KONZILIJ LIJEČNIKA ZA HRVATSKU DESNICU

Duje Marasović u Saboru izvrijeđao ministricu Pusić i cjelokupnu vladajuću koaliciju

Sarajevo, 25. siječanj 2012.

Reakcija na Saopćenje Rijasete IZ-e u BiH

Nije svačije kroz selo pjevat'

Urednik Katoličkog tjednika vlč. Josip Vajdner napisao je komentar na Saopćenje Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koji prenosimo u cijelosti:

Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini reagirala je 20. siječnja, na izjavu vrhbosanskog nadbiskupa metropolita Vinka kard. Puljića koju je dao prigodom svoga posjeta katoličkoj humanitarnoj organizaciji Kirche in Not.

            Oni koji su pisali saopćenje najprije se prisjećaju susreta kardinala Puljića i reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića 9. siječnja ove godine kada su dva vjerska lidera „pozvali na dijalog, smirivanje tenzija u društvu...“.

            Konstatiraju da se prigodom toga susreta dvaju poglavara Kardinal nije žalio na „neravnopravan položaj katolika u Sarajevu, niti je spominjao broj izgrađenih džamija, niti je brojao koliko ima 'vehabija' u našoj zemlji“. No, kažu da je „umjesto toga vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić otišao u humanitarnu, odnosno misionarsku katoličku organizaciju 'Pomoć crkvi u nevolji' (ACN), u Blektaunu u Australiji, da optuži svoj grad, svoju zemlju i svoje komšije muslimane Bošnjake zbog toga što podižu džamije, što među njima ima između 3.000 i 5.000 'vehabija', ali državna vlast nema hrabrosti da ih 'očisti', kao što su imale one vlasti što očistiše muslimane Bošnjake iz Prozora, Stoca, Mostara, Čapljine, Livna itd.“

            Piscima ovog saopćenja zasmetalo je što se Kardinal požalio „svojoj braći katolicima“ da se događa islamizacija Bosne, samo što im je promaknula „mala pogreška“ te su umjesto Bosne napisali da se kardinal Vinko žalio na „islamizaciju Bošnjaka“.

            Zato izjavljuju: „Proces deislamizacije Bošnjaka je, na žalost kardinala Puljića, zaustavljen. A zaustavili su ga muslimani koji su preživjeli genocid, logore Gabele, Heliodroma i drugih mjesta, koji su prolazeći kroz golgotu stradanja i mučenja vratili svoj ponos na islam...“

            Zbog toga mu sugeriraju da je trebao svojoj braći u Blektaunu, u Australiji govoriti o stradanju muslimana Bošnjaka „u Ahmićima, mogao ih je informirati o tome ko je srušio Stari most u Mostaru, mogao im je kazati i broj muslimana Bošnjaka koji su bili zatočeni u logorima po Hercegovini koje su držali Hrvati katolici, mogao je kardinal Puljić svojoj braći kazati i broj optuženih katolika Hrvata za ratni zločin u Bosni i Hercegovini“.

            Potom podsjećaju da je Kardinal „završio projekat ukupne površine od 5.365,99 metara kvadratnih, a da Rijaset Islamske zajednice još uvijek nije podigao svoje sjedište...“

Priopćenje završava riječima: „Žao nam je, ako je tačno to što su mediji prenijeli, što je kardinal Puljić na takav način predstavio svoj grad, svoju zemlju i svoje komšije svojoj braći katolicima u inozemstvu i na taj način pokazao dva lica, jedno za međunarodnu a drugo za domaću javnost.“ No, ističu da usprkos svemu Islamska zajednica ostaje „dosljedna svome obećanju“ i da će sudjelovati u skupu „za mir“ koji će se u rujnu ove godine održati u Sarajevu u organizaciji Zajednice sv. Egidija. Time će, kako ističu, demantirati sve „tužbe i optužbe koje nas ovih dana pogađaju sinhronizirano i od istočnog i od zapadnog susjeda“.

Profesionalizam MINA-e

Cjelokupan tekst priopćenja izišao je na stranici www.rijaset.ba a objelodanila ga je MINA. Uz priopćenje, odnosno reagiranja na Kardinalov istup, donesen je i tekst onoga što je Kardinal govorio – ukoliko je tako govorio kako su novinari prenijeli – i to na bosanskom i engleskom jeziku. To, dakako, nepristrasnom čitatelju omogućava bolji uvid u stvarnost te je ovaj čin za svaku pohvalu. Profesionalizam na djelu, rekli bismo.

Od banalnih do bitnih, sadržajnih pogreški

Istodobno konstatirajući profesionalizam u MINA-i to ne možemo kazati za sadržaj priopćenja koji stiže iz Službe za odnose s javnošću Rijaseta IZ-e.

Već i površnim čitanjem uočavaju se logičke pogreške svojstvene potpunim amaterima u svijetu odnosa s javnošću. Je li to namjerno ili nenemjerno učinjeno; iz neznanja ili iz obmanjvanja javnosti, to znaju oni koji su pisali.

No krenimo redom:

U Saopćenju piše da je kardinal Puljić bio u „humanitarnoj, odnosno misionarskoj katoličkoj organizacij Pomoć crkvi u nevolji (ACN), u Blektaunu u Australiji“ iako Kardinal već mjesecima nije bio u Australiji. To se vrlo lako moglo provjeriti pozivom u njegov ured ili „u jednom komšijskom razgovoru“. No, zašto trošiti novac na telefonske impulse kad se jednostavno može izmisliti? Neznanje ili aljkavost?, odgovor znaju u Rijasetovoj Službi za odnose s javnošću.

Usput rečeno, sjedište ove crkvene institucije nalazi se u gradu Königstein u Njemačkoj (vrlo slično Australiji, nema što). Dakle, Kardinal je tamo išao i tamo, između ostaloga, odgovorio na upit novinara o svom viđenju situacije u BiH.

Naopaka logika „natjecanja u lošem“

Nadalje, Kardinalu se predbacuje da je išao optuživati „svoje komšije muslimane“ zbog ovog i onog. Međutim, u odgovoru ni riječi na ono za što ga optužju.

Nadbiskup Puljić u svom istupu ničim nije optužio svoje komšije muslimane nego je naglasio da bi i „katolici trebali imati ravnopravan položaj“ u društvu te u tom kontekstu spomenuo problem nevraćene crkvene imovine i nejednakog tretiranja kod vlasti kada je riječ o katoličkoj i muslimanskoj zajednici.

Oni koji iole prate zbivanja u BiH moći će posvjedočiti kako je situacija takva da bi se svaka zajednica mogla požaliti na diskriminaciju ove ili one vrste u društvu. Generalno, uvijek lošije prolaze oni koji su u manjini. No, jedno se zlo ne može pravdati drugim. Ako Kardinal ukaže na neravnopravan položaj Hrvata u, primjerice, Sarajevu, onda je sramotno to pravdati lošim društvenim položajem Bošnjaka u, primjerice, Stocu. A, upravo to je intencija ovog priopćenje iz Rijaseta.

Pitamo se, zar vjerske zajednice ne bi trebale sve učiniti kako bi nestalo diskriminacije i netrpeljivosti u bh. društvu?

Ako se komšija nekomu požali da ga nešto boli, nije komšijski reći: „Šta će on i njegova bol, vidi koliko mene boli“. Ovakvom logikom „natjecanja u lošem“ nećemo nigdje stići. Umjesto da komentiraju sadržaj onoga što je kardinal Vinko govorio, pisci Saopćenja to zanemariju ističući probleme koje ima bošnjačka zajednica (to su stvarni i ozbiljni problemi koje treba rješavati, ali nisu predmet kardinalovog istupa; o njima se može i treba razgovarati; kao i o problemima svih naroda u BiH, osobito ondje gdje su u manjini).

Islamizacija Bosne nije isto što i islamizacija Bošnjaka

Ono što posebno bode u oči u tekstu Saopćenja jest još jedna logička pogreška prelaska u drugi red. O čemu je riječ?

Kardinal je iznio svoje mišljenje da se događa „islamizacija Bosne i Hercegovine“ te naveo činjenice da se svakodnevno grade nove džamije zahvaljujući „petrodolarima“ i da se množi broj radikalnih muslimana – vehabija što zabrinjava katoličku (i ne samo katoličku nego i srpsku i bošnjačku) zajednicu.

No, u Saopćenju se izvrće ovo te se navodi kako je „Kardinal optužio svoje komšije muslimane Bošnjake, što će reći Islamsku zajednicu u Bošnjaka, za islamizaciju Bošnjaka, koji su skoro bili pristali na deislamizaciju tokom proteklih nekoliko decenija.“

Prema onomu što se može pročitati kardinal Puljić o „islamizaciji Bošnjaka“ nije izustio ni riječi. Vjerojatno se to piscima Saopćenja „meščinilo“ pa su „opalili“ po tom. Zbog toga slavodobitno kažu: „Proces deislamizacije Bošnjaka je, na žalost kardinala Puljića, zaustavljen. A zaustavili su ga muslimani koji su preživjeli genocid, logore Gabele, Heliodroma i drugih mjesta, koji su prolazeći kroz golgotu stradanja i mučenja vratili svoj ponos na islam...“

Svi koji su se susreli s istinskim vjernicima bez obzira kojoj religiji pripadali, reći će kako je dobro takvoga čovjeka imati za susjeda/komšiju. Vraćanje Bošnjaka – nakon godina komunističke indoktrinacije „bezboštva“ – vrijednostima izraženima u islamu koji će doprinijeti suživotu i uvažavanju različitosti koje nosi naša domovina Bosna i Hercegovina, samo može radovati čovjeka. U narodu postoji nebrojeno mnogo primjera koji pokazuju da pravi vjernik, musliman, pravoslavac ili katolik, ili jednostavno čovjek koji živi slušajući glas savjesti a ne pripada niti jednoj religiji, svome komšiji vrijedi više nego brat rođeni. Zbog toga se Kardinal nije tužio na „islamizaciju Bošnjaka“ nego na dolazak radikalnih „tumača islama“ koje Reisu-l-ulema naziva „novim muslimanima“.

Valja podsjetiti da zabrinutost zbog takvih „novih“ dijele svi narodi u BiH i ne treba taj problem sakrivati pod tepih ili ga – kako je slučaj u Saopćenju iz Rijaseta – u širokom luku zaobilaziti. Zar se treba dogoditi slučaj Topalović ili Jašarević da bi se o tomu nešto iz službene IZ-e čulo?

Prema sadržaju Saopćenja izgeda da je Kardinal gori što o tomu nešto kaže nego oni koji taj radikalizam podupiru, šire i žive ne tolerirajući ništa i nikoga.

Da bi se skrenula pozornost od te teme spominju se stradanja Bošnjaka tijekom rata te se upućuje na logore koje su držali Hrvati ili mjesta gdje su Hrvati počinili masovna ubojstva nad Bošnjacima. Mora se kazati: to JEST žalosna činjenica i za nju svi odgovorni trebaju (ili već jesu) odgovarati. No, ako ćemo tom logikom ići onda možemo navesti logore u rukama Bošnjaka muslimana gdje su Hrvati stradavali ili mjesta gdje su Bošnjaci činili masovna ubojstva Hrvata (a za mnoga nitko još uvijek nije odgovarao). No, to jednostavno nije NORMALNA argumentacija u ovom kontekstu i ona će nas odvesti na pogrešnu stranu, u nove razdore.

Svećenički dom – „argument“ za sve

Ilustirajući neravnopravan položaj Hrvata Kardinal je naveo da crkvena imovina nije vraćena dok je drugačiji slučaj s muslimanskom imovinom. Kao „odgovor“ na to autori Saopćenja pitaju Kardinala zašto se nije pohvalio „svojoj braći u Australiji da je završio projekat ukupne površine od 5.365,99 metara kvadratnih, a da Rijaset Islamske zajednice još uvijek nije podigao svoje sjedište“. Dakako, navođenjem ovih „metara kvadratnih“ misli se na Svećenički dom Vrhbosanske nadbiskupije koji je izgrađen prošle godine.

Prema „vibracijama“ koje doze iz Rijaseta izgleda da je ova građevina „argument“ za sve. Prisjetit ćemo se da je svojedobno na upit novinara Senada Hadžifejzovića koji su argumenti da zgrada Rijaseta IZ-e bude izgrađena, jer se čuju priče da „tu zgradu gradi sebi“, reis Cerić cinički prvo pohvalio Općinu Stari Grad što je Vinku Puljiću „u rekordnom vremenu“ dala dozvolu za izgradnju „njegove rezidencije od 5.000 m2“ te mu čestitao za tu stvar. Nevažno, dakle, što to jedno s drugim nije imalo veze.

Nevažno, je i u kontekstu u kojem govorimo, to što Svećenički dom nema veze s povratom imovine. Važno je da je on izgrađen i da nekomu služi kao „univerzalni“ argument o položaju Hrvata u Sarajevu.

Lice i naličje

Kao zaključak svega što su prethodno rekli u Saopćenju se na kraju izražava „žaljenje“ što je Kardinal „pokazao dva lica, jedno za međunarodnu a drugo za domaću javnost“ jer je tako kako je, predstavio svoj grad i svoju zemlju. Premda za ovu konstataciju nemaju nikakvih argumenata jer Vinko kard. Puljić i u BiH govori o ovim problemima na sličan način, to njima nije važno.

Iz svega priozlazi kako je najbolje da Kardinal odsada, kada hoće nešto u javnost reći, prvo pita Službu za odnose s javnošću Rijaseta IZ-e pa onda kaže. Neka ova Služba dadne odgovore kako je Hrvatima katolicima u Sarajevu i Bosni i Hercegovini kako bi ih Kardinal svakom prigodom u tuzemstvu i inozemstvu mogao ponoviti. Na taj način – prema njima – on neće pokazivati jedno lice „za vani“, a drugo „za unutra“.

Dok se ovakve floskule izbacuju u javnost vrijedi pitati: „Je li isto lice službene IZ-e prema vani i unutra?“

Hoće li odgovorne osobe iz ove institucije isti stav zauzimati prema fenomenu vehabizma u BiH, kada govore na Zapadu i kada se obraćaju javnosti u našoj domovini? Hoće li „novi muslimani“ biti jednako tretirani na različitim „dijaloškim konferencijama“ i u bosanskohercegovačkoj svakodnevici. Što pokazuju dosadašnja iskustva? Što na to sve kažu „stari muslimani“ – oni kojima ovi „novi“ žele odrađivati kako će klanjati i kako će živjeti svoju vjeru? Odgovor na ova pitanja mnogo toga kaže o ovoj tematici „dva lica“.

Voda na mlin destruktivnim snagama

U završnim retcima Sapoćenja ističe se odluka IZ-e da ipak sudjeluje na međunarodnom susretu za mir koji će se održati u Sarajevu (mjesec rujan), u organizaciji Zajednice sv. Egidija, i to da „pokaže i demantira sve tužbe i optužbe koje nas ovih dana pogađaju sinhronizirano i od istočnog i od zapadnog susjeda“.

Zauzimajući, po tko zna koji put, ulogu jedine žrtve na ovim prostorima, ovakvim se stavom želi pokazati da je jedino Islamska zajednica otvorena za dijalog. Međutim, stvarnost pokazuje i drugačije podatke do kojih je vrlo lako doći, između ostaloga, prelistavajući i glasila vjerskih zajednica.

Bogu hvala pa u našoj domovini Bosni i Hercegovini postoje ljudi, na svim stranama, koji ne govore samo iz perspaktive žrtve nego aktivno žive dobrosusjedski ili dobrokomšijski dijalog. Mnogi Bošnjaci uistinu „s ponosom i ljubavlju prema svome i poštovanjem prema drugome“ – kako se govori i u Priopćenju – opstaju i ostaju „u svojoj vjeri i na svojoj zemlji“. Štoviše, mnogi među njima, zajednički dijeleći svakodnevicu ovog podneblja, pomažu i onima koji drugačije vjeruju da mogu živjeti svoju „različitost“. Stoga paušalni i ishitreni odgovori, bez argumentacije koja dotiče bit stvari nikomu nisu u prilog. Narod bi rekao: „Nije svačije kroz selo pjevat'“.

Mi u BiH imamo i previše onih koji rade na njenom urušavanju, pa ovakve površne dijagnoze, kakve se navode u Saopćenju, idu u prilog samo takvima koji govore da nije moguće su-živjeti ovdje. Guranje problema pod tepih i pravdanje lošega lošim samo je „voda na mlin“ destruktivnim snagama kojih ima u svim narodima koji obitavaju ovdje. Valja se složiti da je potrebno više susjedskih/komšijskih razgovora koji trebaju poslati pozitivne impulse u javnost, ne samo domaću nego i svjetsku. „Svačije optužbe i neistine neka povijest bilježi, a Bog sve zna i sve čuje“ – Njega ćemo moliti da vjera, bez obzira kako se ona zvala, bude pokretačka snaga u nadilaženju problema i stvaranju boljeg sutra pod ovim djelićem svoda nebeskog.

Josip Vajdner

Bulgaria's commission charged with announcing the names of people who collaborated with the country's former communist-era secret services announced on January 23 the names of 12 senior civil servants in the Cabinet's administration that had worked for State Security.

All but three of those names had been known previously, the Dossier Commission having made them public following investigations into other branches of government and public life.

Only one of the people was currently employed in the Cabinet administration, one Gencho Genchev, who was listed as a department head. He had been an employee of the third directorate of the State Security, which dealt with military counterintelligence.

In total, 125 people had been checked by the Dossier Commission as part of this investigation.

KOMENTAR

Nisam nigdje u medijima u BiH vidio sustavnu analizu aktualnih kadrova, kako su rasporedjeni od Vijeća ministara (možda se boje upravo ministra Sredoja Novića?!), BiH Parlamentarne Skupštine, vlada i Parlamenata obaju Eniteta, javnih  poduzeća (sve tri elektroprivrede, Vode, Ceste, Željeznice, Pošte, Telekomi...) itd. Bugari su u ovom pokušaju provjerili 125 osoba.
Zbog čega su se dužnosnici MZ-e u BiH opredjelili za stare komunističke kadrove rasporedjene po svim partijama i strankama u cijeloj BiH u sva tri naroda, ostat će nepoznanica do neke nove 'demokratizacije' političke scene u BiH. Ipak, zar nema nikog osim blogera talibana, koji bi se usudio dirnuti u udbaškokosovsko gnijezdo u BiH i 'regiji'???

Hrvatska tvrtka gradi plinovod Zenica-Travnik

Sarajevo, 23. siječnja 2012. - Konzorcij kojega čine Monter-Strojarske montaže iz Zagreba i Građevinsko poduzeće "Put" iz Sarajeva gradit će magistralni plinovod od Zenice do Travnika o čemu je u ponedjeljak u Sarajevu potpisan ugovor s tvrtkom BH gas koja upravlja plinskom mrežom u Bosni i Hercegovini.

Župni ured Gorica-Sovići

Bratovština Sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići

Hrvatska franjevačka arheološka zbirka Sv. Stjepana u Gorici

Matica hrvatska - Ogranak Grude

pozivaju Vas na

N o ć    o t v o r e n i h    m u z e j a

Posjetit ćemo

ARHEOLOŠKE ISKOPINE (S POSEBNOM PAŽNJOM NA RANOKRŠĆANSKU KRSTIONICU) U STAROJ CRKVI SV. STJEPANA PRVOMUČENIKA U GORICI

I

HRVATSKU FRANJEVAČKU ARHEOLOŠKU ZBIRKU SV. STJEPANA U GORICI

I

GALERIJU BRATOVŠTINE I ŽUPE GORICA-SOVIĆI U KOJOJ ĆE BITI IZLOŽENE SLIKE FRA VINKA MIKULIĆA - BAJEVIĆA

Program se odvija:

U petak, 27. siječnja 2012. godine od 19 do 22 sati

Sve započinje u Staroj crkvi u Gorici u 19 sati nastupom klape Bratovština uz prigodno slovo fra Ante Marića

Razgledavanje arheoloških iskopina, arheološkog muzeja i Galerije u Gorici bit će uz vođenje i stručno tumačenje kustosa fra Vinka Mikulića-Bajevića i fra Ante Marića.

Sve Vas pozivamo da dođete na ova zbivanja u noći otvorenih muzeja, posebice mlade!

Hrvate je lažno optužila Udba, a australske su vlasti to dobro znale! Od Vrhovnog suda New South Walesa bit će zatražena revizija slučaja iz 1979. godine.Nakon više od 30 godina, šestorica Hrvata osuđena u Australiji 1981. na 15 godina zatvora pod optužbom za terorizam, mogla bi biti oslobođena krivnje! Zahvaljujući australskim novinarima, prije svega Hamishu McDonaldu iz The Sydney Morning Heralda, otkriveni su novi dokazi koji potvrđuju ono što su osuđenici u tzv. slučaju The Croatian Six, Maksimilijan Maks Bebić, Mile Nekić, Ilija i Josip Kokotović, Anton Zvirotić i Vjekoslav Brajković, tvrdili na suđenju – da im je sve smjestila Udba! Postoje novi dokazi da je Udba stajala iza Vice Virkeza koji je svjedočio protiv šestorke i da su za to znale australske vlasti – ekskluzivno nam je otkrio McDonald koji tri desetljeća star slučaj istražuje posljednje četiri godine. Naime, prema novim dokazima, Vice Virkez, iza čijeg se identiteta krio pokojni Udbin agent Vitomir Mišinović, lažno je svjedočio protiv šestorke optužujući je za planiranje terorističkih napada na građevinske objekte. Točnije, planiranje miniranja zgrada. Tako je, primjerice, na tri stranice složena optužnica protiv Mile Nekića, koji se jedini od šestorke vratio u Hrvatsku, temeljena na dva štapina dinamita pronađena u ladici Nekićeva stola tijekom pretrage stana, a koja mu je podmetnuo Vice Virkez! Cijeli je slučaj zapravo bio osveta Udbe i komunističkog sustava nakon kaosa koji je 1972. u Jugoslaviji izazvala Bugojanska skupina, grupa hrvatskih emigranata koja je ilegalno upala u zemlju s namjerom da podigne oružani ustanak. Akcija je pokrenuta iz Australije pa se Udba namjerila na australske Hrvate.

– Slučaja su se prihvatila i dvojica odvjetnika koja su i branila šestorku na sudu, David Buchanan i Ian McClinctock, koji su na 39 stranica pripremili žalbu Vrhovnom sudu New South Walesa. Pripreme dokumentacije, kojom se traži revizija slučaja, prihvatio se treći odvjetnik Sebastian de Brennan, a sva trojica posao će obaviti pro bono. Nadam se da će naš zajednički napor dokazivanja njihove nevinosti rezultirati oslobađajućom presudom i možda određenom kompenzacijom za provedenih 10 godina u zatvoru – navodi McDonald.

Manipuliranje svjedocima

Inače, šestorka je uhićena 1979., da bi iduće dvije godine trajao najduži i najskuplji proces u Australiji. Svi su, iako lažno optuženi, odslužili cjelokupnu kaznu od 10 godina (prema australskom zakonu, kao i Haagu, osuđenik je dužan odslužiti 2/3 zatvorske kazne, nap. a.)

– Puno im hvala na pokušaju da se dođe do istine. Muka mi je od svega, ne mogu ni razmišljati o tome, ali nadam se da će istina napokon izaći na vidjelo – kaže Mile Nekić koji danas živi u Osijeku, u koji je došao u rujnu 1991. i priključio se obrani države od srpske agresije radeći u vojno-obavještajnoj službi kao savjetnik za izviđačko-diverzantske poslove. U mirovinu je otišao kao časnik HV-a s činom satnika.

– Teško je kad vas optuže nevina. Jadni ste, nemoćni. Nisu imali čvrste dokaze pa su manipulirali svjedocima. Prošlo ih je oko 150 kroz sudnicu! Čak su doveli profesora povijesti koji je poroti objašnjavao o ustaškom pokretu od 1941. do 1945., kako smo ubijali Srbe, valjda da stvori jači dojam što smo kadri učiniti. Demonstrirali su i "naš" plan miniranja zgrada. Stavili jaku svjetiljku koja bi sijevnula kad pritisnu gumb – prisjetio se Mile.

Terorizam, dodaje, nikad nije bio svjetonazor mlade generacije Hrvata koji su u Australiju došli 70-ih godina. Smatrali su da isticanje ustaštva i Pavelića samo šteti ideji stvaranja slobodne Hrvatske te su javno osuđivali NDH. Međutim, to nije odgovaralo Udbi.

– Organizirali smo štrajkove glađu, potpisivanje peticije za uznike Hrvatskog proljeća. Sve je bilo u okviru zakona, ako su Australci bacali jaja na političare, mi smo bacali po jugoslavenskim predstavnicima. Oružje nismo imali. Istina je tek da sam zapalio jugoslavensku zastavu i za to platio globu od 40 dolara – kaže i dodaje da se smijao te 1981., ali plakao prije nekoliko godina kada ga je jedan hrvatski tjednik nazvao "ustaškim Warholom".

"Opasni terorist" je u zatvoru završio likovnu akademiju

Mile Nekić je u zatvoru proveo 10 godina, šest u tzv. maximum securityju. Prelaskom u zatvor otvorenog tipa susreo je Irca zaduženog za obrazovanje koji je vidio portrete koje je crtao te mu predložio da položi prijamni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti u Sydneyu. Četiri je godine iz zatvora odlazio na predavanja, a prvu izložbu otvorio mu je australski ministar pravosuđa. – Paradoks, je l'? Opasan ustaški terorist, a država ga školuje! – kaže Mile i navodi da se na udaru Udbe našao i nakon presude kroz lažnu priču o planu trovanja vode cijankalijem.

Bulgarian Prime Minister Boiko Borissov said that he was "appalled" by the proportion of top clerics in the Bulgarian Orthodox Church who had been agents of the country’s communist-era State Security.
 
He was speaking on January 19, two days after the Dossier Commission announced that 11 out of Bulgaria’s 15 metropolitans had been agents or collaborators with State Security.
 
The Holy Synod, the church’s governing body, made up of the metropolitans and the church’s Patriarch, has yet to issue an official response to the disclosures.
 
However, a handful of the metropolitans identified have spoken in public, mostly to defend their participation, although Vratsa Metropolitan Kalinik has offered a qualified apology.
 
Earlier on January 19, Borissov attended the ceremony in Parliament where Rossen Plevneliev and Margarita Popova were sworn in, respectively, as the country’s new President and Vice President.
 
In the course of proceedings, all three kissed the hand of Patriarch Maxim, who has been confirmed as not having been a State Security agent.

ulgaria's commission charged with announcing the names of people who collaborated with the country's former communist-era secret services announced on January 17 2012 that 11 out of 15 members of the Bulgarian Orthodox Church's governing body, the Holy Synod, had worked for State Security.

The commission also identified senior Roman Catholic clergy and Muslim leaders who had been communist secret service agents or who had collaborated.

Not among the Bulgarian Orthodox Church names was that of Patriarch Maxim, the church's spiritual leader, who has headed the church for more than 40 years.

But the names identified as former collaborators include some who spoke out publicly against the church being scrutinised by the Dossier Commission - including Varna Metropolitan Kiril, recently also caught up in controversy about the expensive hybrid car that he had been using.

The other top clergy identified by the commission were metropolitans Galaktikon of Stara Zagora, Dometian of Vidin, Ignatii of Pleven, Yoanikii of Sliven, Grigorii of Veliko Turnovo, Yosif of the United States, Canada and Australia, Kaliniki of Vratsa, Nataniel Nevrokopski, Simeon of Western and Central Europe and Neofit of Rousse.

Galaktikon was agent Misho; Domitian, agent Dobrev; Ignatii, agent Penev; Yoanikii, agent Kirilevich; Grigorii, agent Vanyo; Yosif, agent Nikolov; Kalinik, agent Rilski; Kiril was a secret collaborator with the code name Kovachev and was an agent code-named Vladislav; Nataniel was a collaborator code-named Blagoev; Simeon of Western and Central Europe was a collaborator, as Toris, and an agent, code-named Hristov; Neofit's code name as an agent was Simeonov.

The process of check-ups among top clergy of the Bulgarian Orthodox Church was continuing, the commission said. The commission is checking clergy of senior rank including metropolitans and heads of monasteries and theological seminaries.

The Dossier Commission said that Georgi Yovchev, bishop of the Roman Catholic eparchy of Sofia and Plovdiv from July 31 1988, was agent Petar.

Among Muslims, chief mufti Moustafa Alish Hadji was named as agent Andrei. Other senior Muslim clerics were Iskren Dobrouzhaliev, as agent Dobromir, Hasuf Halil Hasuf, a regional mufti and an agent code-named Hristo, Hedim Gendjev, collaborator, Osman Ismailov, collaborator, Ridvan Kaduov, an agent and Shefket Murad Hadji, an agent.

NAJAVLJUJEMO: Okrugli stol HSPF-a: „Rješenje hrvatskog pitanja u BiH – Teorija i praksa“

OBAVIJEST O ISPRAĆAJU POSMRTNIH OSTATAKA LJUBE DRAGOJE 

U petak, 6. siječnja 2012., umro je Ljubomir Ljubo Dragoja, dugogodišnji istaknuti član Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB), Hrvatske mladeži Uzdanice i Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva.

Ljubo Dragoja rođen je 2. rujna 1946. u Bezdanu u Vojvodini. Kad mu je bilo samo godinu dana, komunističke vlasti protjerale su njegove roditelje, inače podrijetlom iz Rastovače pokraj Posušja, u slavonsko mjesto Veliku Kopanicu. Kratko nakon završetka srednje škole 1965., Ljubo je odlučio pobjeći iz Jugoslavije, najprije u Austriju a potom u Australiju.

Ljubo Dragoja se početkom 90-tih vratio u domovinu i nastanio u Zagrebu. Kratko prije smrti izrekao je želju za vječnim počivalištem u mjestu svojih predaka, u Posušju u Hercegovini, kojega stjecajem sudbinskih okolnosti za života nije stigao dobro ni upoznati.

Posmrtni ostaci Ljube Dragoje bit će ispraćeni

u srijedu, 11. siječnja 2012.

u 11. 40 sati

ispred mrtvačnice na zagrebačkom groblju Mirogoj.

DOKUMENT – Tekst Platforme SDP-a BiH, SDA, HSP-a BiH i NS Radom za boljitak

Autor: hrijec1 on pro 20, 2010 

Marko Tokić uputio otvoreno pismo Jadranki Kosor i Ivi Josipoviću

Utorak, 19 Travanj 2011 10:48 RTG | 209 Posjeta

Božiću u susret 2011. godine

Tradicionalno i ove godine općina Tomislavgrad i Franjevački samostan Tomislavgrad organiziraju manifestaciju "Božiću u susret 2011 god.".

Program :
1.Otvaranje ove manifestacije počinje sa likovnom izložbom u Gradskoj galeriji pod nazivom - "Međunarodna ženska likovna kolonija tradicionalnih likovnih umjetnosti dana 19.12.2011. u 19,00 sati. (Galerija-Zgrada KIC-a),
2. Koncert Osnovne glazbene škole 20.12.2011. u 19,00 sati u prostorijama Kino dvorane.
3. Koncert zborova 22.12.2011. u Bazilici. u 20,00 sati
4. Božić s Framom - scensko glazbeni program - 23.12.2011. u 19,00 sati u prostorijama Kino dvorane.
5. Prikaz živih jaslica ispred tomislavgradske Bazilike od 19,00 - 24,00 sata 24.12.2011.
6. Božićno silo - Kulturno umjetnička društva s područja Tomislavgrada sa svojim programom nastupaju dana 28.12.2011. u 19,000 sati. (Kino dvorana)

Ovim putem želim pozvati sve prijatelje tradicije I naših običaja da dođu u Kino dvoranu 28.prosinca u 19,00 sati i podrže  kulturno umjetnička društva, posebno roditelje djece koja će nastupiti. Nekima će ovo biti prvi nastup, dođimo i podržimo ih.

Dok jedni odgovaraju i godinama trunu u zatvorskim čelijama, drugi šetaju i udišu slobodu stečenu na nedužno prolivenoj Hrvatskoj krvi. Bliži se 22. PROSINAC dan sjećanja na Križančevo Selo, poprište stradanja 74 Hrvata koje je ostalo u sjeni zaborava, a zaslužuje mnogo više poštovanja od svih Hrvatskih političkih, kulturnih, vjerskih, vojnih i svih ostalih struktura s područja kako Središnje tako i cijele Herceg Bosne, RH, dijaspore te međunarodnih čimbenika. Napad je izveden od strane AR BiH s imenom operacije 'Krvavi Badnjak'. Mjesec dana prije napada svakodnevno su prisiljavani Hrvatski prognanici iz Zenice da prelaze bojišnicu, večinom žene i djeca da bi se tako otkrila eventualna minska polja.Toga dana zapovjednik i dozapovjednik 3. korpusa Armije BiH Mehmed Alagić i Džemo Merdan izdaju zapovijed: "... uništiti svu živu silu, uključivo žene, djecu i starce na prostoru Novi Travnik, Nova Bila, Vitez, Busovača..." te nadalje ''da se upotrijebe sva ratna sredstva, pa i bojni otrovi, ...''. Svjedoci zločina u Križančevu Selu kažu da se užas ne može opisati''... Napad je trajao cijeli taj dan i sutradan. Ubijali su sve na što su naišli, njih 74. Takodjer treba napomenuti i da je napad izveden 24 sata prije stupanja na snagu posredstvom UNPROFOR-a dogovorenog Božićnog i Novogodišnjeg primirja i u trenutku kada je Središnja Bosna ispračala humanitarni konvoj "Bijeli put" koji se 22. prosinca 1993. spremao za povratak u RH. Dana 28. prosinca 1993. ’Alagićevi’ vojnici otvaraju vatru na pripadnike UN-a, što je ponukalo Martina Garroda, veleposlanika ECMM-a da od generala Alagića traži neometan prolaz snaga UNPROFOR-a do Križančeva Sela - dobio je izravan odgovor ’Armija BiH će upotrijebiti oružje da spriječi takav pokušaj svake međunarodne udruge.’ Pojavljivale su se priče i za sada još uvijek nedokazane tvrdnje o ulozi UNPROFORA tj da su muslimanski borci koristili UN-ove transportere i druga vozila za neprimjetno premještanje s položaja na položaje. Bez rezultata interne istrage istih teško će se shvatiti neka dešavanja. Nakon teških borbi Hrvatski bojovnici uspjeli su vratiti selo, dok su se pripadnici AR BiH povukli na okolne brežuljke. Između njih je bio brisani prostor od oko stotinjak metara, prekriven crvenim mrljama na bijelom snijegu, obojenim od krvi žrtava koje su tu i dalje nepomično ležale. Oni koji su svaki dan gledali svoje mrtve bližnje kako trunu pred njihovim očima trunili su zajedno sa njima od boli. Svaki pokušaj da se izvuče tijelo žrtve bio je osuđen na smrt, snajper je pratio svako kretanje i svi bi ostajali nepomično ležati tu, kraj svojih vjernih mrtvih. Neki koji su zatočeni su odmah ubijeni neki su mučeni i umirali teškom smrću, na križu u Križančevom selu. Negdje sam pročitala i ne mogu da vjerujem niti da shvatim po kom zakonu, pravdi i čemu sve ne da je tako nešto moguće, da se u sažetku presude Kordiću i Čerkezu kaže kako je ' irelevantna činjenica da su počinjeni zločini nad nekim bosanskim Hrvatima'.
Nisu to 'neki' Hrvati . Svaka gore žrtva Hrvat ima svoje ime i prezime, svoje dostojanstvo i pravo da se zna za njezino stradanje i da se zna tko je, kada, gdje i kako ubio. Tijekom suđenja Tihomiru Blaškiću, u postupku izvođenja dokaza o muslimanskim zločinima nad hrvatskim pučanstvom u Lašvanskoj dolini 1993. i 1994., obrana je sudskom vijeću predočila snimku BBC-a na kojoj se vide zavezani vojnici HVO-a koji su kasnije pobijeni, kao i snimku prepiljenog tijela jednog Hrvata iz Križančeva. Prema izjavama preživjelih Hrvata, koje je Slobodna Dalmacija u svom Tjedniku objavila 12. ožujka 2000.: "I danas se sjećam samo jednog imena, znam da je netko vikao - ’Galibe, fataj ih, ima još živih...’ A danas nikog nema da njih ’fata’ za zločine... Ako postoji pakao, bio je u Križančevu Selu! Muslimani su upali vičući: ’Koljemo, palimo! Ustaše, predajte se!’ . Zbog ratnog zločina počinjenog nad Hrvatima Križančevog sela Još nitko nije odgovarao kao niti što se tiče uopće progona Hrvatskog pučanstva .Uprkos tomu nek nitko ne pomisli ni na tren da ako je nekima ovo naizgled i ušlo u sjenu zaborava da ima i onih kojima nikada neće, jer stoji ova ''... mrtvi uvijek nekako prežive, u dušama krvnika, kao i u dušama onih što ih oplakuju....n.n.'' Da sjene zaborava nikada ne zavladaju i da ne podržite šutnju o teškoj i krvavoj borbi za obranu Srednjobosanskog područja i Hrvatske opstojnosti na njemu pridružite se i odajte počast žrtvama na spomen obilježju Hrvatskim braniteljima u Križančevom Selu,

Vitez dana 22.prosinca 20011. godine