespäht haben; bei Sprengstoffschiebereien, etwa aus der Schweiz via Bundesrepublik nach Jugoslawien, gilt er nach den neuen Erkenntnissen als Agent provocateur, der auch mit Regie führte; beim Kidnapping von Belgrader Regimegegnern aus der Bundesrepublik soll er die Rolle des Lockvogels gespielt haben.

Wenn Majerskis Geschichten wahr sind, gewinnt das Bundeskriminalamt (BKA) zum ersten Mal einen Kronzeugen für eine Serie mysteriöser Verbrechen unter Udba-Anleitung. Ein Staatsschützer im BKA: "Wir siedeln den Fall ganz hoch an."

Majerski, Sohn einer Serbin und eines kroatischen Soldaten, war 1970 als Gastarbeiter in die Bundesrepublik gekommen. Als ein Jahr später viele Anhänger des "kroatischen Frühlings" nach Titos Säuberungen in den Westen flüchteten, gab sich auch der gelernte Textil-Techniker als Flüchtling aus. 1974 erhielt er in der Bundesrepublik politisches Asyl - daß er auch über einen jugoslawischen Diplomatenpaß verfügte, blieb den deutschen Behörden unbekannt.

Josip Majerski suchte in vielerlei Emigranten-Zirkeln Vertraute. Der Doppelspieler

landete bei einer "Republikanischen Partei" der Exil-Kroaten, die ihren Hauptsitz in Argentinien hat und in der Bundesrepublik allenfalls zehn Mitglieder zählt. Bei Treffen der Kroaten, etwa am Nationalfeiertag, dem 10. April, oder bei Trauerfeiern für Erschossene, spielte er gern den Radikalen.

"Er war einer der größten Aktivisten in Demonstrationssachen", erinnert sich ein kroatischer Münchner Journalist, "nicht nur in der Bundesrepublik, sondern auch in Schweden und Frankreich." Bei diesen Reisen muß es schon einen Mäzen gegeben haben: Zwischendurch flog Majerski mal eben nach Miami und besuchte einen kroatischen Ex-Obersten, der gute Verbindungen zu den Exil-Kubanern unterhält.

Zwischen seinen Fahrten spielte der angebliche Tito-Feind den Tellerabräumer in Cevapcici-Lokalen und diente sich der bayrischen Polizei als Spitzel an. Oft ließ er sich in den müden Kneipenjobs von jugoslawischen Ärzten krankschreiben, "wegen Rheuma", zum Beispiel. Und wenn er gerade nichts verdienen konnte, griff er auf seine Guthaben zurück: Aus Quellen in Kanada und den USA flossen über Filialen der Bayerischen Hypothekenbank 2000 Mark im Monat.

Kollegen des Kellners, die mal einen Blick in dessen Brieftasche taten, hatten, wie sie nun sagen, gleich den Verdacht, daß der Onkel in Amerika Udba hieß. Und einer Freundin seiner Frau, die all die Jahre unbehelligt mit zwei Kindern zwischen Main und Adria pendelte, soll Majerski einmal geflüstert haben, niemand dürfe wissen, daß er in Wirklichkeit für Belgrad arbeite.

Zu seinem Unglück verlor Majerski irgendwann ein Notizbuch mit Telephonnummern. Durchwahlziffern von staatlichen Stellen in Zagreb zum Beispiel, auch verschlüsselte Kontaktwege zu Verbindungsleuten in Nürnberg und Freiburg waren darin notiert - was womöglich zu seiner späteren Enttarnung beigetragen hat.

Der jederzeit abkömmliche Kellner Majerski, so rekonstruieren die Staatsschützer, sei eine Führungskraft in jener rund fünfzigköpfigen Gruppe von Jugoslawen gewesen, die von der Udba-Dependance in Zagreb aus in der Bundesrepublik dirigiert werde. Seine Aufgaben waren demnach vielfältig. Als Kronzeuge sagte Majerski zum Beispiel gegen einen Landsmann aus, der in Bayern als Bombenbastler vor Gericht stand. "13 Jahre" hieß das Urteil, doch Landsleute wie der Saarbrücker Gastwirt Franjo Goreta behaupten, die Bombe sei "von Majerski und niemand anderem" präpariert gewesen: "Nur die Kapseln waren original, und der Rest war Seife oder so ein Zeug."

Meisterhaft verstand es der Agent nach dem Urteil all derer, die ihn kennen, Zwietracht in der Szene zu säen, mit Flugblättern, Denunziationen und Gerüchten. Er schürte die Angst vor der Udba, die der Exil-Kroate Mladen Schwarz als "die typische Emigrantenkrankheit Udbaphobie" bezeichnet: "Man hat keine Heimat, keinen Namen, überall ist Mißtrauen, jeder sieht in jedem einen Agenten."

In der Tag ging fast jedem Mord im Kroaten-Milieu ein Streit voraus, und häufig, meint nun eine der Witwen, habe Majerski "so etwas wie den Totenvogel" gespielt - er war immer in der Nähe. In Frankfurt soll er vor drei Jahren mitgemischt haben, als Nikola Milicevic vor seiner Wohnung erschossen wurde; ebenso in Köln, wo 1979 Jozo Milos verblutete, oder in Düsseldorf, wo Unbekannte den 71jährigen Serben Dusan Sedlar aus dem Hinterhalt abgeknallt haben.

Als der Wirt Goreta, im Dezember 1980 selbst Ziel eines mißlungenen Anschlags, sowie acht seiner kroatischen Gesinnungsgenossen von Belgrad beschuldigt wurden, eine Bombe in den "Hellas"-Expreß geschmuggelt zu haben, soll der Bastler der Höllenmaschine kein anderer als Majerski gewesen sein - so jedenfalls heißt es nun im BKA, nachdem Einzelheiten aus dem Geständnis des Geheimdienstlers durchgesickert sind.

Majerski soll auch Regie geführt haben, als der Schriftsteller Vjenceslav Cizek 1977 im badischen Säckingen verschwand und dann in einer Villa am Bodensee gefangengehalten wurde. Erst 1978 tauchte der frühere Sekretär des bosnischen Schriftstellerverbandes wieder auf - als Angeklagter vor dem Landgericht in Sarajewo, das ihn wegen "konterrevolutionärer Aktivitäten" im Ausland zu 15 Jahren Zuchthaus verurteilte.

In der Schweiz fiel 1981 eine "Kroatische Revolutionäre Bewegung (HRP)" auf, die nicht nur Untergrundblättchen mit Anleitungen zum Bombenbasteln (Handschrift: Majerski) verteilte, sondern auch bei korrupten Sprengmeistern 512,5 Kilogramm Brisantes zusammengekauft hatte, außerdem Waffen und Munition. Das explosive Gut kam "im Ameisenverkehr" (BKA-Jargon) in die Bundesrepublik, in kleinen Portionen; Zielland war Jugoslawien.

Aber der Verkehr war beobachtet worden, Belgrad war von Berner und Bonner Staatsschützern schon vorgewarnt, als ein kroatischer Religionslehrer in Mainz 13 Kilogramm dieses Sprengstoffes annahm, der Münchner Gjuro Zagajski gar 44 Kilo in Koffern und Planrohren bei sich einlagerte. Der Hinweis wäre wohl nicht nötig gewesen, denn die Überbringer waren Udba-Leute, und die HRP war nach einem Untersuchungsbericht der schweizerischen Bundesanwaltschaft längst "von Udba-Agenten unterwandert".

Zwei der HRP-Funktionäre, Stanko Nizic und Zagajski, sind inzwischen tot. Der eine wurde in Zürich erschossen, der andere in München erschlagen. Vor seinem Tod hatte Zagajski herumerzählt, er habe interessantes Beweismaterial über die Rolle des Udba-Agenten Majerski zusammengetragen.

Vielleicht wird dem Kellner Josip zuviel angelastet, seine Aussagen sind noch nicht abgeschlossen. Unklar ist auch, wieso Majerski sich jetzt in Würzburg "gestellt hat" - wie die Sprachregelung von Justiz und Polizei lautet. Und überhaupt sind die Ermittler einstweilen noch "irgendwie skeptisch". Vernehmer Hermann Ziegenaus vom Landeskriminalamt
(Bei einer Karate-Übung mit einem )
(Landsmann. )

in München hat sich "schon oft den Kopf darüber zerbrochen, warum der Mann überhaupt so viel auspackt".

Daß Belgrad, wie es in solchen Fällen schon mal geschieht, die Sache auf diplomatischem Wege bereinigen kann, ist nicht zu erwarten. In Bonn bestimmt jetzt CSU-Innenminister Friedrich Zimmermann, und sein Staatssekretär Carl-Dieter Spranger erläutert, was anliegt: Der Udba-Terror solle endlich "mit aller Entschiedenheit" unterbunden werden.

Majerskis Selbstbezichtigungen könnten jedenfalls beim Aufräumen helfen. So sind nach Kenntnissen des Münchner Justizsprechers Joachim Breusch "mindestens drei Leute getötet worden, nachdem Majerski Berichte über sie angefertigt hatte".

Bei einer Karate-Übung mit einem Landsmann.
05.02.2010.

VEHABIJA ADNAN RUSTEMI UHIĆEN S TRI HRVATSKE PUTOVNICE?!

alt

Adnan Rustemi, jedan od uhićenih u akciji policije u selu Gornja Maoča kod Brčkog izvedenoj u srijedu, ima hrvatsko državljanstvo izjavio je Hini glasnogovornik Tužiteljstva BiH Boris Grubešić.

Pojasnio je kako je Rustemi kao strani državljanin nakon privođenja predan službi za strance Ministarstva sigurnosti BiH.

Prema zakonima BiH stranci koji su privedeni u BiH zbog nelegalnog boravka ili sumnje na počinjenje kaznenog djela privremeno se zadržavaju u imigracijskom središtu službe za strance u okolici Sarajeva pa je takav slučaj i s 28-godišnjim Rustemijem.

On bi u narednih mjesec dana trebao biti deportiran u Hrvatsku no pravosudna će tijela prije toga dodatno provjeriti je li Rustemi počinio kakvo kazneno djelo u BiH.

Tjednik Slobodna Bosna danas piše kako su kod Rustemija tijekom uhićenja pronađene tri hrvatske putovnice te da će stoga njegov identitet biti dodatno provjeravan u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova Hrvatske.

U velikoj akciji policijskih snaga u BiH u kojoj je pretraženo selo koje slovi kao uporište radikalnih islamista, uz Rustemija je uhićeno još sedam osoba, državljana BiH.

Oni su identificirani kao Nusret Imamović, Safet Barčić, Edis Bosnić, Dževad Hodžić, Hajrudin Ribić, Senad Midžić i Mersad Čekić.

Uhićenim vehabijama jednomjesečni pritvor


Za sve njih Tužiteljstvo BiH zatražilo je jednomjesečni pritvor jer ih se tereti za ozbiljna kaznena djela poput ugrožavanja ustavnog poretka i teritorijalne cjelovitosti BiH.

 Sud BiH odredio je jednomjesečni pritvor za Nusreta Imamovića, Safeta Barčića, Dževada Hodžića, Hajrudina Ribića, Senada Midžića, Mensuda Čekića i Edisa Bosnića, koji su uhićeni u ponedjeljak u Maoči, a, među ostalim, osumnjičeni su za krivično djelo organizirani kriminal u vezi s krivičnim djelima napad na ustavni poredak BiH, ugrožavanje teritorijalne cjeline, izazivanje rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti i nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija.

Pritvor je određen jer je sud utvrdio postojanje naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi osumnjičeni puštanjem na slobodu mogli ponoviti krivično djelo ili dovršiti već pokušano.

Sud je također utvrdio da postoje izvanredne okolnosti, jer se radi o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora deset godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posljedicu krivičnog djela.

Puštanje osumnjičenih na slobodu rezultiralo bi stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda, priopćeno je iz Suda.

SAD pozdravljaju profesionalizam pokazan u Gornjoj Maoči


Sjedinjene Američke Države pozdravljaju visoku razinu profesionalizma koji su iskazale bh. agencije nadležne za provedbu zakona.

Ovo je danas rečeno Feni iz Ureda za odnose s javnošću Veleposlanstva SAD-a u BiH kao komentar na akciju koju je u Gornjoj Maoči izvelo oko 600 pripadnika bh. policijskih agencija protiv pripadnika tzv. vehabijske zajednice u ovom naselju.

U Veleposlanstvu kažu da podržavaju poduzimanje svih koraka koji se odnose na sigurnosna pitanja, a koji su u okviru Ustava BiH, ali demantiraju bilo kakvo učešće predstavnika američkih vladinih institucija u ovoj akciji.

"Nijedan predstavnik ili uposlenik Vlade Sjedinjenih Američkih Država nije sudjelovao u akciji u Gornjoj Maoči, niti je imao bilo kakvu ulogu u određivanju vremenskog okvira kada će akcija biti izvedena", navode iz Ureda za odnose s javnošću Vlade SAD-a.

04.02.2010.

PRIJEDLOG DEKLARACIJE O POTPORI HRVATSKE HRVATIMA U BiH

EKSKLUZIVNO Dnevnik.ba otkriva što sadrži prijedlog Deklaracija o potpori Hrvatske Hrvatima u BiH?

alt

Dnevnik.ba u posjedu je prijedloga Deklaracije o potpori Republike Hrvatske hrvatskom narodu u BiH i Bosni i Hercegovini u procesu ustavnih promjena. Prijedlog deklaracije je 33 točka dnevnog reda zasjedanja Hrvatskog Sabora koje je u tijeku. Očekuje se kako će ovaj dokument Hrvatski sabor usvojiti tijekom veljače.

Beogradske Večerenje novosti objavile su kako će ovom deklaracijom Hrvatska poduprijeti zahtjeve bh. Hrvata za trećim entitetom, no niti treći entitet ni federalna jedinica s hrvatskom većinom se ne spominju izrijekom u tekstu Deklaracije, za koju će kako se očekuje uz zastupnike vladajuće koalicije glasati i zastupnici oporbenog SDP-a..

Međuitim, budući se Deklaracija zalaže za uređenje BiH na načelima federalizma, a da se dvoentitetski model smatra nepravednim rješenjem, iz toga se može izvući zaključak o podršci Hrvatske  ideji da se BiH uredi kako država s najmanje tri federalne jedinice. Podrška zahtjevu da se BiH preuredi kao država s najmanje tri federalne jedinice može se isčitati iz iz teksta Deklaracija u kojem se navodi da Hrvatski sabor daje potporu Hrvatima u Bosni i Hercegovini te njihovim politickim predstavnicima u pregovorima vezanim za promjene Ustava kako bi osigurali punu suverenost i jednakopravnost s druga dva naroda što se može ostvariti "samo uz poštivanje nacela jednakosti i pravicnosti te ustavom zajamcenim administrativno-teritorijalnim ustrojem Bosne i Hercegovine koji ce na istovjetan nacin regulirati nacela suvereniteta, konstitutivnosti i jednakopravnosti svih naroda kao i izbor svojih predstavnika u sve institucije i sve razine vlasti".

Dnevnik.ba ekskluzivno objavljuje integralni tekst prijedloga Deklaracijeo potpori Republike Hrvatske hrvatskom narodu u BiH i Bosni i Hercegovini u procesu ustavnih promjena.

D E K L A R A C I J A
o potpori Hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini i Bosni i Hercegovini u procesu ustavnih promjena

Polazeci od Ustavne obveze Republike Hrvatske prema dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama (cl. 10. Ustava), obveze Republike Hrvatske koja proizlazi iz Daytonskog mirovnog sporazuma i medunarodnog prava temeljenog na nacelima dobrosusjedskih odnosa i nemiješanja u poslove druge države Republika Hrvatska podržava susjednu, prijateljsku i europsku Bosnu i Hercegovinu na putu euroatlantskih integracija kao jamca daljnjeg demokratskog razvoja Bosne i Hercegovine – države tri ravnopravna naroda i gradana, Republika Hrvatska ce u skladu sa svojim ovlastima pomoci Hrvatima i drugim konstitutivnim narodima u njihovim naporima koji vode Bosnu i Hercegovinu članstvu Europske Unije.

Zabrinuti selektivnom provedbom Opceg mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, ciji je potpisnik i Republika Hrvatska kao i nerealiziranjem njegovog aneksa VII. koji se odnosi na povratak prognanika i izbjeglica a polazeci od uvjerenja kako je temeljita ustavna reforma preduvjet za osiguranje stabilne, funkcionalne i demokratske Bosne i Hercegovine u kojoj ce Hrvatski narod zajedno s druga dva naroda Bošnjacima i Srbima biti suveren konstitutivan i jednakopravan na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatski Sabor na temelju clanka 120. Poslovnika, na sjednici održanoj dana …… 2009. donosi

D E K L A R A C I J U
o potpori Hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini i Bosni i Hercegovini u procesu ustavnih promjena

HRVATSKI SABOR pozdravlja i podupire ustavne promjene u Bosni i Hercegovini koje ce osigurati punu, pravnu i provedivu jednakopravnost svih konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine što je preduvjet osiguranja suživota i ocuvanja cjelovitosti Bosne i Hercegovine kao i njezinog integriranja u euroatlantske integracije;

HRVATSKI SABOR podupire legitimne predstavnike svih triju suverenih naroda Bosne i Hercegovine, Bošnjaka, Hrvata i Srba da u skladu s najvišim demokratskim i civilizacijskim normama u otvorenom dijalogu poštujuci ljudska i narodna prava i slobode utemeljene Poveljom Ujedinjenih naroda i europskim konvencijama urede suverenu Bosnu i Hercegovinu na nacelima poštovanja nacionalnih, manjinskih i gradanskih prava kao doprinos trajnom miru i stabilnosti;

HRVATSKI SABOR podržava kao najvišu vrijednost ocuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta sva tri konstitutivna naroda i njihovo medusobno uvažavanje i poštivanje u višenacionalnoj Bosni i Hercegovini;

HRVATSKI SABOR pozdravlja i podržava zajednicki napor Sjedinjenih Americkih Država i Europske Unije u procesu ustavnih reformi u BiH te njihov angažman do konacnog donošenja Ustava koji ce osigurati da BiH bude funkcionalna, demokratska i prosperitetna država jednakopravnih naroda i ravnopravnih gradana;

HRVATSKI SABOR daje potporu Hrvatima u Bosni i Hercegovini te njihovim politickim predstavnicima u pregovorima vezanim za promjene Ustava kako bi osigurali punu suverenost i jednakopravnost s druga dva naroda što se može ostvariti samo uz poštivanje nacela jednakosti i pravicnosti te ustavom zajamcenim administrativno-teritorijalnim ustrojem Bosne i Hercegovine koji ce na istovjetan nacin regulirati nacela suvereniteta, konstitutivnosti i jednakopravnosti svih naroda kao i izbor svojih predstavnika u sve institucije i sve razine vlasti;

HRVATSKI SABOR podupire povratak i ostanak Hrvata u Bosni i Hercegovini kao najviše humano i civilizacijsko pravo što je i strateški interes Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, stoga ce Republika Hrvatska i u buduce davati punu potporu povratku Hrvata u BiH i ostvarenju svih pretpostavki za njihov normalan i slobodan razvoj.
 
 
 OBRAZLOŽENJE


Ocjena vanjskih ocjenitelja kao i BH politicara, bez obzira na nacionalnu i politicku pripadnost, jest to da je Daytonski mirovni sporazum zaustavio rat, ali ni danas nije osigurao trajnu stabilnost i prihvatljivo funkcioniranje BiH. Anex IV DMS sa svojim strukturalnim slabostima uz neprovedbu Anexa VII, koji se odnosi na povratak prognanika i izbjeglica, dovodi do trajnih zastoja u redovitom radu kako državnih institucija tako i institucija Federacije BiH cime se neravnopravnost konstitutivnih naroda (u Anexu DMS) u životu pojacava. Posljedica svega je da se Bosna i Hercegovina postupno pretvara u zemlju dva unitarna i centralizirana entiteta s punom dominacijom Srba - vecinskog naroda u jednom a Bošnjaka – vecinskog naroda u drugom, s tendencijom (ustavnog i politickog) marginaliziranja hrvatskog naroda

Novi Ustav BiH je nužnost i preduvjet demokratskog razvoja kao i opstanaka BiH kao države tri ravnopravna naroda i svih njezinih gradana kao i uvjet integriranja BiH u euroatlanske integracije. Ustavnom reformom potrebno je osigurati administrativno-teritorijalni ustroj BiH koji ce se bazirati na (federalnim) nacelima koji ce BiH uciniti modernom decentraliziranom demokratskom državom cije ce institucije osigurati razvoj i buducnost zemlje. Ustavnom reformom (novim ustavom) potrebno je postojeci dvoentitetski ustroj Bosne i Hercegovine nadogradit novim ucinkovitijim i pravednijim, u kojemu ni jedan od konstitutivnih naroda nece biti favoriziran niti diskriminiran. Potrebno je osigurati da sva tri konstitutivna naroda imaju jednaka prava, kao i osigurati punu primjenu Europske konvencija o ljudskim pravima i
pravima nacionalnih manjina.

Interes Republike Hrvatske je razvijanje dobrosusjedskih odnosa s BiH kao i potpora BiH na putu euroatlantskih integracija. Republika Hrvatska je prva zemlja koja je medunarodno priznala Bosnu i Hercegovinu te joj je protivno agresiji kojoj je bila izložena, osigurala humanitarnu i svaku drugu potporu u vrijeme rata. Republika Hrvatska s BiH ima najdužu granicu te s njom cine jedinstveni geopoliticki i gospodarski prostor.

Hrvatski narod u BiH je konstitutivan, suveren i jednakopravan narod. Nažalost, upravo Hrvati u BiH su razmjerno prijeratnom broju stanovnika, zbog etnickog cišcenja i svih posljedica rata najviše stradali narod u BiH kojemu nije zajamcena prakticna tj. provediva jednakopravnost. Stoga je jacanje svih veza s BiH i Hrvatima u BiH kao i potpora njihovom povratku i ostanku u BiH kao i osiguranje njihove pune jednakopravnosti ustavna obveza i
strateški interes Republike Hrvatske.

Sukladno tome, RH ce na temelju ustavne obveze ali i obveze koja proistice iz Daytonskog mirovnog sporazuma u suradnji s medunarodnom zajednicom uciniti sve kako bi Hrvati u BiH ocuvali svoj ustavni status.

04.02.2010.

'CROATIA LIBERTAS' POZIVA NA RAZDRUŽIVANJE OD FEDERACIJE I USPOSTAVU HRVATSKE REPUBLIKE U BiH

Nevladina organizacija Croatia Libertas iz Mostara i njezin predsjednik Leo Pločkinić uputila je poziv hrvatskim ministrima da istupe iz vlasti BiH, te zadruživanje federacije i uspostavu Hrvatske republike Herceg Bosne.Vodeće hrvatske stranke već su odbile ovaj poziv, a evo što u njemu piše:

-Pozivamo na istupanje svih hrvatskih ministara iz vlasti u BiH i dajemo im punu i konsenzusnu podršku u ime hrvatskoga naroda u BiH. Pozivamo sve hrvatske političke stranke i da završe proces razdruživanja iz Federacije BiH ukoliko u budućim ustavnim promjenama Hrvati u BiH ne dobiju jednaka ustavna prava odnosno Hrvatsku federalnu jedinicu tj. ukoliko se BiH ne uredi na principima tri ili četiri entiteta zajedno sa Sarajevom kao distriktom. Pokreću peticiju za razdruživanje

Uskoro pokrećemo i javnu peticiju za razdruživanje iz Federacije te diplomatske napore kako bi međunarodnoj zajednici pokazali punu samoodrživost Hrvatske Republike Herceg-Bosne koja već ima priznanje jednog entiteta u BiH i većeg dijela međunarodne zajednice koji je umoran od financiranja propalog "Daytonskog čudovišta". Želimo i objaviti kako je raspad BiH realna ali posljednja opcija koju zagovaraju i političari iz RS-a ali ukoliko Bošnjački političari žele mirnu podjelu kao Čehoslovačka sami će tome doprinijeti upornim preglasavanjem drugog konstitutivnog naroda. Ističemo kako 700.000 hrvatskih građana nije lojalno BiH i ne priznaje simbole ove umjetne tvorevine te je ne prihvaća kao domovinu već kao nametnutu socijalističku iluziju.

Daytonski sporazum promjenjen 175 puta, uvjek na štetu Hrvata

Nadalje, Washingtonski sporazum nikada nije niti proveden, a na njemu se temelji Federacija BiH, dok je Daytonski sporazum promijenjen u 175 slučajeva uvijek na štetu Hrvata iako OHR nije imao mandat da ga mijenja, a sve pod krinkom „reformi i poboljšanja funkcionalnosti države“ što se nikada nije ni dogodilo. Federacija BiH je prema Washingtonskom i Daytonskom sporazumu bila predviđena kao konfederacija s Republikom Hrvatskom, no ova točka na pisana u oba sporazuma nikada nije i provedena. Hrvatima u glavnom gradu HR Herceg-Bosne, Mostaru, je nametnut tzv. Mostarski Statut čime se dodatno osporava konstitutivnost Hrvata i čime demokratski izbori nemaju nikakav smisao. Ovakav kriterij OHR nikada nije nametnuo i bošnjačkom političkom krugu čime je napravio dvostruke kriterije.   

OHR uopće nije inzistirao na povratku Hrvata u svoje domove nakon rata, dok se izrazito založio za povratak Bošnjaka tako da povratak Hrvata OHR nije ni proveo niti se založio za povrat njihove imovine. Treba naglasiti kako Bošnjaci danas predstavljaju glavni politički problem u BiH jer javno teže hegemoniji računajući na svoju brojčanost, te nastoje podčiniti i podložiti druga dva naroda kroz asimilaciju u tzv. „bosansku naciju“ što nailazi na žestok politički otpor.

"Ovo je Bosna-kome se ne sviđa..."

Glavna politička premisa bošnjačke politike glasi: „Ovo je Bosna, kome se ne sviđa – Hrvati neka idu u Hrvatsku, a Srbi u Srbiju“. Ovakav destruktivan stav naišao je na veliku kritiku kod ostala dva naroda koji se pokušavaju zaštiti od hegemonije na različite načine. U posljednje vrijeme Hrvatima se od strane bošnjačkih medija upućuju otvorene prijetnje „ratom koji bi ponovno zahvatio prostore BiH“, no zapravo ponavljanje nesretnih previranja iz prošlosti bi bio krunski dokaz kako je društvo u današnjoj daytonskoj BiH – zapravo neodrživo. Dva naroda u BiH: Hrvati i Srbi odgovaraju na ovakve najave kako je BiH samo interes i kako će BiH postojati dok postoji interes za postojanje BiH.    

Glavni dokaz kako najmalobrojniji konstitutivni narod, Hrvati, u Federaciji BiH nemaju Daytonom zagarantiran paritet, konsenzus i rotaciju jeste njihovo nepostojanje na mjestima na kojima bi po pravilu trebali biti. Ne postoje sankcije ili kazne kako bi se spriječilo bošnjačku politiku da krši jednakost u Federaciji BiH, a da stvar bude još gora bošnjački političari se lažno predstavljaju kao Hrvati kako bi uzurpirali hrvatska mjesta u administraciji i time riješili problem nezaposlenosti svoga kadra u mastodontskoj administraciji.  U glavnom gradu Sarajevu danas Hrvata ima manje od 3% što je šokantan podatak iznesen od BH Helsinškog Odbora. Sarajevu nije nametnut nikakav Statut kao Mostaru kako bi se stanje promijenilo i gradu vratila multietničnost.  

OHR ne negira ove nepravilnosti i priznaje kako svoje odluke donosi pod utjecajem bošnjačkog analitičkog pomoćnog osoblja koje predstavlja dio bošnjačkog političkog kruga ali to smatra „ispravnim postupanjem“.

Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH

Na Općim izborima 2006. godine, Bošnjaci su prostom većinom Hrvatima izabrali predstavnika na mjesto hrvatskoga člana Predsjedništva BiH čime se Hrvatima po tko zna koji put osporava konstitutivnost. Prema Daytonskome mirovnom sporazumu, Hrvati u BiH su izborna jedinica, no OHR namećući probošnjačke izborne zakone osporava demokratski put prema izboru legalnih i legitimnih predstavnika Hrvata u BiH čime opet Hrvati gube pozicije koje su predviđene za njihove predstavnike. Preglasavanje Hrvata u BiH je zabilježeno na svim razinama od općinske, preko županijskih razina, razine federalne Vlade do državne Vlade, tj. Vijeća ministara. Alarmantan podatak je kako Hrvati do danas nikada nisu imali predsjednika Federalne Vlade ili Vijeća ministara čime su svedeni na puki politički ukras bez prava odlučivanja ili vođenja državom.

Uništeni javni mediji na hrvatskom jeziku

Hrvatima u BiH bošnjački politički krug je potpuno uništio javne medije na hrvatskome jeziku posredstvom Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) koja je također potpuno u rukama samo jednog naroda. Namećući samo jedan federalni i jedan BiH državni javni emiter, na kojima Hrvati nemaju svoje  predstavnike i urednike, provodi se agresivna kampanja asimilacije te pokušaj stvaranja jedne „bosanskohercegovačke“ državne nacije koja nema uporište u povijesti niti u pravu, no potrebna je kako bi se nametnula ideja pripadnosti državi BiH. Zbog nepostojanja medija na hrvatskome jeziku i bez urednički naklonjenih medija, Hrvati teško mogu predstaviti svoje probleme svijetu dok ih Bošnjaci preko svojih medija klasificiraju kao „sve građane“ ne zastupajući stavove bh Hrvata medijski i „tiho pokopavajući“ njihove probleme pa čak i samo postojanje svodeći ih preko termina „svi građani“ na razinu nacionalne manjine. Ova činjenica predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava Hrvata.

Šerijatska država

Velika prijetnja po stabilnost BiH predstavlja državni sinkretizam: spojenost islama i politike u bošnjačkome političkome krugu tako da iza svih političko-državnih događanja u pozadini stoje islamski vjerske vođe čime BiH poprima oblik šerijatske države sa sustavima upravljanja sličnim islamskim republikama u Aziji i Africi. Kao direktni rezultat ovoga je pojava tzv. vehabijskoga pokreta, radikalnog pokreta koji u BiH broji između 300.000 i 400.000 pripadnika koji ne moraju uopće raditi ali primaju plaću za svoju privrženost pokretu. Bošnjačka područja su ekonomski najnerazvijenija u svijetu iako su u njih uložena sredstva od nekoliko desetina milijardi Eura od kraja rata. U BiH i gradu Sarajevu se u punom jeku provodi islamizacija što se negativno odražava prema ostalim narodima, a predstavlja i veliki problem za euroatlantske integracije iz razloga što Bošnjaci žele biti dio Organizacije islamske konferencije (OIC) čiji su pridruženi član. Ozbiljan problem predstavlja što Bošnjaci preko državnih institucija BiH podržavaju Sile osovine zla: Iran, Siriju, Libiju, Palestinu i ostale što je apsolutno neprihvatljivo za ostale narode, a automatizmom je nekompatibilno za euroatlantske krugove. Poražavajuća je činjenica kako Bošnjaci proslavljaju američke poraze, a izražavaju simpatije prema Silama osovine zla. Isticanje ovoga problema, bošnjački politički krug trenutno pripiše „islamofobiji“ što je smiješno uzevši u obzir njihovu brojnost i utjecaj na zbivanja u Bosni i Hercegovini.

Herceg Bosna samoodrživa

Hrvatska područja u BiH su među najrazvijenijim i samo u zadnje tri godine su dali preko 4 milijarde maraka u Federalni budžet iz kojega su im vraćena zanemarivo mala sredstva. Teritorij HR Herceg-Bosne je samoodrživ i ima sve predispozicije da samostalno politički i gospodarski upravlja resursima kojima i raspolaže. Pored svega navedenoga, Hrvati u BiH kao konstitutivan narod u Ustavu BiH imaju pravo iz istoga Ustava na samoodređenje i samoopredjeljenje kroz Povelju UN-a na Pravo konstitutivnih naroda na samoodređenje i samoopredjeljenje kao pozitivan pravni akt. 

Na kraju, ukoliko Hrvati u BiH ne dobiju temeljna ljudska prava,  i pravedno ustavno uređenje BiH preko započetih procesa ustavnih reformi kroz hrvatsku multietničku federalnu jedinicu unutar Bosne i Hercegovine, Alternativna Vlada Hrvatske Republike Herceg-Bosna će naložiti nevladinom sektoru i koordinaciji Udruga iz Domovinskoga rata predavanje u parlamentarnu proceduru Inicijative za postupak mirnog razdruživanja iz Federacije BiH. Ukoliko ova Inicijativa ne prođe, hrvatskim političkim strankama će biti javno sugerirano da povuku potpis s Daytonskoga sporazuma od kojega Hrvati nemaju nikakve koristi i koji je štetan po daljnje interese Hrvata u BiH. Povlačenje potpisa sa sporazuma će biti predloženo i ostalim stranama u BiH koje imaju isti interes kako bi započeli pozitivni reformski politički procesi.

Administrativne granice

Po pitanju granica i administrativnog razgraničenja predlaže se konsenzus svih naroda u BiH, a kako bi dokazali da Hrvati nemaju nikakve administrativne teritorijalne pretenzije prema druga dva naroda, predlažu se granice koje su utvrđene na dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine s pravom diskontinuiteta teritorija kao garancijom kako se te federalne jedinice neće odvojiti iz sastava BiH i uz uvjet svima kako moraju osigurati povratak izbjeglih i raseljenih osoba. Smatramo kako je neophodno dovesti sva tri naroda u jednak okvir konstitutivne zaštite, a to su federalne jedinice čije postojanje bi dovelo do samoodrživosti i BiH što danas nije slučaj. BiH će postati samoodrživa kada i Hrvati dobiju ista prava koja imaju i druga dva naroda ili će se raspasti kao posljedica neuvažavanja jednakih prava za sva tri naroda što je do danas samo bilo odgađano a moglo bi postati neminovan slijed događaja.    

Nevladina organizacija Croatia Libertas će uz punu i plebiscitarnu podršku hrvatskog naroda u BiH i iako nije politička stranka kroz civilnu inicijativu u Federalni parlament predati uz dokument o mirnom razdruživanju i peticiju građana. Sve stranke s hrvatskom odrednicom će biti u narednom periodu detaljno upoznate sa sadržajem dokumenta o mirnom razdruživanju koji je moguće provesti uz konsenzus s ostala dva naroda ukoliko Hrvati u BiH ne dobiju hrvatsku multietničku federalnu jedinicu s pravom diskontinuiteta i konstitutivnošću sva tri naroda, stoji na kraju priopćenja nevladine organizacije Croatia Libertas.

03.02.2010.

(Č)ETNIČKE NAPETOSTI U BiH

Američki nacionalni obavještajni direktor Dennis Blair upozorio je u utorak, u pisanom izvješću Kongresu, da su etničke napetosti u Bosni i Hecegovini najveći izazov za održavanje stabilnosti u Europi, izvješćuje u srijedu američki tisak.

Dennis Blair, koji nadzire rad 16 američkih obavještajnih agencija, naveo je u pisanom dijelu svjedočenja senatskom Odboru za obavještajne službe, da je netrpeljivost među Srbima, Bošnjacima i Hrvatima u BiH u porastu, te da učvršćivanje njihovih odvojenih programa prijeti stabilnosti te krhke države. Blair je upozorio da bosanski Srbi vraćaju natrag neke od promjena uključenih u Daytonski sporazum, tražeći više autonomije za svoju minidržavu.

To, po Blairu 'pridonosi rastu međuetničkih napetosti'. Istodobno, Bošnjaci i Hrvati žele da se ukinu podjele u BiH, kako bi mogla napredovati prema članstvu u EU, rekao je Blair.

'Formalni raspad države se ne čini neizbježnim'

'Iako se rašireno nasilje i formalni raspad države ne čine neizbježnima, etnički programi i dalje dominiraju u političkom procesu, a reforme su zastale zbog nesuglasica između triju glavnih etničkih skupina', rekao je Blair.

Kosovo, gdje odnosi srpske manjine i albanske većine ostaju napeti oko još uvijek podijeljenog sjevernog sektora, također zahtijeva stalnu američku i europsku pozornost kako bi se održala stabilnost, ocijenio je Blair. (Hina)

01.02.2010.

A ČEMU UOPĆE NAKON SVEGA IZGUBLJENOG - 'HRVATSKI' ČLAN PREDSJEDNIŠTVA BiH?

Kako spriječiti da se na jesen Hrvatima ponovo ne podvali?

alt

Komšića su u Predsjedništvo BiH izabrali Bošnjaci. Izbor je obavljen po slovu zakona, ali ne i u duhu proklamiranog sustava na kojem se zasniva postdejtonska BiH. Kako izbjeći ovojesenju reprizu čina koji Hrvati opravdano doživljavaju kao veliku političku podvalu.

 


Da je po mom političkom ukusu, svi bi birali sve: ne bi se u Bosni i Hercegovini ograničavala ni pasivna ni aktivna biračka prava. No, da bi to bilo produktivno za ovu zemlju, njeno ustavno i izborno zakonodavstvo morali bi podobro pretumbati i državu učiniti zajednicom građana, a ne sustanarskim labirintom nacionalnih kolektiviteta, kako je sada.

I dok je tako, mislim da nije baš preporučljivo u vino dosipati vodu. Gemišt ispada bljutav, težak za progutati. To što imamo kao dogovoren sustav, sve dok on važi, moramo poštovati. Pa šta košta.

Utoliko se slažem s onima koji i dan-danas ne mogu slegnuti ramenima na izbor Željka Komšića za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Pritom su izvan svake sumnje i Željkovo hrvatstvo i regularnost primjene volje birača iskazane na izborima 2006. godine. Nevažno je i to kako Komšić obavlja svoju funkciju. Dvojbeno je samo jedno, ali ključno: tko je izabrao hrvatskog poklisara u državnom vrhu, Hrvati ili neko drugi?

Računica je jasna: Komšića su na hrvatsko mjesto u Predsjedništvu, u stvari, izabrali Bošnjaci. A to nije u redu. Izbor jeste obavljen po slovu zakona, ali ne i u duhu proklamiranog sustava na kojem se zasniva postdejtonska Bosna i Hercegovina. To se mora shvatiti i učiniti sve da se ove jeseni ne ponovi evidentna podvala jednom od tri BH konstitutivna naroda.

Naravno da se ljudima ne može zabraniti da za nekoga glasaju, pa ni Bošnjacima da, umjesto za njihovog, glasaju na izborima za hrvatskog člana Predsjedništva. Ne bi to efikasno iskontrolirala ni armija izbornih posmatrača, niti bi imala pravo da nekom zabrani da za nekog glasa.

Tri su moguća rješenja. Prvo je da se stranke koje inače vuku hrvatsko glasačko tijelo dogovore oko isticanja samo jednog svog kandidata. Na taj način, vjerojatno bi bila onemogućena nova izborna "diverzija", matematički bi ostali kratki oni koji su, na primjer, prije četiri godine izabrali Komšića.

U drugoj mogućoj varijanti izraženijeg fer-pleja računalo bi se na veću korektnost stranaka koje dominantno okupljaju pripadnike nehrvatske nacionalnosti. Jednostavno, oni se ne bi trebali miješati u "tuđi" posao i isticati za Predsjedništvo kandidate koji u tim strankama nemaju adekvatnu nacionalnu bazu, kao što je Komšić nema u SDP-ovom članstvu, većinski bošnjačkom. No, kad znamo koliko je SDP politički profitirala iz Komšićevog predsjednikovanja, i koliko je malo fer-pleja u našoj politici, nije se nadati da bi ovo moglo riješiti problem. Štoviše, SDP će vjerojatno pokušati na isti način organizirati  obnavljanje mandata svog čovjeka.

Treća je mogućnost da sami glasači izbornom činu pristupe s većim osjećajem za političku i nacionalnu korektnost, te da hrvatskom narodu u BiH ostave da izabere svog kredibilnog predstavnika. Jer, ako već stranke rade prljavo i uskogrudo, građani ne moraju tome davati svoj obol, ne moraju nasjedati na ovakve političke igre. Ako mislimo da ovdje vodu mute lideri, a ne građani, eto im prilike da se i na ovaj način pokažu, te da građanima hrvatske nacionalnosti omoguće korištenje jednog prava u kojem sami nesmetano uživaju.

"Slučaj Komšić" i problemi koji iz njega proističu vrlo su delikatni; argumentaciju nije lako izvesti na čistac, jer se miješaju formalno i stvarno, pragmatično i poželjno, slovo i duh zakona. No, suština je jasna: najmalobrojniji BH narod, hrvatski, doveden je u neravnopravnu poziciju u vrlo bitnom segmentu biranja svog nacionalnog predstavnika u državnom vrhu.

Time se čini velika šteta ukupnim odnosima u zemlji i truje politička atmosfera u domenu međunacionalnih odnosa. Svaki Hrvat s punim pravom na ovom primjeru može dokazivati kako su njegova nacionalna i politička prava ugrožena, a ukupni sustav nepravedan.

Vrijednost sustava u domene demokratičnosti mjeri se, naime, upravo stupnjem tolerantnosti prema najosjetljivijim karikama, odnosno prema pripadnicima manjinskih grupacija. U tom smislu naši Hrvati svakako su ranjiviji i senzibilniji od Srba i Bošnjaka; to nikad ne smijemo smetnuti s uma.

"Diverzije" u biranju članova Predsjedništva BiH više nam se ne bi smjele događati. Sve dok ga eventualno ne vratimo u bocu, duh Dejtona moramo poštovati čak i više od njegovih bukvalnih odredbi. U ponečemu, kako vidimo, one omogućavaju i ružne manipulacije, sve do nacionalne nejednakosti.

U konkretnom slučaju, mislim da bi vraćanje jednom im oduzetog legitimnog prava rezultiralo većim osjećajem komocije naših Hrvata u vlastitoj zemlji. Tu komociju ona im je, uostalom, dužna — u istoj mjeri u kojoj je imaju pripadnici dva druga konstitutivna naroda, a u kojoj Hrvati trenutno ipak ne uživaju.

(www.mijovic.com)
01.02.2010.

UHIĆEN ZUKA

Uhićen Zulfikar Ališpago Zuka, zapovjednik postrojbe koja je izvršila pokolj nad Hrvatima u Trusini

alt

Po nalogu tužitelja iz Odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH, lišen je slobode Zulfikar Ališpago (52), osumnjičen da je počinio kaznena djela ratnog zločina protiv civilnog pučanstva iz članka 173. KZ BiH i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 175. KZ BiH, u svezi sa člankom 180. stavak 2. KZ BiH, službeno je priopćeno u ponedjeljak.

Pripadnici Jedinice za podršku Državne agencije za istrage i zaštitu - SIPA, po nalogu tužitelja iz Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH, danas su lišili slobode Zulfikara Ališpagu zvanog „Zuka“, rođenog 26. 12. 1958. godine u Novom Pazaru u  Republici Srbiji, nastanjenog u Sarajevu, državljanina BiH i Republike Srbije.

Zulfikar Ališpago  pod istragom je Tužiteljstva BiH i osumnjičen je da je, u svojstvu zapovjednika Specijalnog odreda za posebne namjene pri Štabu Vrhovne komande Armije RBiH, pod nazivom „Zulfikar“, postupajući protivno odredbi članka 87. Dopunskog Protokola I  uz Ženevske Konvencije od 12. kolovoza 1949.,  počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog pučanstva iz članka 173. KZ BiH i kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 175. KZ BiH.

Zulfikar Ališpago osumnjičen je da, kao  nadređena osoba sa stvarnom i efektivnom kontrolom nad pripadnicima Specijalnog odreda za posebne namjene pri Štabu Vrhovne komande Armije Republike Bosne i Hercegovine „Zulfikar“,  iako je znao da su njemu podređeni pripadnici postrojbe „Zulfikar“ počinili zločin,  nije poduzeo nužne i razumne mjere da  počinitelji djela budu kažnjeni, čime je počinio kazneno djelo Ratni zločin protiv civilnog  pučanstva  iz članka 173. stavak 1. točka  a) i c) KZ-a BiH i kazneno djelo Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika  iz članka  175. stavak 1. točka a) KZ-a BiH, a u svezi sa člankom 180. stavak 2. istog Zakona.

Lišenje slobode izvršeno je nakon što je Tužiteljstvo BiH prikupilo dovoljno dokaza o odgovornosti  osumnjičenog za navedeni zločin.

Ratni zločin na području sela Trusina, u općini Konjic, počinjen je 16. 4.1993. godine, kada su ubijene 22 osobe hrvatske nacionalnosti, odnosno 19 civila i 3 vojnika HVO koji su se prethodno predali, te ranjene 4 osobe, među kojima i dvoje djece.

Osumnjičeni će u zakonskom roku biti predan postupajućem tužitelju Tužiteljstva BiH, koji će ispitati osumnjičenog, nakon čega će odlučiti o pokretanju prijedloga za određivanje pritvora.

01.02.2010.

KOLUMNA ZA PORTAL HR.SVIJET

MEĐUNARODNA KONFERENCIJA O BiH – (NE)MOGUĆA MISIJA (I.)


Odavno su arhitekti Daytonskog mirovnog sporazuma (pre)vidjeli (ne)svjesno dopuštenu invalidnost 'mirne Bosne' kojoj je održivost jednaka ravnoteži dvonožnog stoca. Svako daljnje popravljanje Sporazuma koje nije uključivalo ispravljanje te temeljne ugrađene pogrješke, išlo je uglavnom na štetu onih koji su od početka osuđeni oslanjati se na tuđe noge. Hrvati u BiH su izigrani od strane velikih sila, i od Zagreba, kao 'šiljak s vrha, žrtvovan za cjelovitost RH' najprije u Washingtonu, kad je kroz projekt Konfederacije, bačena udica za Federaciju, zajednički entitet županija/kantona ili dvaju naroda – još se ne zna, asimetričan drugom, čisto (očišćenom) nacionalnom entitetu. Zadnji pokušaj popravljanja nepopravljivog neslavno je završio prošle godine u Butmiru, kod Sarajeva.

Nakon dugogodišnje jalove američke inicijative, ovih dana čuo se i prvi ozbiljniji prijedlog službenih europskih institucija, i to ne kao dosad o dogradnji dotrajalog (ne)sporazuma, nego o novoj međunarodnoj, multilateralnoj konferenciji o budućem, preuređenju i konačnom unutarnjem stabiliziranju i takvom pozicioniranju Bosne i Hercegovine, koje ne bi predstavljalo nikakvu ugrozu  zemljama u okruženju. Nije pitanje je li takav prijedlog stigao prekasno ili prerano, nego je li se ikad itko igdje zapitao - koji su razlozi dosadašnjih neuspjelih popravaka oktroiranog Ustava BiH (čl. IV. Daytonskog sporazuma), ima li unutarnacionalnog a onda i međunacionalnog koncenzusa o bilo kojem strateški bitnom pitanju državnog interesa. Postoji li suglasje Amerike i Rusije, EU zemalja ili Konferencije islamskih zemalja o bilo kojem vitalno važnom zajedničkom interesu? Koliko još godina ili decenija BiH treba funkcionirati kao (polu)protektorat  međunarodne zajednice s Visokim predstavnikom kao jedinom točkom konvergencije inače potpuno divergentnih unutarnjih i vanjskih silnica? E da bi netko znao kakvu i koliku političku autonomiju dati Bosni, mora prije upoznati njezinu složenu društvenu anatomiju.

Anatomija Bosne

Na jednom seminaru  u obučnom centru NATO-a, u Garmisch Partenkirchenu, prije više od deset godina, pokušao sam u podužem razgovoru jednom visokom časniku NATO-a, različitim analogijama objasniti 'kvaku 22' koju njihovi analitičari svjesno ili namjerno nikad nisu razumjeli. Naime, opsjednuti multikulturalizmom kao magičnom formulom koja funkcionira u svim 'mješovitim' društvima, analitičari sa Zapada, navlastito oni prekooceanski, nikad nisu shvatili i još ne shvaćaju da BOSANSKI LONAC nikako nije isto što i američki MELTING POT. Za raliku od američkog lonca za 'taljenje nacija', doseljenih iz svih krajeva svijeta, u BOSANSKOM LONCU, svaki bitni, konstitutivni sastojak, jest to što jest prije kuhanja, i ostaje to isto nakon kuhanja, ne mijenjajući kvalitet supstance. Zato je Bosna kao „bućkuriš vjekova i svjetova“ (E. Čelebija) uvijek bila nečija, na momente i ničija zemlja. Teško se sjetiti nekog vremena u kojem su svi narodi i građani neku središnju vlast tih prostora doživljavali kao zajedničku, kao svoju i na korist svima.

Druga slika BiH društva se može usporediti s kolanjem krvi po organizmu. Ne odgovara li broj eritrocita, leukocita i trombocita i njihov međusobni odnos onom zadanom, dolazi do anemije, leukemije ili, u najmanje lošem slučaju, tromboze organizma. Naime, ne mogu brojnija 'zrnca' manje brojnijim propisivati pravila ponašanja i tijek kolanja krvnim žilama. Međuodnos, boju, količinu i veličinu jednih, drugih i trećih, ne propisuje ni sami organizam. On samo reagira na poremećaj tih odnosa. Neke postavke su zadane po 'defaultu' i nemoguće ih je mijenjati a da ne strada cjelina. To mnogi politički nadriliječnici ne shvaćaju ali se usude davati i dijagnozu i terapiju, pa što bude s pacijentom. Zasad dobrovoljne davatelje tuđe krvi ne zabrinjavaju troškovi transfuzije ni liječenja, ali ipak kad osjete mogući kolaps organizma, rado žele čuti mišljenje međunarodnog konzilija. Ako će europski liječnici uvažavati mišljenje bliže rodbine smrtno oboljelog bosanskog organizma, pacijent bi mogao ostati izložen vječnim mukama. Ako se pak sami odluče propisati terapiju, preuzimaju rizik nepodnošljivog zadaha smrti ocvalog protektorata pred vratima vlastitog doma.

Ima još jedna analogija s tri nepoznate veličine: X, Y, Z, ali je to nejednadžba s nepoznatim brojem nepoznatih, u kojoj svaki parametar nije to što se čini da jest, zapravo može biti i sasvim suprotno od naoko očiglednog. Iako možda najbliža stvarnom stanju bosansko-hercegovačke razapetosti između kula babilonskih i travničkih piramida, analogija ovog tipa predstavlja višu matematiku svima naviknutim na zadatke u kojima traže isključivo vlastitu računicu, pa je ostavljamo za kraj serije razmatranja o BiH.

Elem, zaključno, ako je zemljama iz okruženja i EU, kao i drugoj Velikoj braći, stalo do mirne Bosne, vrijeme je započeti pripreme za Međunarodnu konferenciju. Ništa ne smeta što će predmet i sadržaj konferencije biti jedna i jedina tema skore predizborne kampanje. Dapače, prije tako sudbonosno važne konferencije, red je upoznati narode i građane, drugarice i drugove, gospodu i seljake, sa svim (ne)mogućnostima postizanja realnog, održivog, trajnog političkog rješenja, nakon kojega bi svi mogli početi živjeti život dostojan čovjeka. Inače bi se moglo dogoditi da Hrvate iz BiH na konferenciji zastupa njihov legalni ali ne i legitimni član BH Predsjedništva, Ž. Komšić, za kojeg nismo sigurni da je metaforički i mentalno napustio drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu. Široke konzultacije jednih s drugima, i svih sa svima, traženje nužnog kompromisa i postizanje kakvog-takvog koncenzusa o bitnim pitanjima za budućnost same države BiH, su preduvjet svake ozbiljne konferencije, navlastito one koja za cilj ima konačno rješenje enigme Bosne i Hercegovine.

26.01.2010.

PRVI HRVAT U POLUFINALU AUSTRALIAN OPEN-a

HRsvijet

Marin Čilić proslavio je još jednu veliku pobjedu i postao prvi Hrvat u polufinalu Australian Opena! U četvrtfinalu nije bilo ništa lakše nego kolo ranije protiv Juana Martina Del Potra, Andy Roddick vratio se nakon minusa od 2-0 u setovima i odveo meč u peti, ali dalje nije išlo, bio je to dan najboljeg hrvatskog tenisača...

Nakon velike pobjede u osmini finala protiv Juana Martina Del Potra, Marin Čilić nije se zasitio ili umorio dva dana kasnije. Među posljednjih osam stigla je podjednako velika, 7:6(4), 6:3, 3:6, 2:6 i 6:3 protiv prošlogodišnjeg polufinalista Andyja Roddicka, čime je Marin postao prvi Hrvat koji je otišao ovako daleko na prvom Grand Slam turniru sezone. Trebalo je puno truda, prvi put u karijeri morao je u peti set nakon što je osvojio prva dva, no na koncu je našao put i slomio suparnika koji je prijetio potpunim preokretom.

Prva dva seta donijela su nekoliko uspona i padova jednog i drugog, no oba su otišla na Marinovu stranu. U prvoj dionici odluka je pala u tie-breaku, a bilo je uzbudljivo i prije toga. Osim nekoliko prilika za break s obje strane u ranom dijelu seta, u završnici se dogodila Čilićeva spašena set-lopta na servisu kod minusa od 5:4, kada Roddick nije imao odgovora na njegov forhend, a zatim i propušteni Marinov servis za set nakon što je kod 5:5 došao do prvog breaka u meču.

No, taj propust nije ostavio veće posljedice. Iako u tie-breaku nije bilo lako, Amerikanac se dvaput vraćao nakon mini-breaka minusa, prvi hrvatski reket ostao je čvrst i uz ključni mini-break za 5:4 napravio prvi korak prema pobjedi.

Osim što je izgubio set, Roddicka je tada brinula i bol u desnoj ruci zbog koje je uoči početka drugog zatražio medicinski time-out i masažu ramena, a možda je upravo zbog toga promijenio dotadašnji pristup u kojem nije pokušavao previše, prepuštajući Marinu svu inicijativu. U nastavku je postao agresivniji što mu se isplatilo rano u drugom setu, kada je došao do breaka i poveo s 2:1, ali ta prednost nije trajala dugo.

Više rizika nosilo je sa sobom i veći broj Amerikančevih pogrešaka, Čilić se ekspresno vratio, a kasnije breakom za vodstvo od 4:2 napravio važan korak prema 2-0 u setovima. Konsolidirati tu prednost nije bilo lako, Marin je držao za 5:2 s dvije spašene nevezane break-lopte, a nakon toga više nije bilo brige.

Treći i četvrti set započeli su slično drugom, ponovno je Roddick uzeo rani break, no u ta dva seta više nije ispustio vrijednu prednost. U trećoj dionici je jedan break bio dovoljan prvom američkom reketu, dok je peti set osigurao s još dva breaka u četvrtom, za vodstvo od 5:0, što je Marin u nastavku uspio samo smanjiti.

Otvaranje petog seta odmah je donijelo veliku opasnost, 0:40 na Čilićevom servisu u prvom gemu, no uz dva neobranjiva prva servisa i još jedan pravi prvi servis kojeg je slijedio winner forhendom, prvi hrvatski reket preživio je tu prijetnju, čega se sjetio i u kratkom tv-razgovoru s Jimom Courierom nakon meča: "Kad sam izvukao 0:40 osjetio sam olakšanje, poslije je bilo jednostavnije, pogotovo kada sam breaknuo".

Ključni break dogodio se u četvrtom gemu, za vodstvo od 3:1, a nakon toga Marin je zatvorio Roddicku sva vrata, držeći za 4:1 nakon 40:40, za 5:2 nakon 15:30 i izjednačenja, a na servisu za pobjedu najlakše - kao da nije tek drugi put u četvrtfinalu Grand Slam turnira i u prilici za prvo polufinale.

"Dobio sam iskustva s petim setovima kroz prvi tjedan", dodao je prvi hrvatski reket nakon pobjede, misleći na pobjede nad Bernardom Tomicem i Juanom Martinom Del Potrom u petom. "Nije bilo lako kad je počeo igrati bolje, mučio sam se na servisu, pritiskao me i jedno vrijeme nisam znao što ću", dodao je o dijelu meča u kojem se Roddick vratio - no, u posljednjem setu ipak je pronašao put.

Da je prvi servis bio na više od 50 %, možda je moglo biti i lakše, no Čilić je već navikao pobjeđivati i kad ide tako. Kada se sve uzme u obzir, nije izgledalo loše niti na servisu, pomoglo je 20 asova, pet više od Roddicka, ali izgledalo je još bolje u igri.

U polufinalu, koje je na rasporedu u četvrtak u 9:30 ujutro po našem vremenu, Čilić će dočekati boljeg iz dvoboja Rafaela Nadala i Andyja Murraya. Kako igra u Melbourneu, ni ta prepreka neće biti nepremostiva, nadajmo se da je ostalo i dovoljno svježine za dosad najveći meč u karijeri - Marin je nakon Roddicka rekao da ima još "goriva". /sportnet.hr

Australian Open, tenisači, četvrtfinale: Čilić (Hrvatska, 14) - Roddick (SAD, 7) 7:6(4), 6:3, 3:6, 2:6, 6:3.

25.01.2010.

BANDIĆEV POPULIZAM JEDNAK TITOVU

Nino Raspudić: Josipovićev avatar pobijedio Bandićeva

Kad su Čeha pitali kako je bilo u komunizmu, odgovorio je – bilo je lijepo i predugo je trajalo. Na pitanje o predsjedničkim izborima mogli bismo odgovoriti slično.
Fotografija vijesti
Nakon što su nas kandidati tjednima zasipali promidžbom, odabrali smo najboljeg i ovlastili ga da pet godina obavlja dužnost. Neuklonjeni će nas plakati, poput najava davno održanih koncerata, neko vrijeme pozivati da glasamo za likove na njima, novinski tekstovi o izborima bivat će sve rjeđi i na kraju će se, nakon prisege novog predsjednika, stvari vratiti u kolotečinu.

Završetak izbora i završetak je razdoblja fikcije, buđenja nade i velikih obećanja. Slijedi povratak u stvarnost, koja ove godine neće biti nimalo blistava. Nakon poplave predizbornog optimizma, tijekom dugog razdoblja slijedi nam drukčija ploča, s pričama o strpljenju i stezanju remena.

Zahvaljujući novom filmu Jamesa Camerona, ovih dana često se spominje pojam “avatar”. Pored starog hinduističkog značenja inkarnacije božanstva u niži životni oblik, termin je posljednjih godina dobio i novo. U virtualnom, internetskom svijetu, bilo u kompjutorskim igrama ili na forumima, stvarna osoba predstavlja se preko svoje slike, grafičke inkarnacije koja je u e-žargonu dobila naziv avatar. Postaje drugo, virtualno tijelo s kojim se osoba poistovjećuje, prije svega u očima drugih na mreži koji je samo kroz avatar i percipiraju.

Gledajući predizbornu kampanju, svjesni smo da kandidati cijelo vrijeme igraju određenu ulogu. Modernije kazano, u virtualnoj izbornoj borbi nisu se sukobili “stvarni” Ivo Josipović i Milan Bandić, već smo gledali njihove avatare koje su PR stručnjaci nastojali modelirati tako da osvoje simpatije većine biračkog tijela. Avatari i poruke koje odašilju moraju biti jednostavni i prepoznatljivi. Ni najbolji stručnjak od kandidata ne može načiniti bilo što, već samo ono za što ima neku osnovu. Glumac dvometraš teško može odglumiti Napoleona.

Ni Josipović nije mogao za avatara uzeti mangupa ni Bandić usporenog, sofisticiranog intelektualca. Izborna transformacija Bandićeva avatara, slijedom raspleta prvog kruga, bila je prilično radikalna – u nekoliko tjedana od lijevog populista tipa Chaveza pokušao je postati predstavnik desnog biračkog tijela. Pa se uz ranije iskomunicirane osobine kao što su prijatelj sirotinje, neumorni radnik ili kandidat malog čovjeka koji zazire od knjiškog svijeta, preko noći moralo pojačati bogoljublje i domoljublje.

Odjednom je prikazan kao desni, nacionalistički avatar, što nema veze sa stvarnošću. Neki koji su se iščuđavali kako zastupnik desne, katoličke Hrvatske može biti dojučerašnji član “partije” šalili su se da im je izbor u drugom krugu kao da biraju između Maoa i Envera Hoxhe. Bandić je ipak postideološki fenomen. Podržali su ga Hrvati iz BiH, ali i Bošnjaci.

U Cazinskoj krajini dočekali su ga spletom narodnih igara u muslimanskim nošnjama pa ispada da je “desničar” Bandić, kojeg je navodno podržao i Dodik, savršen Titov nasljednik. Na drugom nivou izborne igre, Bandićev avatar proračunato je nametnuo grubu igru, poput ekipe svjesne da je tehnički slabija pa forsira antinogomet.

Josipovićev avatar, fini, građanski intelektualac koji promiče pravdu i poštenje, u startu se pokazao kao pobjednički izbor. Potencijalna slaba točka bilo je nereflektirano spajanje lijevog i građanskog, koje je tijekom komunizma izvela tzv. crvena buržoazija, privilegirana klasa iz koje potječe, formirana nakon što je isti komunizam uništio tradicionalnu građansku klasu.

Igra je u osnovi bila borba lijevog elitizma u spoju s (malo)građanskim vrijednostima, oličenima u fantazijama o sinčiću kao umivenom, počešljanom odlikašu koji svira klavir i zablistat će “pred svijetom” s jedne, i lijevog populizma predsjednika koji će dotrčati do sirotinje i zauzeti se za nju, u spoju s instant desničarenjem i oportunističkim bogoljubljem, s druge strane.

Sukobljeni avatari kao da pripadaju različitim generacijama iste partijske igre. Bandić je sličniji nesofisticiranim kadrovima iz prethodne generacije, dok je Josipović, kulturološki gledano, napredniji. On je simbolički Bandićev sin, a javnost mu je ponosna mama.

Nino Raspudić

23.01.2010.

HVALA TI BOŽE ZA NOVOG BISKUPA, DRAGOG PRIJATELJA PERU

Subota, 23 Siječanj 2010 20:16 Image

Državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone danas je tijekom misnog slavlja u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve zaredio mons. Petra Rajića za biskupa. Novozaređenog biskupa čeka dužnost apostolskog nuncija u Kataru, Kuvajtu i Bahreinu, odnosno apostolskog predstavnika na Arapskom poluotoku.

Image

Kardinal Bertone uručio je biskupu Rajiću biskupski prsten i mitru, te biskupski ili pastirski štap.  Prsten je dar Svetog Oca, pape Benedikta XVI, a pastirski štap je isti onaj kojeg je pokojnom biskupu Čuli poklonio don Jure Vrdoljak, prije nego je morao napustiti Domovinu i bježati preko Oceana. Tamo u dalekoj Kanadi, don Jure je između ostalog bio i župnik u rodnoj župi don Petra Rajiča.Tako se krug sa štapom zatvorio u jedan novi prsten vjere i odanosti domu i Domovini i svojoj katoličkoj Crkvi.

Današnjem biskupskom ređenju biskupa Rajića nazočilo je oko 200 svećenika iz BiH i cijeloga svijeta, preko 140 časnih sestara, pet veleposlanika pri Svetoj Stolici, brojni biskupi i nabiskupi iz BiH i svijeta, predstavnici pravoslavne crkve i islamske zajednice iz Mostara, te broji uglednici iz političkog i društvenog života.

Image

Također, uz ostale, na današnjoj svečanosti bila je predsjednica FBiH Borjana Krišto, zamjenik predsjedatelja Vijeća ministara BiH Dragan Vrankić, savjetnik člana Predsjedništva BiH Željka Komšića Nerkez Arifhodžić, gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić i premijer Hercegovačko-neretvanske županije Srećko Boras.

Image

Rajić je rođen u Torontu 1959. godine. Za svećenika je zaređen 1987. i inkardiniran je u Trebinjsko-mrkanjsku biskupiju. Završio je studij kanonskog prava. U diplomatsku službu Svete Stolice mons. Rajič stupio je 1993. godine, a Papa Benedikt XVI. imenovao ga je u prosincu prošle godine apostolskim nuncijem na Arapskom poluotoku. (fena)
20.01.2010.

NITI SU ONI DOBILI, NITI SMO MI IZGUBILI

Iako hrvatsko društvo nije podijeljeno ideološki na ljevicu i desnicu, nego grupaški-interesno i klanovski, neki analitičari koji se vole nazivati neovisnima ne mogu pobjeći od svog ljevičarskog backgrounda. Ostale, koji nisu kao oni, nekom pojednostavljenom logikom proglase konzervativnim, nacionalističkim ili jednostavno dijelom paraobavještajnog podzemlja. Ipak, jedni i drugi će se složiti da je s hrvatske političke scene desnica jednostavna nestala, pa i ona umjerena kakav je devedesetih godina bio HDZ. S njom su nestali i novinari tog politički konzervativnog svjetonazora. I. Miklenić, I. Marijačić, N. Piskač, M. Kovačević, M. Barišić i još poneki koji su preživjeli prvu fazu 'detuđmanizacije', su zapakirani u tiskovine koje sve skupa nemaju par desetaka tisuća čitatelja (HL, GK, Vjesnik, Hrv. Slovo). Gdje se još može pronaći aktualna analiza političke stvarnosti iz pera Jovića, Čelana, Vukmana, ...? Da ne spominjem TV, na kojemu ni u Tuđmanovo vrijeme nismo imali prigodu čuti ozbiljne komentare i argumentirane rasprave.
U tom i takvom medijskom okruženju, (pro)nositelji socijalističko-liberalnih ideja oblikuju javno mnijenje, do savršenstva razrađenim tehnikama manipulacije proizvode pristanak svih struktura društva i stvaraju moćne poluge za osvajanje vlasti.

Na koncu je samo rijetke naivne promatrače iznenadila završnica predsjedničkih izbora, kad su nam mediji u igri političkog domina servirali 'duplo-golo'. Zato, nakon svega, umjesto beskrajnih analiza, zdvajanja ili slavlja, možemo kratko zaključiti kako su nekoć znali reći naši ljudi: „ Niti su ONI dobili, niti smo MI izgubili!“. Predsjednik-bez-mane, politički 'štreber' je pobijedio populista, 'krivovjernika na desnici', koji za tako pripremljeni play-off nije 'opasao bokove', misleći da će mu beskrajno ponavljanje populističke mantre o 'čovjekoljublju-domoljublju-bogoljublju' biti dostatno bar za dostojanstven poraz. Polovica biračkog tijela je što iz konformizma ili oportunizma, što od muke i jada, od početka odbila sudjelovati u takvoj igri, a skoro polovica druge, aktivne biračke polovice još uvijek raspravlja o 'manjem zlu' i(li) traži krivca za klasični politički nokaut razbijene desnice.

Ispada tako da bi Hebrang sigurno pobijedio – samo da nije imao ni jednog protukandidata. Primorac i Vidošević se nisu potrudili ni vlastitim biračima objasniti kako se dvostrukim prevrtanjem na desnu stranu zapravo logično pojaviš na lijevoj strani. Tuđman se ljuti na Jurčevića, a njih oba su zajedno s Mikšićem osvojili taman toliko glasova koliko pričuvna kandidatkinja ljevice, V. Pusić. Je li tomu doprinijela niska razina političke kulture na desnici ili je to samo posljedica, refleksni odgovor šutljive većine koja ni među dvanaest ponuđenih kandidata nije uspjela prepoznati jednoga koji bi ih uvjerio da baš on može i zna biti „ona nužna poluga koja bi počela stvarati preduvjete za mogućnost stvarnog zaokreta.“ (I. Miklenić, GK, 1/2010) Vrijedi li sada neke od njih podsjećati na olako odbacivanje Jurčevićeve ideje o predkampanji nacionalnih kandidata kao jedinom moguće uspješnom modelu kojim su eventualno mogli parirati svim (ne)spomenutim silnicama i silama koje su temeljito pripremale i dobile kandidata kakvog su htjele?!

Nakon izbora uslijedile su čistke u HDZ-u i SDP-u, strankama/partijama koje nisu samo po tom 'dvije sestre blizanke'. J. Kosor i Milanović više ni ne skrivaju nacrt velike koalicije za koju im do 'dogovorenih' parlamentarnih izbora ne će ni trebati ruke Glavašovih, Bandićevih ili eventualno Sanaderovih saborskih sljedbenika. To kao da ne razumije mlađahni liberal D. Kosor pa drsko, kako reče njegova prezimenjakinja, pljuje u zdjelu iz koje se hrani, riskirajući pri tom da uskoro bude prepoznat jedino kao Milanovićev trbuhozborac. Kako bilo, pripreme za hvatanje startnih predizbornih pozicija su uvelike započele. Jer nitko ne želi dočekati vrijeme „građanskog buđenja i nemirenja nezadovoljavajućim stanjem“ (I. Miklenić) na već zatečenim pozicijama. Samo će hrvatska desnica po običaju, lutajući između ideja o novim strankama i pokretima, ponovno propustiti prigodu laganog zauzimanja ogromnog upražnjenog prostora na političkom centru i desno od njega. Ošamućena 'šutljiva većina' će opet tražiti manje zlo i optuživati jedni druge za 'bacanje glasova', a lijevo-liberalni arhitekti novog poretka će, na razmeđi stare Eurozone i nove Jugosfere, nastaviti zidati hrvatsku kulu na pijesku. Oni su u Josipoviću prepoznali kontinuitet Mesićeve nedovršene bitke za bolju prošlost, otkrili su lidera, miljenika 'Saveza za Europu' koji će nastaviti restauraciju starih 'likova iz totalitarnog atlasa' (I. Rogić), ne odričući se ni Lončara ni Perkovića, dodajući im kao pojačanje Pilsela i Fabera, mijenjajući ponekog kako bi SVE, zapravo, OSTALO ISTO.

19.01.2010.

DEKOMPOZICIJA FEDERACIJE

Spajanjem županija do trećeg entiteta!?

Spajanjem županija do trećeg entiteta!?

Inicijativa zastupnika HSS-NHI-a u federalnom Parlamentu Ante Čolaka prema kojom bi trebalo izmijeniti Zakon o federalnim jedinicama te na taj način omogućiti ulazak općine Vareš u Sarajevsku županiju otvorila je pitanje unutrašnje prekompozicije Federacije, ali i staru ideju o spajanju Hercegbosanske i Zapadnohercegovačke županije, prvo na gospoda...
19.01.2010.

ENGLESKA ĆE BITI NOVA BOSNA

CHOUDARY SAYS UK WILL BE NEW BOSNIA

Why this sponger is allowed to stay in the country,I don’t know. He is preaching sedition, he is advocating removing the monarchy,does this not constitute treason?

Doom preacher Anjem Choudary has warned of a Bosnian-style bloodbath after admitting plans for a new extremist group called Democracy Is Dead.

The cleric forecast that a government ban on his group Islam4UK would stoke hostility between Muslims and white Britons.

He claimed there could be a repeat, on our own streets, of the 1995 massacre at Srebrenica in which Serbs slaughtered 8,000 Bosnian men and boys.But, despite mounting tensions surrounding his views, he admitted that he is already rebranding outlawed Islam 4UK under the provocative new banner.

He said he planned to “launch a new organisation under the title Democracy Is Dead, adding: “You will have to wait and see.”

Speaking exclusively to the Daily Star Sunday, East London-based Choudary, 42, said:

“The Government’s decision to ban Islam4UK is a very dangerous one as it will only increase the potential for some very nasty conflict.You only have to look at what happened between Bosnia and Serbia at Srebrenica. There could be a bloodbath on the streets.I don’t think the British people want that but, when you start to suppress ideological movements, you push them underground and there is more chance of conflict.’The Government has created a tinderbox situation by banning us. We were the ones calming things down.”

Islam4UK was banned by Home Secretary Alan Johnson after uproar over Choudary’s plans to hold a protest march in the Wiltshire village of Wootton Bassett where the public salute the bodies of soldiers brought back from Afghanistan.

But ex-lawyer Choudary was unrepentant, claiming that white Britons do not understand the strength of feeling of the Muslim population.

He said: “In some cities, one in six of the young people are Muslim. People don’t realise that there are actually four to five million Muslims in the UK. Many of them do not register to vote so the Government’s figures do not reflect the true size of the Muslim population.”

“The Government says there are around one million Muslims in the UK but that is nowhere near accurate. Of course, most will remain silent and not complain but a few could be driven to take the law into their own hands.It’s a very dangerous situation. You have to consider how, if there is another 7/7, the country would cope. More and more disaffected whites would be driven towards far-right extremist groups such as the British National Party and the English Defence League if there was another attack.”

“If Muslims are not allowed to speak out they could be driven to use other tactics. This in turn will increase tensions with the white community. I would expect fresh attacks on Muslims and the Government will not be able to control the situation.”STAR

14.01.2010.

BISKUPSKO REĐENJE MONS. PETRA RAJIČA

Mostar, 23. siječanj 2010.

 

 

U subotu 23. siječnja 2010. Državni tajnik Njegove Svetosti Benedikta XVI., kardinal Tarcisio Bertone, za vrijeme Svete Mise koja počinje u 11 sati, u mostarskoj katedrali Majke Crkve i Kraljice svijeta, podijelit će biskupski red nmos. Petru Rajiču, svećeniku Trebinjsko-mrkanske biskupije, novoimenovanom naslovnom nadbiskupu Sarsenteruma i apostolskom nunciju u Kuvajtu, Bahreinu, Kataru i Apostolskom delegatu na Arapskom poluotoku.

Cijeli obred Svete Mise i biskupskoga ređenja izravno će prenositi Federalna televizija (FTV) a pristup u Katedralu toga dana imat će samo akreditirani novinari, fotoreporteri i snimatelji drugih televizijskih kuća za koje će biti rezervirano posebno mjesto.

Medijski radnici koji žele izvješćivati s ovoga događaja trebaju se pismeno (ili na e-mail: biskupija@cbismo.hr) prijaviti na adresu: Biskupski ordinarijat; Nadbiskupa Čule bb, pp 54; BiH – 88 000 Mostar.

Potrebno je da se za svaku osobu dostave osobni podaci i broj iskaznice do srijede 20. siječnja 2010., a akreditacije će im biti uručene u Ordinarijatu u petak 22. siječnja 2010. od 11 do 12 sati uz predočenje osobne „press“ iskaznice. (kta)

12.01.2010.

REPORTAŽA IZ HERCEGOVAČKIH ŽUPA

Vlado Čutura
 
   
 
Reportaža iz hercegovačkih župa
 
   
 
RH mora opozvati ili poštivati Dejtonski sporazum
 
   
   
 

Mostarska katedrala mnogima je mjesto utjehe i susreta s Bogom

Mostarska katedrala mnogima je mjesto utjehe i susreta s Bogom

U Mostaru živi prema procjeni između 55 i 60 tisuća Hrvata. Katedralna župa ima nešto više od 15 tisuća katolika.
Oko 16,5 tisuća vjernika pripada širokobriješkoj župi. U maticu krštenih upisano je 119, a u maticu umrlih 106 osoba. Narod se još doseljava iz okolnih mjesta.

»Kao vjernik i kao čovjek nemam straha za našu budućnost. Ona nije u našim nego u Božjim rukama. Ni u teškim vremenima ne bojim se za to, a najveći problem je doista ako se kvalificirani ljudi ne budu vraćali. Treba omogućiti da dođe kapital iz drugih država. Ako dva, tri razreda maturanata pošaljemo na razna sveučilišta, malo će se njih vratiti«, kaže župnik Lončar.
Za mnoge svjetske i europske političare, prema dosad učinjenom, Bosna i Hercegovina obično je političko vježbalište. Iako je to europska država, mnogi atributi države još su daleko od demokratskih i civilizacijskih uređenja, počevši od nepravilne podjele na entitete, zatim nadglasavanja prema broju nacionalnih pripadnika pa sve do nepriznavanja konstitutivnosti hrvatskom narodu koji stoljećima živi na tim prostorima. Štoviše, Bosna i Hercegovina nema ni popisa stanovništva pa se često koriste popisom međunarodnih organizacija i tajnih služba određenih svjetskih institucija. U hrvatskom narodu u kojem je većina katolika Crkva vodi popise prema svojim mogućnostima.

Vlasti se ne brinu za gladne

Govoreći o Mostaru, katedralni župnik mons. Luka Pavlović ističe da u gradu danas živi između 55 i 60 tisuća Hrvata. U crkvenom ustroju, koji još jedino funkcionira, u Mostaru ima šest župa: sv. Petra i Pavla, zatim katedralna župa Marije Majke Crkve, sv. Ivana apostola i evanđelista, sv. Mateja, sv. Luke i sv. Marka. »Katedralna župa nema točan popis stanovnika, ali procjena je da ima nešto više od 15 tisuća katolika na tom području. Nitko od nas nije pravio statistiku, niti broj vjernika ni nevjernika od 1991. Ne blagoslivljamo stanove, što smo u ratu prestali. Kad su dolazili prognanici, onda ih se moralo smještati u svačije kuće, srpske, muslimanske; pa kako ne bi blagoslivljali ono što je tko oteo, biskup Ratko Perić je rekao: 'Nećemo blagoslivljati nego na Bogojavljenje izmolimo molitvu za sve obitelji, prikažemo sve mise taj dan za naše obitelji, zatim podijelimo im naljepnice, i neka ponesu blagoslovljenu vodu te oni sami blagoslove svoje domove'«, kaže mons. Pavlović.

Prema procjenama, računa se da u Mostaru uz Hrvate živi između 35 do 40.000 muslimana te oko 5.000 Srba. U ratu je ostalo do 3.500 Srba, a vratilo ih se oko 2.000. »Što se tiče socijalne slike u Mostaru, posebno na području katedralne župe, puno je umirovljenika kojima su primanja 294 konvertibilne marke ili oko 300 maraka, što iznosi manje od 1.200 kuna«, ističe mons. Pavlović. »To je puka sirotinja jer se s tristo maraka ne može živjeti. U to spadaju svi prosječni radnici, dakle niža klasa čija su to primanja. Obitelji od tristo maraka, dok plati režije, grijanje, vodu, struju, jedva što ostane za život. Prema procjeni, oko 15% Hrvata, ako imaju što ručati, nemaju što večerati. Puno je slučajeva da nemaju nikakve mirovine, imaju neku socijalnu pomoć koja iznositi 50-ak maraka i još je ne dobivaju redovito. Isto tako puno je onih koji ne rade nigdje i koji se javljaju da peru stubišta, čiste, rade bilo što kako bi preživjeli. Vlasti BiH ne brinu se za svoje građane, za one gladne. Osobno sam išao i molio hrvatske predstavnike vlasti da se zauzmu kod međunarodne zajednice da nam pošalju hrane za te ljude kako bismo je mogli podijeliti. I sada pred sam Božić u župnim karitasima napravili smo 'paket ljubavi'.«

Najmlađa posuška župa po starosnoj dobi rasadnik je duhovnih zvanja

Najmlađa posuška župa po starosnoj dobi rasadnik je duhovnih zvanja

»Skupljali smo u adventu pomoć, a ljudi su davali po 30-ak maraka za jedan paket ljubavi ili su sami napravili taj paket. Preporučivali smo da stave nepokvarljivu hranu i donesu te pakete, pa smo ih dijelili. Nažalost, to je jedna 'krpljačina', ali time smo htjeli odgovoriti Isusovu zahtjevu: bio sam gladan, dadoste mi jesti. Svjesni smo da je to samo mrvica. Hvale je vrijedno što su se odazvala poduzeća, više bih rekao ona manja koja sama međusobno pokupe pa donose 10, 15, 30 paketa. U župi imamo 40-ak volontera koji su aktivni i koji su prodavali kolače pred crkvom što bi napravile vrijedne domaćice. Za te kolače skupili smo oko 3.500 maraka. Skupili smo nešto da možemo u siječnju, veljači i tako dalje kontinuirano pomalo pomagati onim najsiromašnijima. U našoj kartoteci imamo 188 katoličkih obitelji koje pomažemo. K tomu, kad najavimo da će se pomoć dijeliti, dođe ih više. Ima onih kojima mi donesemo pomoć, saznamo za njih. Mnogi se srame, jer nije lako doći na tuđa vrata. Po pomoć dolaze i muslimani, štoviše njih 80-ak je prijavljeno. Po pomoć dolaze i Srbi, zatim i drugi, tko je potreban. Mora se dati gladnome, jer svaki je čovjek isto gladan«, kaže mons. Pavlović.

Široki Brijeg pohode mnoge hodočasničke skupine

Široki Brijeg pohode mnoge hodočasničke skupine

U Mostaru je prije rata radilo više od 20.000 radnika, a danas je od svih giganata ostao samo »Aluminij« u kojem radi oko 1.000 ljudi, točnije 926. To je jedina proizvodna industrija u gradu. Nekoć je bila jaka duhansku industrija koja je ostala na muslimanskoj strani i sad ne radi, zatim druge veće tvornice koje su ostale na muslimanskoj strani. Nažalost, podijeljenost, nepostojanje državnih institucija, nesnošljivost prema Hrvatima često je proizvod gašenja radnih mjesta i nemogućnost obnove. Naprimjer, na natječaj da se obnovi duhanska industrija najpovoljniji je ponuđač bio Rovinj, iz kojeg su nudili zaposliti sve radnike te uložiti deset milijuna maraka u nove pogone, no političko vodstvo SDA dalo je svoj odgovor: svima podajte, Hrvatima ne dajte.

Opraštanje je jedini izlaz iz mržnje

»Nije to samo nesnošljivost, nego je to velika mržnja koja proizlazi iz ovog rata u kojem je mnogo ljudi poginulo. Ljudi poznaju jedni druge i tko je koga ubio. Stanovali su u istim zgradama, u istim poduzećima su radili. Te rane ne zarastaju. Hrvati vide u onom Muslimanu koji je ubijao svog neprijatelja. Roditelj gleda sve kroz poginulog sina, brata. Tako je i obrnuto s muslimanske strane. Tu mržnju povećava sudski progon. Sad se svakoga optužuje i ne zna se koliko ima na popisu Hrvata, Muslimana i Srba koji trebaju odgovarati što su u ratu radili. Primjerice, kad se vodi postupak protiv 200 Hrvata, onda su svi Hrvati protiv onih ostalih i obratno. Predlagao sam ljudima iz hrvatske politike da se tako ne može stvarati država. Rekao sam da predlože Bošnjacima muslimanima i Srbima: ako ćemo živjeti u istoj državi, onda moramo staviti jednu crtu. Dosada smo se ubijali, a sada ćemo živjeti zajedno. Da bismo živjeli zajedno, moramo oprostiti jedni drugima. Kao katolici predlažem da svima oprostimo i tražimo oproštenje od sviju koji smatraju da smo mi krivi. Ništa mi od toga nećemo dobiti što će stotine ili tisuće ljudi Muslimana i Srba trunuti u zatvoru po 20 godina, a mi ćemo ih čuvati i hraniti. Nitko od toga ništa ne može dobiti. Jedina ideja koja pobjeđuje svijet je Isusovo opraštanje. Drugoga izlaza ovdje za suživot nema.«

Unatoč teškoćama hercegovački se gradići izgrađuju i šire

Unatoč teškoćama hercegovački se gradići izgrađuju i šire

Mons. Pavlović ističe da je prije rata na lijevoj obali Neretve bilo 8,5 tisuća katolika Hrvata. »Ne vjerujem da ih danas ima više od stotinu. To je sve u ratu protjerano. Na desnoj strani u ratu je ostalo više od 10.000 Muslimana, a sada je nakon Daytona osiguran povratak svima koji su to htjeli. Većina Hrvata iz istočnoga Mostara zamijenila je svoje stanove i kuće sa Srbima i Muslimanima. Što se tiče hrvatske politika prema Hrvatima u BiH, najbolji je pokazatelj da je dosadašnji hrvatski Predsjednik više pomagao muslimanima nego katolicima. Zar nije to pokazatelj i njegova posjeta muslimanima, a nikad u 10 godina nije posjetio Hrvate u Hercegovini. S druge strane, zahvaljujući razjedinjenosti Hrvata u BiH, dobili smo člana Predsjedništva Komšića kojeg su izabrali Bošnjaci i koji je više zastupao njihove interese nego hrvatske. Nažalost, hrvatske interese u BiH ne zastupa ni vodstvo u RH, jer se ne bori na način kakao predlaže Ustav RH. Pristali smo na Dejtonski sporazum jer je tadašnje hrvatsko vodstvo jamčilo da ćemo živjeti u konfederaciji s Hrvatskom. Tako je bilo u Vašingtonskom sporazumu. Poštivali su Tuđmana i mislili da će živjeti u konfederaciji. Hrvatska ima veću korist od Hrvata u BiH nego bosanskohercegovački Hrvati od Hrvatske. Sve hrvatske proizvode kupuju isključivo Hrvati i tako pomažu gospodarstvo. Te hrvatske proizvode ne kupuje ni Srbi ni Muslimani. Kad bi se to izračunalo, tih 26 milijuna što vlada dadne Hrvatima u BiH, to je milostinja koliko se vrati u Hrvatsku. Nažalost, sit gladnu ne vjeruje.«

Tribistovsko jezero omogućilo je Posušju brži razvoj

Tribistovsko jezero omogućilo je Posušju brži razvoj

I svećenici zaboravili svoje kolege

Mons. Pavlović ističe kako često ni kolege svećenici ne razumiju situaciju u kojoj se nalazi hrvatski narod u BiH. Štoviše, rijetko se tko od svećenika koji žive u Hrvatskoj sjete upitati kako žive njihove kolege i treba li im pomoć. Govoreći o problemu medija, mons. Pavlović kaže: »Nemamo televiziju, nemamo radio, nemamo dnevne novine na nacionalnoj razini, zapravo Hrvati nemaju ništa. Jednom tjedno je dnevnik na Federalnoj TV na hrvatskom jeziku. Što se tiče medija iz Hrvatske, oni ne vode brigu o Hrvatima u Hercegovini, jedino ako se radi o skandalu. Ono što imamo i što nas još drži to je sveučilište i bolnica u Mostaru. Da nema sveučilišta, većina bi studenata otišla za Split, za Zagreb, za Osijek, i ostali bismo bez ikakva kadra. Istjerani smo iz Posavine, iz Srednje Bosne. Imamo iseljavanje iz Mostara. Puno je ljudi našlo posao na izgradnji hrvatskih cesta, a puno ih je otišlo u Split i druga mjesta. Mnogi idu u Hrvatsku kao da idu u inozemstvo, jer od toga ljudi žive. Onaj tko nije našao posao u Hrvatskoj, on gladuje. Ovdje nas još drži čvrsta vjera i Crkva. Nas smo četvorica svećenika u katedralnoj župi, i kad prebrojim vjernike nedjeljom, ovisno o vremenu, na šest misa nedjeljom dolazi od 2,5 do 4,5 tisuće vjernika. Tu je oko 750 učenika za koje imamo župni vjeronauk.«

Uređena širokobriješka crkva ponos je zapadne Hercegovine

Uređena širokobriješka crkva ponos je zapadne Hercegovine

Širokobriješka župa Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo brojčano je najveća župa hercegovačkih biskupija. Župom upravljaju franjevci a dužnost župnika obnaša fra Stipe Biško. »Oko 16,5 tisuća vjernika pripada širokobriješkoj župi«, kaže o. Biško. »U maticu krštenih upisano je 119, a u maticu umrlih 106 osoba. Narod se tu još doseljava iz okolnih mjesta. Ljudi rade i u biti su zadovoljni. Sigurno da bi pozitivnije i bolje bilo da je ekonomsko stanje bolje i sređenije, ali zato je jaka i čvrsta vjera. Ovaj čovjek je ponosan i neće lako pokucati na vrata i tražiti pomoć. Svjesni su da se moraju pouzdati u Boga i svoju snalažljivost. Mi smo isključivo na hrvatskom prostoru gdje velika većina isto diše, isto vjeruje. Tu smo svoji na svome. Boli nas što se naš glas slabo čuje, jer bila bi susretljivost i tolerancija da su Hrvati više uključeni. Kad su u pitanju mediji, u ovim krajevima to su uvijek borbe, zabrana, smjenjivanje. Sve što nosi hrvatsko ime smanjeno je na minimum, i to nam smeta i uvijek pokušavamo što možemo više učiniti. U medijima iz RH premalo je zastupljena Hercegovina.«

Na hercegovačkoj prvostolnici još nisu zacijeljeni ratni ožiljci

Na hercegovačkoj prvostolnici još nisu zacijeljeni ratni ožiljci

Župnik o. Biško ističe da je u cijelom svijetu materijalizam zavladao, i to se ne može nijekati, pa je tako i u Hercegovini. Ljudi traže što mogu osjetilima dokučiti, a duhovno odgađaju za kasnije. »U župi Široki Brijeg velika većina prakticira svoju vjeru. Svake nedjelje imamo 12 misa i jako dobro su posjećene. Tu je jaka Frama i Franjevački svjetovni red. Više od 250 je aktivnih članova Frame. Budućnost Širokog Brijega je jako dobra jer ima zdravu zajednicu, dobru podlogu i dobre temelje. Narod polaže veliku nadu u Božju pomoć i utječe se pod zaštitu Blažene Djevice Marije. To će donijeti pomak unaprijed i izlazak iz svih kriza. S vjerskog stajališta uvijek se može više.« Spominjući širokobriješke mučenike, o. Biško kaže: »Od širokobrijeških mučenika sigurno kao vjernici profitiramo. Toliko bezazlenog plemenitog svijeta ubijeno je samo zato što su Hrvati i vjernici. To je naš temelj i od toga će se ne samo ove nego i brojne buduće generacije duhovno i vjernički nadahnjivati. To je putokaz i ne da čovjeku da zaluta. To širokobriješki narod znade cijeniti.«

Hercegovački mučenici zalog su kršćanske budućnosti

Hercegovački mučenici zalog su kršćanske budućnosti

Bez gospodarstva prijeti iseljavanje

Fra Vinko Kurevija župnik je župe sv. Ćirila i Metoda u Tomislavgradu. »U cijeloj BiH teška je gospodarska situacija. Što se tiče naše župe i ovoga kraja, posebno je teška. Imamo samo jednu tvrtku koja zapošljava dvjestotinjak radnika i nekoliko manjih tvrtka koje zapošljavaju manji broj ljudi. Ovdje na graničnom prijelazu Kamensko, posebno su ponedjeljkom kolone mladih ljudi koji idu na rad u Hrvatsku, ponajviše u izgradnju i obnovu infrastruktura. Nažalost, događa se val iseljavanja. Gdje god ljudi nađu priliku za posao, tamo odlaze. Svjedok sam da je u posljednja dva mjeseca sedam obitelji s više djece odselilo. Unatoč tomu, optimisti smo i nadamo se da će se neki projekti ostvariti, a time zadržati stanovništvo. Posebno se radi na tome da se obnovi poljoprivreda i stočarstvo, zatim turizam, jer tu je netaknuta priroda i tu je jezero Buško blato. Očekujemo da će se naći dobre volje i da će se nešto ostvariti. Uzdamo se uvijek u pomoć Hrvatske vlade koja je dosada pomagala, ali ako se neće nešto napraviti da ljudi mogu raditi, od toga nema ništa. Na području župe ima onih koji nemaju snage zatražiti materijalnu pomoć, iako im je potrebna. Pokušavamo prepoznati takve obitelji i svakodnevno pomažemo. Tako imamo 25 obitelji kojima je jako potrebna pomoć, a isto tako 80 obitelji kojima dajemo pomoć povremeno. Ljudi imaju osjećaja jedni za druge u ovom kraju.«

Kardinal Josip Bozanić u pohodu Tomislavgradu ohrabrio je vjernike koji čuvaju svoju narodnost i kulturu

Kardinal Josip Bozanić u pohodu Tomislavgradu ohrabrio je vjernike koji čuvaju svoju narodnost i kulturu

Komentirajući odnos medija prema Hrvatima u Hercegovini, župnik Kurevija kaže da ih se često spominje u negativnom kontekstu, posebno iz usta pojedinih političara. Ne uzimaju u obzir što su ti Hrvati učinili za hrvatsku državu. U posljednjem ratu poginulo je oko 160 Hrvata s tomislavgradskog područja za hrvatsku neovisnost. Mnogi su išli po ratištima diljem Hrvatske i tamo ostavili svoje živote. »Išli su srcem i spremni su bili uložiti svoj život i bez razmišljanja što će dobiti. Ovaj kraj dao je krv i srce za hrvatsku neovisnost i najbolnije je kad se preko toga prelazi. Kao svećeniku bitno mi je što danas Crkva čini za hrvatski narod. Ako ovdje Crkva bude snažna kao što je bila snažna u raznim sustavima, učinit će svoju zadaća. Crkva će sačuvati vjeru i ponos ovoga naroda. Evanđelje je ono oružje i radosna vijest koja će pobijediti sve teškoće. Treba dobro uočiti situaciju, gledati, vidjeti, uvijek upozoravati na politiku, na mentalitet i sve ono što dolazi do nas i do naših vjernika. I medijima treba biti nešto poticajno što dolazi iz Crkve«, kaže župnik Kurevija.

Hrvati BiH ginuli u Vukovaru

Najmlađom župom po prosjeku starosti stanovništva u BiH u Posušju upravlja župnik fra Milan Lončar. Iako su uz granicu, Hrvati u Posušju su na političkoj vjetrometini. »Tužno je promatrati odnos RH prema Hrvatima u Hercegovini. Dejtonski sporazum potpisao je predsjednik RH. Politička je, moralna, kulturna i nacionalna obveza RH da to poštuje do kraja ili da to opozove. Apsolutno smo nezadovoljni odnosom RH jer ne poštuje ono što je potpisala. Ne trebaju oni za nas ništa činiti, nego samo neka poštuju što su potpisali. Nitko ne spominje da je 63% Hrvata koji su ginuli u Vukovaru s prostora BiH. U tom kontekstu, čini se da smo bili problem dok smo branili Hrvatsku koja se tu branila. Što se dosada radilo u političkim odnosima prema Hercegovini, to je loše. Mi ovdje nemamo države. Dovoljno je samo reći da smo za crkvena zvona koja su donirana morali platiti carinu, jer je na ključnom mjestu musliman. Tu su tri ključna problema koja stvaraju nesigurnost u ovom narodu: neprirodna tvorevina, kupljeni političari i RH. Imamo sveučilište, kojeg nažalost ne bi bilo bez Hrvatske. Tu je još dopiranje HRT-a i medija, ali nisu u službi Hrvata iz Hercegovine.«

Franjevačka mladež okuplja brojne srednjoškolce i studente diljem Hercegovine

Franjevačka mladež okuplja brojne srednjoškolce i studente diljem Hercegovine

Posušje će biti »Eldorado«

»Na području kulture nema ništa što bi spajalo ovaj narod. Unatoč teškoćama i napuhanom bauku recesije, što iz straha što iz prevelikih priča, kao npr. o svinjskoj gripi, naš narod je solidaran i složan. Pozvali smo naše vjernike da se odazovu za Božić preko Kruha sv. Ante za potrebne i prikupili 25.000 konvertibilnih maraka, zatim 268 paketa raznih namirnica. Što god nam je teže, mi više pokazujemo kršćansku solidarnost i ljubav. Nemamo za gradnju, ali za ono zašto treba biti, za to imamo. Jednostavno se pokaže nešto žilavo u tom narodu. U prilog žilavosti ovog naroda govori i podatak da imamo ove godine rođenih više nego posljednjih godina. K tomu, imamo četiri-pet kandidata u sjemeništu, izdali smo antologiju pjesništva o sv. Franji. Postavili smo šest zvona na crkvu u recesiji, a najteže je 2,5 tone. Naše zornice pohađalo je po tisuću i pol ljudi. U ovoj godini na 9.400 vjernika imali smo 153 kršenja, a umrlih je dosada 80, međutim valja napomenuti da ima onih koji su živjeli negdje drugdje a pokopani su tu. Mi smo po prosjeku najmlađa župa, najmlađa općina u cijeloj BiH.

Budućnost Posušja je jako dobra. Kao vjernik i kao čovjek nemam straha za našu budućnost. Ona nije u našim nego u Božjim rukama. Ni u teškim vremenima ne bojim se za to, a najveći problem je u tome ako se kvalificirani ljudi ne budu vraćali. Treba omogućiti da dođe kapital iz drugih država. Ako dva, tri razreda maturanata pošaljemo na razna sveučilišta, malo će se njih vratiti. Bogom dana nam je pozicija. Pred nama je tunel prema moru, nadmorska visina idealna, možemo se širiti. Imamo vodu, prirodu, mini hidroelektranu na podnožju brda Radovnja. I u duhovnom i kulturnom i gastronomskom i klimatskom smislu ovo mora biti 'Eldorado'.«


Glas Koncila, broj 2 (1854), 10.1.2010.
11.01.2010.

MARTIN RAGUŽ POZIVA NA DAYTON 2

Raguž: Potreban Dayton 2 ili će BiH postati država Bošnjaka i Srba

Vijesti - BH lonac l Ponedjeljak, 11 Siječanj 2010 14:42

raguz80Zamjenik predsjednika HDZ 1990 Martin Raguž izjavio je da ova stranka smatra nužnim organiziranje nove međunarodne konferencije, odnosno Dayona dva, kako bi se konačno našla održiva i pravedna rješenja za BiH. Ovakav stav Raguž objašnjava nemogućnošću postizanja dogovora u postojećim okolnostima i uz ograničenost domaćih političkih aktera.


Stariji postovi

IVAN BAĆAK TOMISLAVGRAD
<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28

VIRTUALNA KNJIŽNICA

PONOSNA MOJA JE ZEMLJA
BLOGARIAT
blogger.ba
SPES
CROATIAN KING TOMISLAV
HERCEGBOSNA.ORG
DONJA HERCEGOVINA
HERCEG INFO
BRANITELJ.blog.hr
horvatska.com
MAYA BosanSka
LTZS
SAMOHRANA D.
TALIBAN
PHOTO HAMIC.blogger
gradonacelnik.blogger
NINO RASPUDIĆ BLOG

PORTALI
SUPERSAJT
POSKOK
BLJESAK
PINCOM
BRAZDA
abc portal
STUDIO 88
POPULARNO.HR
DALMACIJA NEWS
NET.HR
JAHUNET
LIVNO ONLINE
PISMA IZ NJEMAČKE
SVE VIJESTI
HRVATI AMAC
HRVATSKI INTELEKTUALNI ZBOR - MO
HAKAVE
CRO SPACE
HRVATI BH
HIC BiH
VEČERNJI BiH
FOKUS

RADIO FBiH
RTV RS
VIDEO.TOO.BA
JABUKA TV
FTV

LJ PORTAL
LJUBUŠKI.INFO
KLOBUK
GRUDE ONLINE
POSUŠJE
CAPLJINA-ONLINE
RAMA
POSAVINA/DOMALJEVAC
USKOPLJE

KUPRES PORTAL
LIVNO IZBORI 2008.
LIVNO ČARŠIJA
KRALJICA KATARINA - B. LUKA
HBŽ VLADA
OPĆINA TOMISLAVGRAD
TOMISLAV CITY

TGRAD.NET
UDRUGA PRSTEN
CURKOVIC.CA
BRATOVŠTINA
SAMOSTAN RAMA ŠĆIT
DUVNO, LIVNO I KUPREŠKA VRATA

RADIO TG
KLAPA DELMINIUM
NEBESKI RADIO

ŠUJICA.DE
KONGORA
KOLO
ROŠKO POLJE
SLIKE: TG, SELA ETC.

PRESS DISPLAY
W. TIMES
W. POST
NY TIMES
DER STANDARD
EU URED BiH
GOSPODARSTVO, ULAGANJA, RH, BH:
SIGNALIZACIJA SOVIĆI
XING
POSLOVNI
biznis.ba
EP HZHB
ENERGETIKA.HR
energetika.ba
WINDKRAFT
ENERGYOBSERVER
MOJA ENERGIJA.HR
BLOG ENERGIJA
BiH gospodarstvo
WORLD BANK
POLITIKA NA BLOGU:
CHOMSKY
KUCINICIH
TUDJMAN
PRALJAK
GOTOVINA

UPLOAD ALAT

INSTITUTI, ANALIZE

VIJESTI









BROJAČ POSJETA
138970

Powered by Blogger.ba