IVAN BAĆAK TOMISLAVGRAD

Nije se rodio Andrić, Selimović, Mak Dizdar,... Koroman, Jergović... koji bi umio opisati sav jad današnje BiH ni tugu BH Hrvata, a sve zahvaljujući 'spasiteljima sa Zapada' kojima je jedini cilj (p)odrzavati krizu.Blog posvećujem žrtvama MZ-e.

30.10.2009.

GRUDSKI NAČELNIK MARIĆ O MEDIJSKO.STRANAČKOM LINČU

Priopćenje Viktora Marića načelnika općine Grude

 
Viktor Marić načelnik općine Grude
   

Poznato Vam je da sam osoba koja ne voli često koristiti medije, pa ni onda kada sam tijekom predizborne kampanje prečesto bio neistinito blaćen i napadan, jer sam prihvaćanjem uloge političara prihvatio i sve rizike tog posla. Nažalost, količina neistina i silina napada na mene kao načelnika Gruda, zadnjih dana je prešla svaku uljuđenu razinu pa sam prisiljen i zbog sebe i zbog traženja mnogih mojih prijatelja dati određeni odgovor.
 Budući da zbog vlastitog mira odavno ne čitam internetske portale, za me je sve počelo plaćenim oglasom koji je HSP Đapić- dr. Jurišić uputio Radio Grudama i u kojemu su dali svoje viđenje „Izvješća o reviziji financijskih izvješća općine Grude za 2008. godinu“, te temeljem takvog viđenja zatražili ostavke općinskog načelnika i predsjednika općinskog vijeća.
Umjesto očekivanog upita novinara Radio Gruda u cilju pojašnjenja i otkrivanja stvarne istine, dobio sam upite od strane novinara Večernjeg lista da odgovorim na navedene optužbe, ali sam ih zamolio da pričekaju sjednicu općinskog vijeća na kojoj je jedna od točaka dnevnog reda trebala biti i to izvješće, te ih pozvao da nazoče toj sjednici i nakon potpune rasprave sami izvedu realne zaključke.
  Kako na početku sjednice vladajuća većina nije imala dovoljan broj zastupnika za donošenje pravovaljanih odluka, a dosadašnje iskustvo nas je poučilo kako bi oporba po svim točkama bila protiv ili suzdržana, predsjednik vijeća je predložio odgađanje sjednice vijeća, na što oporba nije pristala, ali je već kod utvrđivanja dnevnog reda bilo jasno da ni oni nemaju većine s kojom bi sjednica mogla pravovaljano raditi.
 Kad je bilo jasno da se sjednica vijeća neće održati, pozvao sam dvoje nazočnih novinara (Večernjeg lista i Radio Gruda) da dođu u moj ured kako bi im mogao ukratko prezentirati stvarnu istinu o spomenutom Izvješću revizije. Nakon toga u moj ured je došao novinar Večernjeg lista i uzeo kratku izjavu koja je sutradan korektno prenesena u Večernjem listu, a nakon toga me nazvala glavna urednica Radio Gruda i ponudila telefonski razgovor, koji se na moje iznenađenje odnosio samo na pitanja razloga prekida sjednice, a ne i na pitanja vezana uz Izvješće revizije.
Nakon prekida sjednice slijedile su neočekivano grube reakcije od pojedinih čelnika oporbenih stranaka koje su kulminirale plasiranjem lažnih vijesti putem Radio – Gruda kako je policija okupirala zgradu općine Grude s ciljem uhićenja kriminalaca – načelnika i predsjednika vijeća. Srećom, uskoro je na to reagirao načelnik grudske policije i u potpunosti demantirao ovako opasne glasine. Na sve ovo reagirao je predsjednik općinskog vijeća Nikica Tomas i na njegovo traženje dobio priliku nastupiti na Radio Grudama i kvalitetno dati određena pojašnjenja.
Nije bilo lako sve ovo stoički podnijeti, ali ni nakon prospavane noći, ali vjerujte zaista prospavane, nije lako donijeti odluku što učiniti. Zato ću pokušati ukratko ponuditi neke odgovore i neka razmišljanja:
1. Spomenuto Izvješće revizije je dokument s kojim se upoznaje općinsko vijeće i o kojemu nema glasovanja u smislu prihvaćanja ili odbijanja, a reviziju su radili službenici Ureda za reviziju institucija u FBiH. Nakon navođenja propusta navedenih u pet točaka, slijedi
„Mišljenje: Po našem mišljenju, osim za navedeno u prethodnom pasusu financijsko izvješće Općine Grude po svim bitnim pitanjima prikazuje istinito i objektivno stanje imovine i i obveza na dan 31. 12. 2008. godine, …“.
S ponosom mogu kazati da smo jedna od rijetkih općina u kojima je urađena revizija i da je ista dobila pozitivno mišljenje. Kako je riječ o dokumentu od 13 stranica o tom ne mogu detaljnije pisati, ali je isti dostavljen u cijelosti svim vijećnicima pa će na sjednici vijeća biti prilika da se sva sporna pitanja postave i na njih ponude odgovori.
2. Budući da je ovo poznato svim vijećnicima oporbe, nije teško pretpostaviti da su ovako nervozne reakcije čelnika jedne stranke vezane uz neke druge točke dnevnog reda, a što će pokazati nastavak prekinute sjednice.
3. Teško mi je povjerovati da se pojedinci u HSP -u, za mene osobno ugledni intelektualci mogu staviti u službu, pojedinih čelnika i ne ograditi se od neprimjerenih kvalifikacija i blaćenja svojih političkih protivnika. Znam da je u politici puno toga dopušteno, ali sam uvijek nastojao ne prijeći prag tolerancije i  ne prijeći u fazu govora mržnje ili namjerno lažnog klevetanja pojedinaca.
4. Kako bi se u budućnosti izbjegli ovakvi događaji predlažem svim medijima da na izrečene optužbe bilo koje stranke ili pojedinca na bilo koga, optuženom pruži mogućnost odgovora na iznesene optužbe.

Na kraju razmišljam što mi je činiti.
Nikada u životu nisam nikoga tužio pa to neću činiti ni ovog puta.
Nisam baš ni sretan ni ponosan što obavljam posao načelnika u ovako teškim vremenima, nisam ni siguran koliko ga dobro obavljam, ali sam siguran da sam većinu vaših glasova dobio zbog svoje skromnosti i poštenja, te vam mogu jamčiti da se to neće promijeniti. Zbog svega toga nastavljam do daljnjeg obavljati ovu odgovornu dužnost i istodobno pozivam sve vijećnike kao pojedince da savjesno rade na dobrobit općine Grude.
O mojoj ostavci mogu odlučiti: sam iz osobnih razloga, može je dobiti stranka u čije sam ime izabran, ili me mogu smijeniti građani koji su me izabrali putem eventualnog referenduma. 


Vaš načelnik:
Viktor Marić

30.10.2009.

ŠTO OVE ŠVABE HOĆE?

Meistgesuchte Personen
mehr Informationen
Mustać und Perković


mehr Informationen
Lasić


mehr Informationen
Perković


mehr Informationen
Brnelić

Familienname:

MUSTAĆ

Vorname: Zdravko
Geburtsdatum: 23.01.1942
Geburtsort: Zagreb
Staatsangehörigkeit: Kroatisch

 
 

Familienname:

LASIĆ, genannt „Gorankić“

Vorname: Ivan
Geburtsdatum: 19.03.1934
Geburtsort: Uzarici, Gemeinde S. Brijeg
Staatsangehörigkeit: Bosnisch-herzegowinisch

 
 

Familienname:

PERKOVIĆ

Vorname: Josip
Geburtsdatum: 17.05.1945
Geburtsort: Lićko Nevo Selo
Staatsangehörigkeit: Kroatisch

 
 

Familienname:

BRNELIĆ

Vorname: Boris
Geburtsdatum: 16.10.1938
Staatsangehörigkeit: Kroatisch

 
 

Familienname:

SMOKVINA

Vorname: Bruno
Geburtsdatum: 13.04.1931
Geburtsort: Susak-Draga
Staatsangehörigkeit: Kroatisch

 
 

Familienname:

CETINIĆ

Vorname: Ivan
Geburtsdatum: 04.08.1947
Geburtsort: Blato
Staatsangehörigkeit: Kroatisch

 
 

Familienname:

MODRIĆ

Vorname: Marin
Geburtsdatum: 12.08.1948
Geburtsort: Nova Gradiska
Staatsangehörigkeit: Kroatisch
   


Fahndungstext in kroatischer Sprache

Sachverhalt

  1. Im Zusammengang mit der Ermordung des Exilkroaten Stjepan DUREKOVIĆ am 28.07.1983 in Wolfratshausen/Bayern fahnden die deutschen Ermittlungsbehörden mit internationalen Haftbefehlen nach Zdravko MUSTAĆ, Ivan LASIĆ, Josip PERKOVIĆ, Boris BRNELIĆ, Bruno SMOKVINA, Ivan CETINIĆ und Marin MODRIĆ.

    Die oben genannten Personen MUSTAĆ, LASIĆ, PERKOVIĆ, SMOKVINA, CETINIĆ und MODRIĆ waren neben ihren offiziellen Tätigkeiten für den ehemaligen Staatssicherheitsdienst der Sozialistischen Republik Kroatien und der Sozialistischen Republik Bosnien und Herzegowina ("SDS SRH - Služba Državne Sigurnosti Socijalistička Republika Hrvatska, SDS SRBiH - Služba Državne Sigurnosti Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina") auch im Geheimdienst des Bundes der Kommunisten Jugoslawiens ("Savez komunista Jugoslavije") tätig.
    BRNELIĆ arbeitete als geheimer Mitarbeiter für das SDS-Zentrum Rijeka.
     
  2. Der Gesuchte Josip PERKOVIĆ ist weiterhin verdächtig, zusammen mit einem weiteren Geheimdienstmitarbeiter im November 1977 versucht zu haben, einen gebürtigen Kroaten zum Mord an zwei in Deutschland lebenden Exilkroaten zu bestimmen.

    Aufgrund polizeilicher Ermittlungen sind konkrete Anhaltspunkte vorhanden, dass sich die Gesuchten an folgenden Anschriften aufhalten könnten:

    • Josip PERKOVIĆ: Pantovcak 194 a, Zagreb und Klenovica, Novi Vinodolski
    • Zdravko MUSTAĆ: Sveta Nedjelja, Padez 18, Zagreb
    • Ivan LASIĆ: fra Franje Milicevica 29, Mostar
    • Boris BRNELIĆ: Rozici 4 b, Kostrena
    • Bruno SMOKVINA: Drage Gervaisa 37, Rijeka
    • Ivan CETINIĆ: Rastocine 6/S, Rijeka
    • Marin MODRIĆ: Strossmayerova 14, Rijeka.

Für Hinweise, die zur Ergreifung der Beschuldigten Ivan LASIĆ, Zdravko MUSTAĆ, Josip PERKOVIĆ, Boris BRNJELIĆ, Bruno SMOKVINA, Ivan CETINIĆ und Marin MODRIĆ in der Bundesrepublik Deutschland oder zu deren Auslieferungen dorthin führen, hat der Generalbundesanwalt beim Bundesgerichtshof folgende Belohnungen ausgesetzt:

  • jeweils 5.000 Euro für Ivan LASIĆ, Zdravko MUSTAĆ, Josip PERKOVIĆ und Boris BRNELIĆ,
  • jeweils 3.000 Euro für Bruno SMOKVINA, Ivan CETINIĆ und Marin MODRIĆ.

Diese Belohnungen sind nicht bestimmt für an der Straftat beteiligte Personen sowie für Amtsträger, zu deren Berufspflichten die Aufklärung und Verfolgung von Straftaten gehören. Über die Zuerkennung und Verteilung der Belohnungen entscheidet der Generalbundesanwalt beim Bundesgerichtshof unter Ausschluss des Rechtsweges.

Hinweise bitte an:

Bayerisches Landeskriminalamt
Tel. 089/1212-1751
oder
Tel. 089/1212-2051
blka.stab2.kdd@polizei.bayern.de

oder

Bundeskriminalamt Wiesbaden
Kriminaldauerdienst
Tel. 0611/55 - 13101
Fax. 0611/55 - 12141

info@bka.de

oder
jeder andere Polizeidienststelle

30.10.2009.

U HRVATSKOJ PAO MINISTAR - U BOSNI SE MINISTRIMA NE DIŽE

Odluka na premijerki

Polančec dao mandat na raspolaganje

PIXSELL
  • PIXSELL

Do kraja dana premijerka Kosor trebala bi odlučiti hoće li Polančecov mandat, koji je dao na raspolaganje, pretvoriti u njegovu ostavku ili će ga braniti.

Iako su posljednjih dana stizali pritisci i od strane oporbe, ali i od koalicijskih partnera HDZ-a da potpredsjednik Vlade Damir Polančec zbog afere Podravka riješi cijelu situaciju ostavkom, ipak će na kraju to riješiti premijerka Kosor.

Ono što je Polančec mislio napraviti, napravio je, tvrde izvori Novog lista iz Vlade, time što je premijerki dao mandat na raspolaganje i na njoj je da do kraja dana odluči hoće li to pretvoriti u Polančecovu ostavku ili će ga braniti.

Moguće je da premijerka i Vlada u petak u predviđenom roku pošalju mlaki odgovor u parlament u kojem ne moraju 'zdušno' stati iza Polančeca, te da kupe vrijeme i u sljedeća dva tjedna odluče o njegovoj sudbini.

Kosor prije konzultacija s čelništvom HDZ-a sigurno neće donijeti odluku, a izvori iz HDZ-a tvrde da nikakva odluka nije donesena, pa i zato što nema dobre odluke.

Iz HDZ-a, pak, kažu i da ako na zahtjev oporbe za Polančecovim opozivom odgovore njegovom ostavkom, to će samo pokrenuti lavinu, jer će oporbenjaci u sljedećem koraku tražiti, primjerice, smjenu Božidara Kalmete zbog onoga što se događalo u HAC-u i slično.

Uz to, neki su HDZ-ovci uvjereni i da se državni odvjetnik Mladen Bajić po svaku cijenu želi dokazati na slučaju Polančec, radi čega je, kako tvrde, poslao istražitelje da ispitaju slučaj reflektora koje je lokalnom nogometnom igralištu u selu Đeletovci, otkud je Polančec, darovala Podravka.

S druge strane, ako HDZ stane iza Polančeca u Saboru, neće lijepo izgledati ako to ne učine i koalicijski partneri. Iz redova HDZ-a čuje se da su posljednjih dana oni malo omekšali.

U kuloarima se može čuti i tumačenje da je taj zaokret posljedica jasne Polančecove odluke da će se on javno braniti od optužbi za aferu Podravka ako i odstupi te da eventualna ostavka neće značiti priznanje da je kriv, nego će to tek biti olakšavanje pozicije šefici Vlade. Nitko ne želi da Polančec previše govori o slučaju Podravka, piše Novi list.

Izvori bliski premijerki tvrde da i činjenica da je Polančec bio na sastanku s oporbom oko sporazuma sa Slovenijom, kao i to što se sastao s predsjednicima sirijske Vlade, govori kako ga je Kosor, barem zasad, odlučila zadržati u krugu svojih suradnika.
30.10.2009.

SPORAZUM LOŠIJI OD RAČANOVOG

DAVORIN RUDOLF: NOVI ARBITRAŽNI SPORAZUM JE LOŠIJI OD ONOG RAČANOVOG
 
 
Nacrt hrvatsko – slovenskoga arbitražnoga sporazuma o rješavanju graničnoga spora, koji je sinoć obznanila hrvatska Vlada, otvara mogućnost arbitražnome sudu da spor riješi na štetu Hrvatske. Formulacijom u sporazumu da arbitražni sud odluči o «spoju» («dodiru») Slovenije s otvorenim morem (ne traži se, primjerice, da Sud najprije razmotri ima li Slovenija na to pravo), unaprijed se stvara odluka suda o tome pitanju, jer sud mora postupiti onako kako su mu stranke, Hrvatska i Slovenija, naložile u arbitražnome sporazumu. Po mojemu mišljenju sud o tome «spoju» može odlučiti samo na jedan način: da utvrdi  morski prolaz, koridor (Slovenci ga zovu «dimnik», dimnjak), u dijelu mora koje je sada dio hrvatskoga državnog teritorija. Jedino se tako može spojiti Sloveniju s ovorenim morem. Ma koliko formulacija u engleskom tekstu sporazuma bila neprecizna («junction to»), ne znam koji je to drugačiji način na koji bi arbitražni sud ostvario spoj Slovenije s otvorenim morem.
 
Tako je riječi «spoj s otvorenim morem» interpretirao i slovenski premijer. Slovenski državnici su jasno istaknuli zahtjev za «teritorijalnim koridorom». Njih ne zadovoljava čak ni režim «slobodne plovidbe» svih slovenskih brodova dok plove hrvatskim morem u slovenske luke, tj. režim u kojemu bi se suspendiralo pravo intervencije na slovenskim brodovima hrvatskih policijskih i carinskih organa.
 
2. Nacrt arbitražnog sporazuma omogućava donošenje arbitražne odluke na temelju koje će se  Hrvatska u koridoru morati odreći dijela svoga mora, morskoga dna i podzemlja sa svim prirodnim bogatstvima u njemu, rudnim i živim, uključujući zračni prostor iznad koridora (a) u korist Slovenije, ili (b) pretvarajući svoje more i podmorje u otvoreno more (tj. more koje nije pod ničijim suverenitetom).
 
3. Ako se uzme kao model širina koridora iz Račan – Drnovšekovog nacrta sporazuma o granici iz 2001. taj morski i podmorski koridor («dimnik»), računajući od crte sredine između hrvatske i slovenske obale do izlaska iz Tršćanskoga zaljeva, bio bi širok 5,4 km. a dug 26 km. Za naše dizače bijelih zastava koji u novinama grlato zahtijevaju plaćanje teritorijem slovensku deblokadu pregovora s Bruxellesom (nijedna država nije do sada platila ulazak u Europsku uniju svojim teritorijem), ponovit ću moguću cijenu: pojas neprijeporno hrvatskoga mora i podmorja u dužini od 26 km, širok 5 km i 400 metara.  U arbitražnoj odluci, naravno, te dimnezije mogu biti drukčije, primjerice širina može biti uža, ali i šira.
 
4. Jednostrana izjava koju namjerava objaviti naša Vlada istodobno s potpisivanjem arbitražnoga ugovora  o tome da Hrvatska neće priznati nikakav «teritorijalni koridor», ne obvezuje arbitražni sud, a ni Sloveniju. Ne može država svojim jednostranim internim aktom preinačiti ili drugačije interpretirati ono što je u isto vrijeme u dvostranome međunarodnom ugovoru prihvatila. Ako u arbitražnome postupku izbiju nejasnoće, arbitražni sporazum rezervira pravo interpretacije jedino arbitražnome sudu. A ne državama. Hvatska i Slovenija morat će izvršiti arbitražnu presudu u cijelosti.
 
5. Učinci ponuđenoga nacrta aritražnoga sporazuma mogu biti dodatno štetni interesima Hrvatske.
 
Prvo. Ako dobije teritorijalni koridor (morski prolaz pod svojim suverenitetom) – takvu mogućnost, nažalost, otvara nacrt arbitražnoga sporazuma – Slovenija će steći automatski, na temelju važećega međunarodnoga prava, isključivo pravo iskorištavanja prirodnih bogatstava u dijelu podmorja dalje u Jadranu, u smjeru juga, primjerice eksluzivno pravo crpljenja plina i nafte u tzv.«epikontinetskome pojasu».
 
Drugo. Na taj način Slovenija bi mogla steći i pravo jednostranoga proglašenja u moru izvan Tršćanskoga zaljeva u smjeru juga svoga gospodarskog pojasa, tj. svoga ZERP-a. Slovenija je zakonom 4. listopada 2005. već proglasila nekakav svoj fantomski ZERP, arheološku zonu  i fantomski epikontinentski pojas (u području našega ZERP-a i epikontinentskoga pojasa) koji sada nemaju nikakvu valjanu osnovu jer nisu u dodiru sa slovenskim državnim teritorijem (taj dodir prekidaju teritorijalna mora Hrvatske i Italije).
 
Treće. Valja imati na umu da se otvoreno more nalazi tek pred područjem Crne Gore. Hrvatska ima ZERP, a Italija svoj ekološki pojas, pa u dijelu Jadrana između Hrvatske i Italije nema otvorenoga mora. Dokle će sud vući koridor? Do Crne Gore? U slovenskim političkim i stručnim krugovima naveden je primjer koridora dugog 86 km koji je «zbog posebnih odnosa» 1984. Francuska ustupila Monaku. Monako je pod francuskom zaštitom još od 1918. Slovenija, međutim, nije Hrvatskoj Monako, a ni Hrvatska Sloveniji. 
 
Četvrto. Utvrđivanjem koridora, tj. «spoja» Slovenije s otvorenim morem, Hrvatska će izgubi jedinu izravnu granicu s Italijom. Dvojba je hoće li Italija arbitražni sporazum tretirati kao jednostrano (hrvatsko) kršenje Osimskih sporazuma o granici koji su 1975. zaključeni između Hrvatske (bivše Jugoslavije) i Italije?
 
Peto. U Bosni i Hercegovini već su izraženi zahtijevi za «izlazom u otvoreno more» po ugledu na Sloveniju.
 
Šesto. Crna Gora može zakomplicirati načelno postignuti dogovor o rješavanju graničnoga pitanja u Bokokotorskome zaljevu pred Međunardnim sudom pravde u Haagu.
 
6. Posebice mi valja upozoriti na način formiranja arbitražnoga suda. Taj sud, prema nacrtu arbitražnoga ugovora, bit će sastavljen od petorice arbitara. Po jednoga će imenovati Hrvatska i Slovenija, a trojicu arbitara Europska komisija  s popisa koji je sada, na svoju ruku, ponudio ambiciozni povjerenik EK Olli Rehn. Predloženi su pretežito anonimni stručnjaci bez ikakva sudačkoga iskustva. Po kojemu su kriteriju izabrani? Jesu li u Bruxellesu prilikom odbira tih potencijalnih arbitara prethodno konzultirani Slovenci? Ta su trojica stranih arbitara posebice važna jer će se presuda donijeti većinom glasova.
 
Sve u svemu arbitražni sporazum koji je nedavno dogovoren u Ljubljani i Zagrebu drugi je Rehnov prijedlog koji Hrvatski sabor nije prihvatio. Nema u njemu uzajamnih ustupaka. Nisu uvažena hrvatska stajališta, primjerice da se spor riješi pred glavnim sudskim organom Ujedinjenih naroda Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Ili da sud u postupku primijeni isključivo  međunarodno pravo sukladno praksi goleme većine država u svijetu, kako je to opetovano izjavljivao naš pedsjednik Republike.To je, rekao bih, loša verzija abortivnog nacrta ugovora Račan - Drnovšek iz 2001. Primjerice, u Račanovu nacrtu u koridoru («dimniku») bilo je predviđeno otvoreno more, a u sadašnjemu nacrtu, uz tu varijantu, moguće je gore rješenje: dodjeljivanje hrvatskoga teritorija u koridoru - Sloveniji.
 
Davorin Rudolf
 
30.10.2009.

HRVATI, VRIJEME JE ZA REFERENDUM

30 listopad, 2009

VRIJEME JE ZA REFERENDUM

Narode, vrijeme je za REFERENDUM.

Jer, dok s jedne strane, Janša pravi odstupnicu Pahoru za 'svaki slučaj' ako mu ne bi uspjelo oteti hrvatski STICK, kod nas se gradi tzv. koncenzus zbog tzv. viših interesa, koji se uglavnom svode na strah od blokade pregovora s EU.

Opća politička shizofrenija u kojoj Milanović ispada ekstremni nacionalist a njegovi stranački drugovi pristaju biti (za)vođeni od drugog (ili prvog?) im voljenog vođe Stipe dok vladajući hadezeovci, kao i u nizu slučajeva dosad kad su bili pritisnuti, prijete prihvaćanjem Sporazuma i bez koncenzusa, s minimalnim brojem ruku. Predsjednica Vlade se skriva i štiti takvom 'demokratskom voljom' stranačkih kolega. Najhrabriji među njima možda bi se usudili biti 'suzdržani' ili eventualno ne doći na sudbonosnu sjednicu Sabora, kako bi sutra djeci pilatovski mogli reći: Vaš otac/majka nije u tom sudjelovao/la.

Ne čuju se (još!) ni glasovi protivljenja iz struktura crkvene hijerarhije. Netko će se upitati, smije li kardinal Bozanić, kao dopredsjednik europske biskupske konferencije, poticati euroskeptike? Nije više riječ o euroskepticizmu ni o diplomaciji. Riječ je o prodaji (pa da je makar i to?!) , preciznije o izdaji nacionalnih interesa. Vide to i djeca, znaju to svi političari i svi novinari.
Upravo zato, (ne)pristajanje na ovakav Sporazum sa Slovenijom, označava razdjelnicu sluga i robova od neovisnih intelektualaca, svjesnih i savjesnih političara i javnih djelatnika.

Nadam se, moleći Boga za prosvjetljenje pameti onima koji odlučuju, da ćemo shvatiti kako mi živi nemamo pravo izdati ni prodati ono za što su tisuće hrvatskih kćeri i sinova jučer život dali.
30.10.2009.

PREDSJEDNIK IZ NARODA - GLAS ISTINE

PREDSJEDNIČKI KANDIDAT JOSIP JURČEVIĆ

 

O PARTIJI I STRANKAMA:

 

Nikada mi nije palo napamet učlaniti se u Komunističku partiju, a zbog niza razloga niti u novoosnovane stranke nakon 1990. godine.

(...)S druge strane, ..mi smo partitokratsko društvo, što znači da je politički ali i ostali javni prostor doslovno okupiran od istaknutih partija koje su u biti ista struktura, a prije 1990. g. su bili i formalno ista partija. Međutim, očigledno je da ulazak u tu čvrstu strukturu ne nudi nikakvu mogućnost promjene, i ta struktura je doslovno samljela mnoge pojedince koji su u nju ušli s, možda, poštenom namjerom da „stvari mijenjaju iznutra“.

 

...Stare strukture sustavno su se selile u sve novonastale države i njihove institucije: politiku, vojsku, policiju, gospodarstvo, pravosuđe, sigurnost, kulturu, obrazovanje, zdravstvo, civlino društvo itd. Sa strukturom se preselio i upravljački model, mentalitet, način ponašanja, stare uhodane veze, simboli i sve drugo što je trebalo jamčiti dugoročni opstanak njih i njihovih bioloških i ideoloških nasljednika.

To je bila operacija izuzetno velikih razmjera i na sličan način se događala u svim istočnoeuropskim postkomunističkim državama. ...

Ta, zar se ne sjećamo da su glavni kadrovici „novih“ hrvatskih institucija u RH i BiH bili nedodirljivi Manolić, Mesić, Boljkovac i njihova pozadina. To je bilo vrijeme kad je, još i 1992. g., Mesić na sav glas među hrvatskim iseljenicima od Švedske do Švicarske pjevao ustaške pjesme

... Očigledno, u tom procesu su stare strukture koristile sve metode uključujući i ubojstva, koja su u ratu prebrzo padala u zaborav ili se pripisivala ratnoj slučajnosti. Tko se danas sjeća i izvlači pouke iz svirepe likvidacije istaknutog domoljuba i političkog zatvorenika Ante Paradžika?

 

 ZBOG ČEGA SE KANDIDIRAO?

Osnovna svrha moje predsjedničke kandidature je okupiti i organizirati hrvatski socijalni kapital te tako započeti proces dubinskih duhovnih i upravljačkih preobrazbi u hrvatskim državnim i društvenim institucijama.

 

RAZLIČIT OD M. TUĐMANA I HEBRANGA

 Najbitnija razlika između mene i ne samo njih dvojice nego i svih drugih poznatijih kandidata jest u činjenici što ja uopće nisam pripadnik dosadašnjih političkih struktura, a svi drugi predsjednički kandidati su to bili u velikoj mjeri, a većina je to i sada. Ta pripadnost političkoj strukturi znači, prvo, svakovrsnu odgovornost za sadašnje stanje u Hrvatskoj i, drugo, znači da su imali prigodu nešto napraviti ali to nisu učinili.

... Radi se o razlikama koje se kreću od svjetonazora i sustava vrednota, do postupanja u konkretnom javnom djelovanju i pripadnosti kulturnom, socijalnom i političkom krugu. Pritom, posebna razlika između njih dvojice i mene je u dosljednosti koju smo očitovali u gotovo svim spomenutim označnicama.

...Ni Tuđman ni Hebrang, kao ni ostali tzv. nacionalni kandidati, nisu odazvali na moje pozive o održavanju predkampanje, koja bi za kampanju izlučila samo jednog nacionalnog predsjedničkog kandidata. Razlozi neodazivanja u predkampanju nisu samo osobno-taštinske naravi, nego se – između mene i ostalih kandidata - prvenstveno radi o dubokim razlikama u svjetonazorskim i političkim koncepcijama koje zastupamo.

 

O KORUMPIRANIM MEDIJIMA

 I površnom analizom medijskog i političkog života se jasno može zaključiti da su neke međunarodne interesne skupine i njihova sluganska struktura u Hrvatskoj donijele odluku da predsjednik mora biti Ivo Josipović. U projekt je, kao vanjski osigurač, pripušteno još četvero kandidata pomoćnih-glumaca, kako bi se stvorio privid demokratičnosti. Oni su potpuno okupirali nacionalnu medijsku razinu, a igra je agitpropovski jednostavna: Josipović je daleko najzastupljeniji u medijima i potpuno je zaštićena izgradnja njegove apsolutno poželjne javne slike, a četvoro pomoćnih-glumaca su manje nazočni u medijima i izloženi su problematiziranju svih vrsta.

 

...Primjerice, moj stožer i ja već sedam mjeseci djelujemo veoma intenzivno, uključujući održavanje brojnih konferencija za medije, izdavanje priopćenja i nastupanja u lokalnim medijima. No, kako sve više radimo, tzv. nacionalni mediji nas sve više prešućuju.

 

O PRVOM HRVATSKOM PREDSJEDNIKU TUĐMANU

 Smatram da se u hrvatskom društvu glede povijesne uloge F. Tuđmana „lome koplja“ na potpuno pogrešan način. I oni koji ga glorificiraju, kao i oni koji ga ponižavaju, veoma su složni u jednom: pripisuju mu daleko daleko veću moć nego što ju je on stvarno imao.

 

Vrline: Franjo Tuđman će trajno ući u povijest po tome što je prvi - u cijeloj hrvatskoj povijesti - voljom cijelog naroda izabran na čelni državni položaj.

Među glavne vrline mu treba svakao ubrojiti emotivni odnos koji je iskazivao prema hrvatskoj državnosti, te neke državničke osobine koje je pokazivao u ključnim trenucima 1990.-991. g. i koje su ga bitno razlikovale od drugih političara u Hrvatskoj...

 

Mane: u nekim situacijama, ...podcjenjivao je svoju osobnu moć i ulogu, a precjenjivao važnost nekih osoba, institucija, država i međunarodnih udruženja.

(Zbog toga je imao) katastrofalna kadrovska rješenja koja su se održala i do sada, te popustljivost, a ponekad i servilnost pred običnim birokratima iz međunarodne zajednice. Prisjetima se samo Manolića, Mesića, Perkovića, Šarinića, Sanadera, Kosorice, plana Z-4, Daytona i Ustavnog zakona o suradnji s Haškim tribunalom.

 

O DOMOVINSKOM RATU I OPSTOJNOSTI HRVATSKE

 

...znanstveno je potpuno utemeljeno reći da je Hrvatski domovinski rat ključni događaj suvremene hrvatske povijesti, a to znači ključna, temeljna, uvjerljivo prva vrijednost suvremenog hrvatskog identiteta i budućeg razvoja hrvatskog društva.

 

...Ukupno gledajući, do sada su protuhrvatske silnice uspjele – institucijski, identitetski, javno-percepcijski i simbolički - dekonstruirati bitne sastavnice hrvatske državotvornosti te socijalnog i nacionalnog zajedništva, koji su bili uspostavljeni u prvoj polovici 90-ih godina.

To se najjasnije prepoznaje u golemom stupnju sadašnje svekolike dominacije jugoslavenske i komunističke baštine u Hrvatskoj. ...jednostavnije rečeno, mi, Hrvatska, smo sada stvarno više u Jugoslaviji i komunizmu nego što smo to bili 1989./1990. godine. Nemojte uopće pomisliti da imalo pretjerujem.

 

Republika Hrvatska će opstati i prosperirati ako sačuva istinu o stvarno iskazanim vrijednostima na kojima je nastala, a ugrožava svoj opstanak ako pristanemo da nam se nametne neutemeljeno poistovjećivanje s totalitarnim prošlostima, kako NDH-aškom tako i komunističkom.

 

...Krajnji je trenutak da se osvjestimo i organiziramo, te budemo odgovorni i promijenimo situaciju u Hrvatskoj. Tu promjenu neće niti može izvršiti nitko drugi, osim nas samih. U protivnom preuzimamo odgovornost za veleizdaju ne samo samih sebe nego i budućih hrvatskih naraštaja.

...Svi mi moramo vratiti nadu i povjerenje u nas osobno i naročito u nas kao zajednicu koja je stoljećima izgrađivana, te nemamo pravo dovoditi u pitanje žrtve brojnih naraštaja koji su imali i iskazivali vjeru, nadu i snagu.

 

O KRIZI I IZLASKU IZ NJE

...Hrvatska treba promijeniti cjelokupni upravljački model koji je prenijela iz jugoslavenskog komunističkog razdoblja, što znači potpuno restrukturirati i gospodarstvo, kako u tehnološkom i organizacijskom, tako i u normativnom i mentalitetnom pogledu.

Sve tzv. hrvatske vlade bile su i ostale ključni čimbenik gospodarske katastrofe jer su izravno čuvale netržišni komunistički gospodarski model i predvodile privatizacijsku pljačku neviđenih razmjera. Unutar toga su poseban problem kriteriji raspodjele bruto društvenog proizvoda, s kojima je – protivno poslovnoj i razvojnoj logici – omogućeno nezasluženo bogaćenje malog broja politički odabranih i siromaštvo najširih slojeva stanovništva.

 

...gospodarske teorije i iskustva nalažu da se u krizi smanjuju i ukidaju porezni nameti, pa čak daju i državne stimulacije, jer se na taj način pridonosi oporavku i razvoju gospodarstva. A Vlada RH radi obratno, te izravno gura u propast i preživjele dijelove hrvatskog gospodarstva.

 

O HRVATIMA BOSNE I HERCEGOVINE

 ...veliki broj Hrvata iz BiH je – u najtežem razdoblju 1990.-1991. g. - dragovoljno došao braniti državu Republiku Hrvatsku od srbijanske oružane agresije, te je tako neizmjerno moralno zadužio RH. Isto tako je važno naglasiti i suprotstaviti se potpuno neobjektivnim i štetnim percepcijama koje govore kako RH navodno pomaže Hrvatima u BiH. Naime, ta „pomoć“ je zapravo obostrano višestruko korisna suradnja.

(Kao predsjednik) ću radit na uspostavi trajne, stabilne institucijske suradnje koja će se temeljiti na civilizacijskom i moralnom odnosu prema našem narodu u BiH.

 

O EUROTITOISTIMA I EU

 korumpirane neznalice nam EU predstavljaju kao neku monolitnu cjelinu, a zapravo se uglavnom radi o organizaciji unutar koje pojedine države nastoje ostvariti što više svojih nacionalnih interesa. Drugo, euroutoisti nam EU predstavljaju krajnje naivno kao neku vrstu dobrotvorne organizacije koja će nam pokloniti meterijalna bogatstva i riješiti nam sve nacionalne i osobne probleme

...Prema tome, smatram kako Hrvatska u svim međunarodnim odnosima, pa tako i u odnosu prema EU treba prestati sa smoobezvrijeđivanjem i samoponižavanjem, te postupati kao i druge države, tj. Hrvatska napokon treba biti stvarni subjekt međunarodnih odnosa
30.10.2009.

RAZGOVOR PROF. JURČEVIĆA S T. JONIĆEM

Intervju predsjedničkog kandidata Josipa Jurčevića- časopis "Politički zatvorenik" PDF Ispis E-mail
Petak, 30 Listopad 2009 10:08
Prenosimo cijeli intervju predsjedničkog kandidata Josipa Jurčevića koji je izašao u časopisu "Politički zatvorenik". "Politički zatvorenik" broj 211. listopad 2009. Što je Vas, profesionalnog povjesničara, potaknulo da se izravno ukl…
30.10.2009.

SPUSTILA SE GUSTA MAGLA OKO PIRANA


Priopćenje u povodu dramatične situacije u graničnom sporu sa Slovenijom
Petak, 30 Listopad 2009 08:35
   

Josip Jurčević, neovisni kandidat za Predsjednika RH

Priopćenje za javnost
30. 10. 2009.
 
Povodom prodaje teritorija
 
HRVATSKA ŠAPTOM PADE
 
Nakon jučerašnjeg objavljivanja osnovnih podataka o nacrtu slovensko-hrvatskog sporazuma o međudržavnoj granici, u koji je ušla predsjednica Vlade RH, prestala je postojati i najmanja dvojba da je Jadranka Kosor najgrublje i bez ikakvih ovlasti prekršila odluku Sabora o tzv. prvom Rehnovom prijedlogu. Uz to, uvjerljivo je najvažnije što je Predsjednica Vlade RH ušla u proces praktičnog rušenja ustavnih odredbi koje se odnose na zaštitu integriteta i neotuđivosti državnog teritorija Republike Hrvatske.
 
Pritom je za hrvatsku državu, hrvatske građane i hrvatsku budućnost nebitno koji su motivi i interesi Predsjednicu Vlade RH odveli na taj veleizdajnički put. Odnosno, nebitno je radi li to ona zbog korumpiranosti, ucjene, neznanja ili nekih drugih razloga.
 
Bitno je, ima li hrvatska država institucijske snage zaustaviti dramatično negativne procese koji se – nakon sustavne de konstrukcije i kriminaliziranja temeljnih postignuća Hrvatskog domovinskog rata, neviđene pljačke nacionalnih bogatstava te rušenja svekolikog dostojanstva hrvatskih građana – sve ubrzanije kreću prema sveopćoj državnoj, društvenoj i nacionalnoj kapitulaciji.
 
Zapanjujuća je lakoća kojom se događa to urušavanje. Kao da smo žrtve veoma temeljito pripremljenog munjevitog rata. Naime, još se nismo imali vremena suočiti ni s šokom ozbiljnosti udara Predsjednice Vlade RH, a već se jučer njoj munjevito, i s istom šokovitošću, priključio Predsjednik RH, namjesto da intervenira zaštitnim ovlastima koje ga obvezuju. Treći šokirajući udar munjevitog rata dogoditi će se najvjerojatnije danas, jer se i oporba po noći odlučila uključiti u ubijanje nade koja se očekuje od parlamenta.
 
Sve skupa podsjeća na niz - ne tako davnih – iskustava, a naročito na tragično iskustvo koje se događalo 1918. godine. I tada su pripreme bile višegodišnje, a u finišu se sve događalo kao i sada.
 
Cjelokupna upravljačka struktura u Hrvatskoj svim snagama je zaslijepljeno jurišala – kako tada tako i sada - u propast. Svaki dio te strukture sebično je mislio kako ga nakon toga čeka nagrada budućih gospodara. No, prevarili su se i tada, a prevarit će se i sada, jer logika gospodara je uvijek i u svim situacijama bila isto nemilosrdna. Prvo će na različite načine smaknuti guske predvodnike, jer su one neposredni svjedoci nečasnog nedjela.
 
Nažalost, ostajale su i ostajat će dugoročne razorne više generacijske posljedice za cijelo društvo.
Mi, cjelokupno hrvatsko društvo – pojedinačno, partikularno i cjelovito – ovog trenutka svjedoci smo i akteri dramatičnog lomljenja naše budućnosti. Svatko od nas je odgovoran, sukladno svojoj društvenoj ulozi, društvenom položaju te društvenoj i pojedinačnoj moći s kojom kao takvi raspolažemo.
 
Nemojmo se podcjenjivati. Nemojmo bježati od odgovornosti. Svi smo upravo sada najodgovorniji za našu budućnost. Probudimo se! Djelujmo! Već viđena magla je pred nama!
30.10.2009.

FRA VJEKO ĆURIĆ - RUANDSKI SCHINDLER


Fra Vjeko Ćurić – ruandski Schindler

Tijekom 3 krvava mjeseca 1994. godine kada je u genocidu ubijeno gotovo milijun pripadnika plemena Tutsi, fra Vjeko Ćurić je spasio nekoliko tisuća ljudi. Spašavao ih je na razne načine: stavljao ih je pod kamionsku prikolicu i prevozio u susjedni Burundi, skrivao u samostanu, u županoj crkvi. Gotovo svi Tutsiji koji su spas potražili u crkvama diljem Ruande sasječeni su mačetama, samo u župi, u mjestu Musha, stradalo je 1 200 ljudi. Oni koji su spas potražili u županom središtu u gradu Gitarami, svega nekoliko kilometara od Vjekine župe, spašeni su.

Uvijek je to bilo, kao i svugdje u svijetu, potplaćivanje, davanje mita. Kad je dovlačio hranu, davao je i njima, koljačima, kako bi ih na taj način spriječio da uđu u crkvu I pobiju ljude koji su se ondje sklonili kaže fra Ivica Perić, misionar u Ruandi koji je u Kivumu naslijedio fra Vjeku.

Tijekom tri krvava ruandska mjeseca, nijedan Tutsi nije bio siguran, a svatko tko bi odbio sudjelovati u genocidu ili tko bi pomagao Tutsijima, bio je ubijen. Fra Vjeko je bio iznimka. Često je bio na relaciji Ruanda-Burundi. U Burundi je prevozio ugrožene Tutsije, a iz Burundija je dovozio hranu za ljude koji su se sklonili u njegovu crkvu i biskupiju.

I danas je čudno kako je jedan svećenik, pa čak i uz podmićivanje, mogao zaustaviti pobješnjele horde koljača.

Susanne Brezina, tada djelatnica austrijskog Caritasa, u Nairobiju se prisjeća tih dana u vrijeme genocida koje je provela s Vjekom. Kaže kako je vojnicima ulijevao strahopoštovanje.

Mnogi od njih došli bi u kuću tražiti ljude koje je on skrivao. On je govorio njima: vidio sam vas u crkvi, što radite ovdje s mačetama? Što želite? Ti su ga se ljudi bojali, bili su šokirani, nisu znali što odgovoriti pa bi otišli, kaže Susanne.

Nakon što je vojska Tutsija zauzela Ruandu, a Hutui, koji su počinili genocid, postali žrtve, fra Vjeko je počeo pomagati njima. Uhićeni su deseci tisuća ljudi i strpani u prenatrpane zatvore, ubijene su stotine tisuća. Vjeko je uvijek bio na strani slabijih. Počeo je pomagati zatvornicima, gradio kuće za udovice. 

Vjeko se nije brinuo hoće li vlada nešto dopustiti ili neće. On je to samo činio. Nije se brinuo slažu li se ili ne. Čak su mogli reći i ne, ali on bi to svejedno učinio, prisjeća se Suzanne.

I znao je puno o zločinima koje je počinila aktualna vlast Tutsija, više nego što je ruandska vlast mogla tolerirati i, što je najgore, o tome je pričao, ne samo u Ruandi, već i u Europi, Kanadi... Tutsijima se nije sviđalo ni to što je pomagao Hutuima. 98-e po njega su došli nepoznati ljudi.

Najprije se čula svađa, galama, vika… Došao je taj auto i kad je skrenuo na ovoj krivini, ovdje gotovo u samom središtu Kigalija, počeo je krivudati lijevo-desno i onda se tu zaustavio, priča misionar u Ruandi Sebastian Marković dok se vozimo prema mjestu gdje je fra Vjeko ubijen.

Ljudi koji su bili u autu pobjegli su, a Vjeko je ostao ležati u lokvi krvi i ubrzo je umro. Na mjestu zločina, gotovo u samom centru Kigalija, postavljena je spomen ploča. 

Uzvratili su mu zlom na dobro. Mi ne znamo tko ga je ubio, ali uvjereni smo, barem tako neki govore, da su ga ubili oni kojima je najviše pomagao, barem pripadnici toga plemena, kaže Ivica Perić.

Koliko mi znamo, ubila ga je vojska sadašnje vlade, kaže Sebastian Marković.
Veliki broj ljudi ne razumije dobrotu. Neki su možda postali ljubomorni i mislim da je to razlog što je ubijen, kaže Emable, Tutsi kojeg je fra Vjeko spasio.

Koliko je bio cijenjen i poštovan u svojoj župi, dovoljno govori i to da mještani nisu htjeli ni čuti da ga se sahrani u Europi. Njegov grob je u crkvi u župi Kivumu, 30-ak kilometara od Kigalija. Čak 15 afričkih godina fra Vjeko je proveo upravo u toj župi i svojim predanim radom velikim je dijelom i promijenio. Fra Vjeko je jako volio Ruandu, za nju se žrtvovao i na koncu dao svoj život.

Pokazao se najačim i najplemenitijim onda kada je to najviše trebalo i kada su rijetki to bili spremni učiniti. Šteta što neki Ruanđani nisu znali cijeniti njegovu ljubav za sve ljude, bez obzira na plemensku pripadnost.

30.10.2009.

U NJEMAČKOJ UHIĆEN UDBIN KRVNIK LUKA SEKULA

NOVI LIST
Datum objave: 29.10.2009 u 19:23h

Slučaj pred raspletom nakon 26 godina

Luka S. uhićen zbog ubojstva Stjepana Đurekovića

ZAGREB - Munchenska policija objavila je u četvrtak da je u utorak uhitila 66-godišnjeg Hrvata tražena zbog ubojstva Stjepana Đurekovića, protivnika bivšega jugoslavenskog režima, koje je počinjeno prije 26 godina u Bavarskoj, prenijela je francuska agencija AFP. Njemačka policija je na temelju međunarodnog uhidbenog naloga uhitila Luku S., kako navodi u svom priopćenju, koji ima i švedsko državljanstvo, pod
sumnjom da je sudjelovao u ubojstvu Stjepana Đurekovića vatrenim
oružjem i sjekirom 28. srpnja 1983. u tiskari blizu Munchena.

Ubojstvo je godinama bilo neriješeno, a prošle je godine pred sudom u Munchenu za sudjelovanje u likvidaciji Stjepana Đurekovića na doživotan zatvor osuđen Krunoslav Prates. Krunski svjedok u rasvjetljavanju slučaja bio je Vinko Sindičić. Po verziji njemačkoj suda, Đurekovića su likvidirale jugoslavenske tajne službe po nalogu hrvatskih političara, prije svega Mike Špiljka koji je htio zataškati obiteljsku aferu vezanu za naftno poslovanje.

Na popisu ostalih osumnjičenih za likvidaciju Stjepana Đurekovića spominje se i Luka Sekula, osoba koju njemačka policija u svom priopćenju spominje samo kao Luku S. Za Sekulu je Sindičić objasnio da je poslije Domovinskog rata živio u Splitu, koji je naglo napustio 1999. Bio je spomenut u istražnom postupku o ubojstvu Brune Bušića, a nedugo zatim napustio je Hrvatsku. Sindičić je rekao da se Sekula preselio u Goeteborg, a potom nedaleko od Stockholma. U ravnateljstvu hrvatske policije zasad nemaju informacija o uhićenju Luke Sekule, a
nešto će možda sutra doznati, kazao je načelnik ureda ravnatelja
policije Krunoslav Borovec. (H)
30.10.2009.

NASTAVLJAJU SE PRIJEPORI OKO UBOJSTVA B. KRALJEVIĆA

Hrvatski list

Mario Ljubicic

Istinom protiv lazi u stradanju Blaza Kraljevica

Prijepori

Edib Buljubasic, patoloski ubojica, bio je pouzdani covjek Blaza
Kraljevica

Buljubasic, koji je bio dozapovjednik HOS-a pa presao u Armiju BiH, ubio je portira, zatim vlastitoga oca, a nakon toga svoga strica i nevjestu (bratovu zenu). Zbog toga izdrzava kaznu od 45 godina zatvora u Zenici. Napisao je knjigu 'Zasto sam ubio oca', a urednik knjige glasoviti je humanist Abdulah Sidran.

U pretproslom broju HL-a (24. rujna 2009.) ponovno je reagirao
fantomski Pero Pavlovic iz Ljubuskoga koji se predstavlja kao bojovnik HOS-a, premda osobe s takvim imenom i prezimenom uopce nema na popisu bojovnika HOS-a u BiH. Ovaj put Pavlovic zeli demantirati tvrdnju Boze Vukusica da su sredinom 1992. godine HOS-u pristupili brojni bivsi podoficiri i oficiri JNA, od kojih su mnogi bili sluzbenici ili suradnici KOS-a. Pavlovic pise: 'Jedini pripadnik HOS-a iz redova oficira JNA bio je nacelnik stozera HOS-a Mile Dedakovic Jastreb'.

Naravno da to nije istina. Ovdje cemo navesti ime samo jednoga od njih, Ediba Buljubasica, nekadasnjeg pitomca Vojne skole JNA u Zagrebu, i opisati njegovu ulogu u HOS-u. Time ce ujedno biti
demantirana tvrdnja P. Pavlovica (HL od 10. rujna 2009.) da se kolona Blaza Kraljevica koja se 9. kolovoza 1992. kretala iz Mostara prema Citluku, sastojala od dvaju automobila (nasuprot Vukusicevu navodu iz nastavka feljtona o Skupini Fenix '72. /HL od 3. rujna 2009./ da su tu kolonu cinila tri automobila).

Zablude Blaza Kraljevica

Prema izjavi Ediba Buljubasica, u to vrijeme porucnika HOS-a i
dozapovjednika HOS-ove vojarne Dretelj kod Capljine, Blaz Kraljevic je 9. kolovoza 1992., oko 8.45 sati, u automobilu marke Daihatsu (inace ukradenom u Makarskoj) krenuo iz Ljubuskoga prema Mostaru. Automobil je vozio vojnik Marko Stjepanovic, a na suvozacevu mjestu sjedio je vojnik Osman Maksic. Na zadnjem sjedalu, lijevo od Blaza Kraljevica,
sjedio je vojnik Rasim Krasniqi.

U pratnji se nalazio automobil marke Zastava - 'pezejac', s kojim su se vojnici HOS-a Vinko Primorac i Sahdo Delic dovezli iz vojarne Dretelj u Ljubuski, gdje su im se pridruzila jos trojica vojnika HOSa: Mario Medic, Goran Culjak i Ivan Granic. Nakon nekoliko kilometara, na krizanju ceste LjubuskiCapljina Citluk, docekao ih je spomenuti Edib Buljubasic s jos trojicom vojnika HOS-a u automobilu marke Golf. Odatle su krenuli prema Mostaru u slijedecem rasporedu: naprijed Zastava - 'pezejac', u sredini Daihatsu i na zacelju Golf.

Blaz Kraljevic je oko 9.30 sati stigao s pratnjom u Mostar i uputio se u tamosnje zapovjednistvo HOS-a (u bivsem stacionaru JNA), gdje je bio priredjen zajednicki sastanak zapovjednika jedinica HOS-a i HVO-a u Mostaru. Sastanak je organizirao Vinko Martinovic-Stela, predratni kriminalac, kojega je Blaz Kraljevic postavio za zapovjednika HOS-a u Mostaru. Tema sastanka bilo je uspostavljanje koordinacije djelovanja jedinica HOS-a i HVO-a u gradu. Dogovor nije postignut, tvrdi Buljubasic, jer je Kraljevic ultimativno trazio da se HVO podredi HOS-u. Kraljevic je nazocne izvijestio da je postigao dogovor s Alijom
Izetbegovicem o zajednickom zapovjednistvu HOS-a i Armije BiH, kao i da ce im se morati pridruziti i HVO.

Kraljevic je tom prilikom takodjer izjavio kako navodno vec ima
obecanje pojedinih zapovjednika HVO-a da ce se podrediti
zapovjednistvu HOS-a. Na kraju je naglasio da ce one jedinice HVO-a koje na to ne pristanu - HOS vojnom silom primorati na podredjivanje. Blaz Kraljevic nakon toga je s pratnjom otisao do mostarskog hotela Ero, gdje je odrzao press konferenciju na kojoj je ponovio visemanje isto sto je rekao na prethodnom sastanku. Ovdje je potrebno jos jednom naglasiti da je HVO bio vojska legalno izabrane vlasti hrvatskoga naroda u BiH, koju je podrzavalo preko 80 posto hrvatskih biraca u BiH, dok je HOS bio stranacka vojska HSP-a, kojega je podrzavalo manje od 10 posto hrvatskih biraca u BiH.

Kobno putovanje

Nakon zavrsetka press konferencije, prema izjavi Buljubasica, kratko prije 14.00 sati, Blaz Kraljevic s pratnjom se uputio prema Citluku - u istom rasporedu kao i prilikom dolaska u Mostar. Medjutim, nakon izlaska iz Mostara, na vrhu serpentina, pokvario se zadnji automobile iz kolone, Golf, u kojem se nalazio Buljubasic. Vozacu je trebalo izmedju pet i deset minuta da otkloni kvar, nakon cega su krenuli najvecom mogucom brzinom kako bi sustigli prva dva automobila. Kad su bili oko jednog kilometra iza njih, svjedoci Buljubasic, zaculi su pucnjavu koja nije prestajala niti kad su im se priblizili na tristotinjak metara.

Medjutim, tada je netko zapucao i prema njihovu automobilu, pa su se vratili unatrag i sklonili iza jednoga zavoja. Iz zaklona su gledali sto se dogadja ispred njih te su pricekali prestanak pucnjave i odlazak policajaca HVO-a, koji su sa sobom odvezli tijela Blaza Kraljevica i osmorice bojovnika HOS-a. Nakon sto su razgledali popriste sukoba, odvezli su se do Ratnog zapovjednistva HOS-a u Ljubuskom i donijeli vijest o pogibiji njihova zapovjednika. U trenutku priblizavanja kolone s Blazom Kraljevicem kontrolnom punktu kod Glamuzininih kuca izmedju Mostara i Citluka, na samom punktu je vrsena kontrola isprava trojice putnika u vozilu Opel-Kadet koji je nekoliko minuta ranije naisao iz pravca Mostara.

Jedan od putnika, koji je sjedio na zadnjem sjedalu, kasnije je
posvjedocio kako se u jednom trenutku okrenuo te je vidio
priblizavanje dvaju automobila s oznakama HOS-a. Drugi vojni policajac HVO-a koji je stajao na cesti, rukom je pokazivao vozacu prvog automobila s oznakama HOS-a da se zaustavi i izadje iz vozila. Kratko nakon toga nastala je pucnjava za koju putnici u OpelKadetu ne znaju tko ju je prvi zapoceo. Vozac Opel Kadeta odlucio je pobjeci s poprista pucnjave, ali je tada zapucano i prema njegovu automobilu. Njegov suvozac i putnik na straznjem sjedalu lakse su ranjeni u noge, ali su uspjeli pobjeci do Mjesnog doma u Krusevu gdje su obavijestili policiju o dogadjaju i zatrazili medicinsku pomoc.

Izneseni podaci, naravno, ne mogu rasvijetliti cijeli taj dogadjaj, ali zasigurno predstavljaju doprinos u tom pravcu. Oni ukazuju na dvije bitne cinjenice: prvo, Blaz Kraljevic je, u jutarnjim satima 9. kolovoza 1992., bez ikakvih poteskoca prosao kontrolni punkt kod Glamuzuninih kuca na putu za Mostar; drugo, prilikom povratka iz Mostara vojni policajac zaustavio je prvo vozilo HOS-a i zatrazio od vozaca da izadje iz automobila, a tek je nakon toga doslo do pucnjave.
To dovodi u sumnju tezu da se radilo o sacekusi te govori u prilog svjedocenju generala u mirovini Ivana Andabaka, tadasnjeg zapovjednika Specijalnih postrojbi HVO-a, da je pucnjava nastala nakon sto je vojnik HOS-a koji je sjedio na lijevoj strani straznjeg sjedala u drugom automobilu, dakle pored Blaza Kraljevica, a to je bio Rasim Krasniqi, iz pistolja smrtno ranio pripadnika Specijalne policije HVO- a koji ih je zaustavio, tj. Porucnika HVO-a Zivka Bodulica - Brazilijana.

U korist Andabakovoj izjavi govori Priopcenje za javnost koje je Blaz Kraljevic izdao 29. ozujka 1992. u ime Zapovjednistva ratnog stozera HOS-a za Hercegovinu, u kojemu je medju ostalim pisalo: "Hrvatski vojnici, pripadnici HOS-a, koji se dadu razoruzati ili skinuti oznake HOSa, bit ce strogo kaznjeni... Ne samo da nitko ne smije stati na put HOS-u, nego nitko ne smije prijetiti HOS-u, a da nije spreman na kaznu". Iz ovog priopcenja proizlazi da je Blaz Kraljevic ocigledno bio spreman zapovjediti oruzano suprotstavljanje naredbi pripadnika Specijalne jedinice HVO-a za podvrgavanjem kontroli, kao i protiv eventualnog razoruzanja i vlastitog uhicenja (koje je, prema Andabaku,
bilo planirano).

Edipov kompleks Ediba Buljubasica

Edib Buljubasic, rodjen 1966. godine u Zenici, nakon sto je, prema vlastitom priznanju, nakon dvije godine skolovanja napustio Vojnu skolu JNA u Zagrebu, vratio se je u rodnu Zenicu i nakon nekog vremena otisao na odsluzenje vojnog roka u Skolu za rezervne oficire JNA u Bileci. Godinu dana nakon odsluzenja vojnog roka, 1989., sada u cinu rezervnog potporucnika JNA, Buljubasic je u Zenici ubio portira Zenicatransa Milana Misica i oteo mu sluzbeni pistolj, kojim je nakon toga ubio vlastitoga oca Hasiba. Okruzni sud u Zenici osudio ga je zbog tog dvostrukog ubojstva na dvadeset godina zatvora.

Medjutim, u ozujku 1992. godine Buljubasicu uspijeva, pod nejasnim okolnostima, pobjeci iz zatvora i skloniti se u Hrvatsku. Polovicom travnja 1992. godine Buljubasic se prijavljuje u drnisku 142 brigadu HVa, ali tu ostaje vrlo kratko. Kad se saznalo da se je lazno predstavljao kao oficir JNA sa zavrsenom vojnom akademijom i da je za njim raspisana tjeralica zbog dvostrukog ubojstva, Buljubasic je pobjegao u Zagreb i pristupio HOSu. Dobroslav Paraga primio ga je u
siri krug osobnog osiguranja, da bi ga sredinom srpnja 1992. godine uputio u Hercegovinu, gdje ga je docekao Blaz Kraljevic i postavio za dozapovjednika vojarne HOS-a Dretelj kod Capljine.

U isto je vrijeme Blaz Kraljevic, u dogovoru s generalom Arifom
Pasalicem, kasnijim komandantom Cetvrtog (mostarskog) korpusa Armije BiH, dio vojarne Dretelj ustupio Armiji BiH za obuku i prihvat prvih mudzahedina koji su stigli u BiH. Glavni covjek Armije BiH u vojarni Dretelj bio je pukovnik Salko Delic. Nakon pogibije Blaza Kraljevica, zapovjednistvo Ratnog stozera HOS-a u Hercegovini preuzeo je Stanko Primorac-Cane koji je potpisao odluku o podredjivanju HOS-a HVO-u. U dogovoru sa zapovjednistvom HVO-a, Cane Primorac nekoliko je stotina
HOS-ovaca odveo na bosansko-posavsku bojisnicu, medju njima i Ediba Buljubasica.

Veliki broj HOS-ovaca tamo je izginuo, a jos veci bio ranjen. Njihov zapovjednik Cane Primorac ziv i zdrav se vratio u Ljubuski gdje je uskoro postavljen na celo tamosnje brigade HVO-a Stjepan Radic. Edib Buljubasic takodjer je prezivio bosansko-posavsku klaonicu, ali se nije vratio u Hercegovinu nego je pristupio Armiji BiH. Nakon kratkog vremena imenovan je zapovjednikom Diverzantskog odreda u 3. korpusu Armije BiH, a neko vrijeme je radio kao obavjestajac Armije BiH. U
medjuvremenu je, 1994. godine, pocinio dva nova ubojstva - ubio je vlastitog strica i nevjestu (bratovu zenu).

Kantonalni sud u Zenici osudio ga je, zbog cetverostrukog ubojstva, na jedinstvenu kaznu od cetrdeset i pet godina zatvora. Buljubasic kaznu izdrzava u poznatoj zenickoj kaznionici, a nedavno je objavio knjigu pod naslovom Zasto sam ubio oca. Urednik knjige i Buljubasicev knjizevni mentor poznati je sarajevski knjizevnik, na glasu kao veliki humanist - Abdulah Sidran. Kako je HOS koristio vojarnu Dretelj i kao 'sabirni centar', tj. logor za zarobljenike, ispostava haaskog
tuziteljstva u Sarajevu trenutno vodi istragu protiv Ediba Buljubasica
zbog sumnje da je kao dozapovjednik vojarne osobno pocinio i
naredjivao razne ratne zlocine - od zlostavljanja, pljackanja i
silovanja zatvorenika i zatvorenica, do njihovog ubijanja. Buljubasic, naravno, cim je saznao za istragu, sukladno svom patoloskom zlocinackom karakteru, iz zatvora se ponudio haskim istraziteljima kao pokajnik i krunski svjedok te im je dao, ocigledno uz sugestije pripadnika SDA-ove tajne sluzbe AID, optuzujuce izjave protiv nekolicine casnika HVO-a i HV-a okrivljujuci ih za zlodjela koja je najvjerojatnije sam pocinio.

Haaski tuzitelji koji su najprije zagrizli na Buljubasiceve izjave, ubrzo su se ohladili - kad su shvatili da je taj patoloski ubojica u medjuvremenu postao i patoloski lazac koji je spreman apsolutno sve napraviti da bi spasio vlastitu kozu.

Pise: MARIO LJUBICIC

Hrvatski list
29.10.2009.

PRAVO NA SAMOODREĐENJE

PRAVO NA SAMOODREĐENJE temeljni je dio Daytonskog ustava BiH!

LIVNO - Gospodin Stjepan Jurkić, inicijator peticije za bh. hrvatski TV kanal, uputio je u srijedu 28. listopada  Otvoreno pismo hrvatskim strankama potpisnicama Kreševske deklaracije. Pincom.info prvi objavljuje sadržaj ovog vrlo zanimljivog dokumenta:
 

Stjepan Jurkić, inicijator peticije za bh. hrvatski TV kanal

 Nakon proteklih neuspješnih pregovora u Butmiru evidentna je činjenica da domaći akteri i međunarodni medijatori ne znaju i neće identificirati ni otkloniti uzroke neravnopravnosti između triju konstitutivnih naroda u daytonskoj BiH. Stoga se neće ni dogovoriti o miroljubivim načelima uspostave neophodne ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda ni o jednakopravnom institucionalnom ustroju multinacionalne BiH.
 

Elementarna pravna činjenica

Tim povodom je napokon neminovno konstatirati elementarnu pravnu činjenicu: Jedini uzrok svih oblika neravnopravnosti između triju konstitutivnih naroda u daytonskoj BiH je očigledno prisilno nametnuta nejednakopravna, asimetrična i diskriminirajuća institucionalna primjena prava triju konstitutivnih naroda na samoodređenje u dvoinstitucionalno i dvoentitetski ustrojenoj tronacionalnoj BiH.

Stoga je istim povodom neophodno i legitimno da upravo EU i države supotpisnice i sukreatori prinudno nametnutog daytonskog Ustava napokon na institucionalni ustroj tronacionalne BiH i sva tri konstitutivna naroda dosljedno, jednakopravno i simetrično primijene jedino legitimno i obvezujuće međunarodno pravno načelo UN o ravnopravnosti i samoodređenju (samoopredjeljenju) naroda.

Barem iz razloga jer je pravo naroda na samoodređenje uspješno institucionalno primijenjeno u stabilnim multinacionalnim državama EU, Europe i svijeta.

Naime, suprotno u BiH proširenim unitarističkim i utopističkim obmanama o "odcjepljenju", UN su pravo naroda na samoodređenje ustanovili isključivo u cilju razvijanja ravnopravnosti i mirnih i prijateljskih odnosa među narodima (članak 1. i članak 55. Povelje UN), kao i održanju teritorijalne cjelovitosti upravo onih država koje se dosljedno ponašaju u skladu s načelom ravnopravnosti i samoodređenja naroda (Deklaracija o načelima međunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji između država u skladu s Poveljom UN (1970.)).

Štoviše, glede prava i obveza BiH i država supotpisnica prinudno nametnutog daytonskog Ustava BiH u navedenoj Deklaraciji striktno je utvrđeno: „Svaka država je dužna da, zajedničkom ili pojedinačnom akcijom, promiče oživotvorenje načela ravnopravnosti i samoodređenja naroda u skladu s odredbama Povelje UN, …“. 
 

Ustavnopravna argumentacija

Povrh svega, u istoj Deklaraciji je decidirano utvrđeno da svaki narod kojemu je prinudno uskraćeno ostvarivanje prava naroda na samoodređenje ima pravo tražiti i dobiti podršku od UN i država članica UN u nastojanjima i borbi za ostvarivanje ravnopravnosti i prava na samoodređenje!

Upravo stoga je pravo naroda na samoodređenje kao obvezujuća pravna norma egzaktno utvrđeno u odredbama članka 1. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (UN, 1966.) i članka 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (UN, 1966.), a koje je morala ratificirati i BiH.

Dapače, upravo iz navedenih razloga pravo naroda na samoodređenje je putem oba navedena Pakta inkorporirano u Preambulu daytonskog Ustava BiH kao temeljno polazište uspostave i ustroja BiH, ali također i putem Povelje UN u Preambulu Ustava Federacije BiH.

Međutim, temeljni razlog i ustavnopravna osnova za obvezatnu i jednakopravnu institucionalnu primjenu i provedbu prava naroda na samoodređenje u BiH zapravo je činjenica da su to pravo i članci 1. i 2. oba navedena Pakta, putem odredbi članka II/4., članka II/7., članka III/3.b) važećeg daytonskog Ustava BiH i članka II.A.2. važećeg Ustava Federacije BiH, višestruko i izričito ugrađeni u ustavnopravni sustav i BiH i Federacije BiH kao obvezujuće i pravosnažne ustavne odredbe. I to bez alternative.

Tim više jer je striktnim i identičnim ustavnim odredbama članka X/2. Ustava BiH i članka VIII. 2. Ustava Federacije BiH imperativno određeno da to pravo ni u kojem slučaju ne može biti ni umanjeno ni ukinuto čak ni ustavnim amandmanima.

 

 

 Dragan Čović i Božo Ljubić, lideri dvije najjače hrvatske stranke u BiH

Prema tome, kao legitimirani potpisnici Kreševske deklaracije i pregovarači ispred deinstitucionaliziranog, dekonstituiranog, diskriminiranog, preglasavanog i ugnjetavanoga hrvatskoga konstitutivnog naroda u BiH, dr. Dragan Čović i dr. Božo Ljubić imaju na raspolaganju neosporivu i legitimnu ustavnopravnu argumentaciju za ostvarivanje stvarne i institucionalne ravnopravnosti hrvatskoga konstitutivnog naroda u BiH.

Međutim, u svakom slučaju ostaje činjenica da su Hrvati u BiH glede ustavnog i institucionalnog (pre)ustroja BiH pred presudnom odlukom prije svega o samima sebi: Ili dragovoljno samouništenje u BiH ili dragovoljno samoodređenje u BiH!

29.10.2009.

Pincom.info

29.10.2009.

SJEĆANJE NA PRIJATELJA

LJUBO PERIĆ

(1949-2009)

KADA ME NE BUDE BILO BRAĆA ĆE SANJATI MOJ SAN

Ivan Baćak, Ivan Baković, Goran Crnjac, Branko Haubrich, Zdenko Kovač, Bariša Letica, Miro Nikolić, Marko Tokić, Drago Zrinušić...



Sreća je imati čovjeka

ko tebe što smo imali mi

ostat će u nama dovijeka

krik za slobodom - Ti!

Opet će sloboda biti

Najsvetiji, jedini cilj

Opet će ciknuti bura

I u njoj bit ćeš - Ti!

Nikada umrijeti ne će

Oni što za slobodu žive

Ostat će uvijek neki

Koji se s razlogom dive

Hvala ti sokole vrli, hrvatskog roda sine

Sjećanje ovo nije tek tužne grupe ljudi

Sjećanje ovo je, Brate, čitave Domovine

27.10.2009.

TOMISLAV MAJIĆ O 'BESPUĆIMA HRVATSKE POLITIKE' MATE KOVAČEVIĆA

Izlaganje Tomislava Majića s predstavljanja knjige "Bespuća hrvatske politike" u Tomislavgradu      
Četvrtak, 22. listopada 2009.

Bespuća hrvatske politikeDonosimo izlaganje Tomislava Majića s predstavljanja knjige novinara, publicista i člana HKV-a Mate Kovačevića "Bespuća hrvatske politike", održanog 20. listopada 2009. u Tomislavgradu."Već iz doslovno prve riječi ove knjige, odnosno iz prve riječi naslova jasna je orijentacija i politička platforma s koje Kovačević nastupa. Naime, neizbježna je asocijacija na jednu drugu knjigu, s istom početnom rječju i također trorječnoga naslova, kojom je prvi hrvatski predsjednik nagovijestio novu političku epohu u povijesti našega naroda, knjigu koja je razbistrila međunacionalne odnose u bivšoj državi, razotkrila nastojanja srpske hegemonističke politike i označila put ka hrvatskoj neovisnosti."

Više...
26.10.2009.

LAGUMĐIJA KAO GLASNOGOVORNIK MZ-e

Odgovarajući Dodiku na poziv da parlamentarne stranke bez nazočnosti MZ-e nastave razgovore o budućnosti BiH, Zlatko Lagumdžija je Dodiku priprijetio: "Vjerujem da je i Vama jasno da je krajnje vrijeme da i Vi kao čelnik aktualne vlasti promijenite svoju višegodišnju politiku ili ćete i sami biti promijenjeni".

23.10.2009.

ISTINA O DARIJU KORDIĆU

Reakcija Paške Ljubičića na intervju generala Blaškića u Dnevnom listu

Na stranici 2 (dva) i 3 (tri) a pod gore navedenim naslovom teksta, Vaš djelatnik Dario Pušić prenosi izjavu Tihomira Blaškića, bivšeg zapovjednika Operativne zone Bosna (OZSB) u Vitezu a u vrijeme događaja koji su povezani sa zločinom koji se desio u s.Ahmići nadomak njegovog zapovjedništva te istrage o zločinu nad Hrvatima u s. Trusina koja je u tijeku. Blaškić tvrdi da nije bilo dogovora postrojbi HVO-a i Armije BiH da se zločini istog dana, u par sati dese na ove dvije lokacije. Moguće je da nije bilo dogovora. Ipak to ostavljam po strani jer ja na mojoj razini zapovijedanja kao zapovjednik 4.bvp (ćetvrte bojne vojne policije) za OZSB nisam mogao imati udjel i uvid u eventualne dogovore na višoj razini zapovijedanja na kojoj je bio Blaškić kao zapovjednik OZSB.

Ipak imam potrebu reagirati na dijelove opetovanih izjava i laži plasiranih od strane Tihomira Blaškića u više medija tijekom njegovog suđenja a i nakon odsluženja izrečene mu kazne zatvora. Naime i u ovom tekstu Blaškić izjavljuje ''..i uvjeren sam da će za zloćine odgovarati oni koji su ih počinili i oni koji su ih naredili..''  i dalje izjavljuje ''..dobro je prepustiti pravosudnim institucijama da rade svoj posao i stoga treba graditi povjerenje u njih..''

Kako je do sada više Hrvata osuđeno za događaje u OZSB ( među ostalima i ja) a posebno mjesto zauzima zločin u s.Ahmići, na tu temu imam potrebu nešto kazati. Kazati ono što ja znam i što je apsolutna istina a ne i ovoliko vremena nakon događaja lagati i okrivljivati druge kao što je to činio u vrijeme suđenja a to i sada čini Tihomir Blaškić. Kako Blaškić kaže da se nada da će odgovarati i oni koji su ''naredili'', napade na ta sela, on bi trebao znati da su dokumenti koji su bili skriveni u njegovom interesu (od njemu a sada i meni poznatih osoba) od Suda u Hagu, dostupni meni od dana  nakon što je on uspio obmanuti sud u Hagu.

Blaškić veoma dobro zna da je ON izdao zapovijed za napad na Ahmiće  u predvečerje dana 15.travnja.1993 godine u njegovom zapovjedništvu u Hotelu Vitez.  Njemu je poznato da smo od njega tražili da zapovijed koju je izdao pretoči u pisanu zapovijed. Njemu je poznato da je prije tog sastanka na istom mjestu imao sastanak i sa političkim dijelom rukovodstva općine Vitez te da je i njih upoznao sa svojim namjerama i zapovijedima.
Također mu je poznato da je Predjednik vlade HVO-a u Vitezu, gospodin Ivan Šantić, od njega (Blaškića) tražio da tu zapovijed izda u pisanoj formi. Kakva je to mogla biti zapovijed za koju Blaškić nije želio da ostane zapisana na papiru?  Također je Vlada općine Vitez Blaškića i pismeno upozorila na ''katastrofalne posljedice koje će izazvati zapovijed koju je izdao'', (te posljedice su stvarno takve i bile).  Istovremeno su i pismeno od njega (Blaškića) tražili  da se ta zapovijed povuče i predlagali da poduzme druge metode i oblike  (blokade, diverzije, ultimatume, aktiviranje međunarodnih institucija i drugo) u ostvarenju ciljeva koje je imao Blaškić. U istom dokumentu  Vlada općine Vitez od Blaškića traži da se prolongira izvršenje zapovijedi. Naravno da Blaškić ništa od navedenog i navedenih prijedloga nije prihvatio. Simptomatično je i nerazumljivo i to, zašto je takvom brzinom zapovijed izdana od strane Blaškića, predvečerje 15.4.1993.g. a postrojbe moraju krenuti u napad po njegovoj zapovijedi ujutro u 05.30 sati 16.4.1993.g. Svako tko ima imalo znanja vojne prirode a i drugi razumiju kako je to malo vremena da se obave sve pripreme u roku manjem od 12 sata i postrojbe krenu u napad. Posebno kada su postrojbe kao tada bile djelomično na odmoru i drugim zadacima, kada ih je trebalo okupiti, logistički opremiti,  te izvršiti sve druge obveze i pripreme koje su vezane za borbenu uporabu postrojbe. Još više otežava činjenica da su napadna djelovanja od strane Blaškića zapovjeđena na široj liniji i dubini a ne samo na Ahmiće i da su bile angažirane gotovo sve postrojbe HVO-a koje su postojale na tom prostoru.

Ovo sam napisao i dostavljam Vam nekoliko dokumenata koji u svakoj riječi potvrđuju moje navode. Blaškić je na sudu u Hagu, uspio obmanuti Sud i okriviti Darija Kordića da je izdao zapovijed za napad na s.Ahmići. Kordić danas leži u zatvoru i izdržava kaznu od 25 godina koju je dobio zbog te laži. Da li je Kordić imao veze sa planiranjem napada na nekoj drugoj razini zajedno sa Blaškićem, ja to ne mogu znati, ali znam i bio sam na sastanku kada je Blaškić a ne Kordić izdao zapovijed za napad. Sam dokument koji Vam dostavljam potvrđuje da je Predsjednik Vlade HVO-a Vitez, obratio se Blaškiću sa zahtjevom da  zapovijed prolongira, ublaži, odgodi, izda pisanim putem i drugo,  a ne Kordiću što bi bilo logično da je takvu zapovijed izdao Kordić.
Zbog skrivenih dokumenata od Tužilaštva i Suda u Hagu, a u korist obrane Tihomira Blaškića, prošla je obmana pred tim institucijama pa je kao naredbodavac napada na Ahmiće osuđen Dario Kordić a Blaškić je uz pomoć pojedinaca iz obavještajno-političkih krugova  Republike Hrvatske uspio provući suludu tezu o navodnoj dvostrukoj liniji zapovijedanja koja se protezala od Predsjednika Tuđmana preko Šuška, Bobana do lokalnog  političkog lidera Darija Kordića. Smisao tog djelovanja tadašnja vlast u RH oličena u predsjedniku Mesiću i Ivici Račanu, uobličila je u poznatu tezu ''detuđmanizacije Hrvatske'' s porukom da je hrvatska politika inspirirala zločine i da iza zločina u Srednjoj Bosni stoje ''radikalni hrvatski nacionalisti'' kojima je navodno upravljao službeni Zagreb.
Meni kao profesionalnom vojniku je poznat sistem zapovijedanja i rukovođenja u vojsci pa tako  i u postrojbama HVO-a u OZSB gdje sam zapovijedi dobivao isključivo od Tihomra Blaškića kao zapovjednika zone a ne od političara. Slažem se sa dijelom u kojem Blaškić kaže ''..dobro je prepustiti pravosudnim institucijama da rade svoj posao i stoga treba graditi povjerenje u njih..'' ali će teško itko u njih imati povjerenja sve dok sebi dopuštaju da budu obmanute od pojedinaca kao što je Blaškić koji ima razloga u njih imati ''povjerenje'' jer zna da je preko njih u svojoj obrani uspio optužiti i one koji su mu milijunskim iznosima financirali obranu, one koji su mu skrbili o obitelji i njemu sve vrijeme, koji su mu dali krov nad glavom, auto i sve drugo što običan čovjek teško može ostvariti svojim poštenim radom  u cijelom svom životnom vijeku. Posljedice takve lažne obrane će zasigurno imati nastavak u obliku optužnica drugih sudova protiv Hrvata središnje Bosne.

Ovo što sam napisao i dokumente koje Vam dostavljam, smatram korisnim u cilju otkrivanja istine i sprječavanja obmana koje se od pojedinaca već duže vrijeme plasiraju kroz medije te u javnosti stvaraju iskrivljenu sliku o pojedincima i događajima vezanim za ratno vrijeme. Ako je nesporno da se desio zločin u Ahmićima a jeste, zašto bi se dopustilo da oni koji su odgovorni za njega sve vrijeme obmanama i lažima stvaraju konstrukcije o tom događaju namećući krivnju nekome drugom, a javnost treba da zna da je bilo i onih (većina hrvata) koji su to osudili i prije nego se desilo i osuđuju sve vrijeme nakon što se desilo. 

 Paško Ljubičić

23.10.2009.

HTV FAVORIZIRA JEDNOG KANDIDATA

Zagreb, 23. listopad 2009.
 
 
 
OTVORENO PISMO HRAVATSKOJ JAVNOSTI
 
 
Obraćam se hrvatskoj i inozemnoj javnosti zbog diskriminacije koju meni, a i ostalim predsjedničkim kandidatima nanosi Hrvatska radiotelevizija.
Naime, 22. listopada 2009. u emisiji „Otvoreno“ Hloverka Novak Srzić, glavna urednica informativnog programa HRT-a je kao goste dovela prof.dr. Antu Babića, neovisnog ekonomskog stručnjaka, Branku Stipić, novinarku Jutarnjeg lista koja piše o gospodarstvu i financijama, gospodina Željka Ivankovića, urednika časopisa „Banka“, Franu Matušića, političara i zastupnika HDZ-a u Saboru, Milorada Pupovca, saborskog zastupnika, dr. Dragana Kovačevića, ekonomista Hrvatske narodne stranke i Ivu Josipovića, predsjedničkog kandidata SDP-a.
Tema emisije je najnovije otkriće skandala u Podravci, gdje je prema procjeni medija menadžment Podravke novcem Podravke htio kupiti udjele u Podravci.
Profesor Ivo Josipović predstavljen i potpisan kao predsjednički kandidat SDP-a, bio je jedini sudionik od svih predsjedničkih kandidata.
Ovime je HRT izravno potvrdio da je u službi samo jednog kandidata, iako je riječ o javnoj televiziji.
Polazimo li od činjenice da birači biraju na temelju javne percepcije o kandidatu, a da javnu percepciju ponajviše promiče HRT kao javni medij, najoštrije prosvjedujem protiv ovakvog pristupa HRT-a predstojećim predsjedničkim izborima, a koji je postao svakodnevna praksa.
Ako se HRT ovako ponaša u predkampanji, što onda možemo očekivati u pravoj kampanji?
 
Stoga molim i tražim od svih zainteresiranih i oštećenih, kojima dostavljam ovaj pisani prosvjed, da svatko u domeni svojih mogućnosti, utječe na promjenu ovakve sramotne prakse kako bi svi predsjednički kandidati imali ravnopravan tretman na javnoj televiziji.
Favoriziranje samo jedne politike, pod više nazivnika, je i dovelo do dramatično teškog društvenog stanja u RH. HRT kao najjači medij snosi u tom smislu i najveću odgovornost.
 
Za svoj apel očekujem podršku ukupne javnosti i ostalih predsjedničkih kandidata.
 
 
S poštovanjem,
 
Prof.dr.sc. Josip Jurčević
22.10.2009.

DODIK, OHRABREN RUSKOM POTPOROM, PRVI KREĆE U KONTRANAPAD

Predsjednik Vlade RS-a i SNSD-a Milorad Dodik najavio je danas da će uputiti poziv čelnicima svih relevatnih parlamentarnih stranaka u BiH da se u idućih desetak dana održi sastanak kako bi bio nastavljen dijalog domaćih predstavnika u vezi s pitanjima važnim za BiH, ali bez nazočnosti stranih dužnosnika ili eksperata.

Poziv će uputiti, kaže, danas ili sutra kako bi se sastali za desetak dana u Banjoj Luci i pokušali sami doći do dogovora u vezi s Ustavom, odnosnom brojem zastupnika u državnom parlamentu, što je, naveo je, više tehničko pitanje i potrebno je kako bi se olakšalo usvajanje zakona.

Dodik je rekao da za njega “ne postoji ‘butmirski proces’ i da je Butmir bio nepotrebana avantura koju su neki kreirali”.

On kaže da se sa stanovišta tzv. butmirskog sastanka može zabilježiti “jedan potpuni neuspjeh, jer prijedlog koji je dat kao konsolidirani između Europe i SAD-a bio je neprihvatljiv za RS i stoga je i odbijen prije samog sastanka 20. listopada”.

Taj prijedlog ne može biti i u budućnosti temelj za bilo kakav razgovor, jer, kaže Dodik, dramatično mijenja odnose u BiH u pogledu funkcioniranja institucija, te mijenja Daytonski sporazum, a što ne može biti urađeno bez RS-a koja nema ni volje ni suglansosti za takvo što.
To bi bilo, rekao je, štetno ne samo za RS nego i za BiH, jer ne osigurava balans odnosa u toj državi, već daje mogućnost preglasavanja u budućnosti.

“Zato je prijedlog iz Butmira i odbijen”, zaključio je Dodik i dodao da su oni koji su kreirali sastanak u Butmiru “loše izvijestili svoje središnjice u Europi i SAD-u da je vrijeme za takvo što, jer se pokazalo da nije tako”.

U slijedećem razdoblju, kazao je, treba nastaviti dijalog i stoga je najavio sazivanje sastanka političkih lidera parlamentarnih stranaka.

Naglasio je da i dalje ostaje odan onomu što je potrebno  činiti na dijalogu između lidera u BiH.

“Domaći dijalog bez stranaca je nešto što možemo uraditi”, rekao je Dodik i ponovio protivljenje mogućem proširenju uvjeta i ciljeva, poznatih kao pet plus dva, postavljenih za BiH kako bi bio zatvoren OHR.


(Fena)

22.10.2009.

JEDNI ZAZIVAJU NJEMCE, DRUGI NE MOGU BEZ AMERIKANACA, A HTV MISLI DA RUSI IMAJU RJEŠENJE ENIGME BiH

Hrvatska radio televizija

http://www.hrt.hr/vijesti/

21. 10. 2009.

Rusija ima rjesenje za BiH?

Pregovori o ustavnim reformama u BiH, koje su vodili predstavnici sedam politickih stranaka iz te zemlje uz posredovanje americkih diplomata i predstavnika EU-a, poslijepodne su prekinuti. Nastavit ce se ujutro. Butmirom je prostrujala vijest da ce u bazu stici i sef ruske diplomacije Sergej Lavrov. S njim ili bez njega, razgovori se
nastavljaju. Ako se dogovor i postigne, nema potpisivanja dokumenta, nego ce on biti proslijedjen Parlamentu BiH koji bi ga trebao prihvatiti do ozujka iduce godine. Zasad ne samo da nema dogovora nego je, svjedoce neki od sudionika pregovora, atmosfera u vojnoj bazi u Butmiru bila naelektrizirana, na rubu incidenta.

Milorad Dodik tvrdi da ponudjeni dokument ide na ruku samo Bosnjacima.
Sefovi oba HDZ-a Dragan Covic i Bozo Ljubic kazu da dokument ne mogu prihvatiti jer potpuno marginalizira Hrvate te da su bolje zasticena prava nacionalnih manjina nego Hrvata. Ni bosnjacki lider Haris Silajdzic nije spreman staviti potpis na ponudjeni dokument jer se njime dovrsava ono sto je zapoceo Slobodan Milosevic. Dakako, misli na podjelu BiH.

Od sedam stranackih sefova pozvanih u bazu predlozene promjene spreman je prihvatiti jedino predsjednik SDA Sulejman Tihic. Iako mu stosta zamjera, strahuje da ce BiH, propusti li ovu priliku, ostati izolirana. Predsjednik vlade Republike Srpske Milorad Dodik, koji je prvi napustio sastanak sto se odrzavao u vojnoj bazi Butmir kod Sarajeva, kazao je kako nije bilo posebnih rezultata pregovora, no potvrdio je da ce sudjelovati u njihovu nastavku.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Covic kazao je kako bi u srijedu moglo biti dogovora o deklaraciji o ustavnim promjenama u BiH te kako bi se mogao ocekivati veci napredak u razgovorima o statusu drzavne imovine.
Clan Predsjednistva BiH Haris Silajdzic izjavio je da nije zadovoljan tijekom pregovora o ustavnim reformama u BiH. Nije ispunjen ni minimum nasih zahtjeva i zato je prijedlog (ustavnih reformi) neprihvatljiv, kazao je Silajdzic dodajuci kako medjunarodna zajednica tolerira one koji krse Daytonski sporazum unatoc cinjenici da je upravo to i izazvalo trenutacnu politicku krizu u BiH. Kazao je kako je za njegovu Stranku za BiH i dalje prihvatljiv jedino zahtjev da BiH bude ustrojena kao drzava sastavljena od regija na ekonomskoj osnovi.

Na sastanku sudjeluju zamjenik americke drzavne tajnice James
Steinberg, svedski ministar vanjskih poslova Carl Bildt i europski povjerenik za prosirenje Olli Rehn. Bildt i Steinberg izjavili su da nisu pretjerano razocarani ni iznenadjeni negativnim ocjenama reformskog paketa ponudjenog bosanskohercegovackim liderima te su izrazili nadu kako ce se na kraju ipak postici dogovor.
22.10.2009.

VRIJEME JE ZA PLAN 'B'

It is time for a Plan B for Bosnia

By Kurt Bassuener
22.10.2009 / 05:00 CET
The international approach to Bosnia needs a strategic re-think.

For more than three years, Bosnia and Herzegovina's political situation has been deteriorating. Fears have re-surfaced that the state may violently collapse. The international community, without a strategy for years, has responded irresolutely.  

The international community has now re-engaged, at least. On 10 October and again on 20-21 October, Carl Bildt, Sweden's foreign minister, Olli Rehn, the European commissioner for enlargement, and Jim Steinberg, the US deputy secretary of state, called most of Bosnia's political party leaders together at Butmir, outside Sarajevo, where they outlined a ‘package' of reforms necessary, as they sold it, for deeper Euro-Atlantic integration.

The effort, though, has failed. Most Bosnian party leaders rejected the package. And there has been collateral damage: Milorad Dodik, the prime minister of Republika Srpska, called for his largely Serb-populated region to have the right to a referendum on independence. The Butmir process further weakened the international community's high representative, Valentin Inzko, who was relegated to the sidelines.

This highlights one of the core problems in the EU's current approach: its fixation on the Office of the High Representative (OHR). The EU's Swedish presidency and many EU states believe Bosnia is a ‘protectorate' as long as there is an OHR, the peace implementation body created by the Dayton peace accords. They are categorical that they cannot negotiate with Bosnia on further steps toward the EU until the OHR is closed.

As a result, the aim of the ‘Butmir process' appears to be more to close the OHR than to halt Bosnia's downward political spiral.

This poses tactical problems: while Bildt seems willing to give anything away to achieve that end, Dodik seems unwilling to give anything.

But the bigger issue is that the real criterion for closing the OHR should be whether Bosnia can function as a state without it. The European Commission has, to its credit, gone some way toward defining the EU's demands by enumerating constitutional reforms needed for Bosnia to gain candidate status. NATO too should clarify its requirements.

But Bosnia's politicians have long shown little willingness to expend political capital to meet EU and NATO standards, a response conditioned by years of the international community fudging its own standards to create the illusion of progress. Those habits will be hard for both sides to break.

Now that the Butmir effort has clearly failed, the entire international approach must be re-thought. What key elements should a Plan B contain? First, it should be made clear that Dayton's executive instruments – the OHR and the military side of peace implementation, EUFOR – will remain in place until Bosnia has undergone deep reform. A clear, open-ended commitment would signal to Bosnia's politicians that they cannot simply wait out the international community. The roles of OHR and EU Special Representative should not be occupied by the same person, as is the case now. Linking these missions at the top ensures a lowest common-denominator approach, with the EU attempting to veto the use of the extensive Bonn Powers that the OHR has.

The EU and NATO should approach constitutional reform strategically, by forming an international commission tasked with identifying popularly legitimate solutions for Bosnia's governance. The status of state (public) and military property, included in the five objectives and two conditions set for the OHR's closure, must also be resolved.

International judges and prosecutors should remain involved in war-crimes and organised-crime cases beyond the end of this year. The OHR should impose a three-year extension.

Finally, the West needs to develop and demonstrate a long-term common strategy. This was clearly lacking at Butmir. The fact that Bildt can have such influence shows that few member states have firm policies. A US special envoy may need to be the catalyst for any common strategy, working with EU members that share Washington's concerns, primarily the UK and the Netherlands. They and others in the EU that back a tougher approach now need to bring Germany on board.

Kurt Bassuener is a senior associate of the Democratization Policy Council, a global initiative for accountability in democracy promotion.

© 2009 European Voice. All rights reserved.
22.10.2009.

KONTINUIRANA DISFUNKCIONALNOST FEDERACIJE KAO GLAVNI UZROK PROBLEMA

Take Bosnia and Herzegovina As It Is

21.10.2009    Christophe Solioz
(Foto Patti Haskins, Flickr)
A clear strategy is now needed: effective political dialogue and a strong EUSR. A comment on the Butmir negotiations on the future of Bosnia and Herzegovina
This week the “Dayton Two” talks will resume at the Butmir NATO military base on the outskirts of Sarajevo. These emergency negotiations started on 9 October 2009 under US and EU tutelage—orchestrated by Carl Bildt, Sweden’s minister for foreign affairs, and James Steinberg, the US deputy secretary of state. This diplomatic initiative takes place amidst the “biggest political crisis since the end of the 1992-5 Bosnian war”. We may ask if such a statement helps to take Bosnia and Herzegovina as it is.

As a matter of fact, Bosnia and Herzegovina is—may be weak and partly poorly functioning—but in no way a failed state. True, the country is facing some political and economic serious problems, but it is not collapsing. Neither is the country moving closer to a new war: who would fight another war and with what? For sure, more positive is the immediate environment: both Serbia and Croatia are committed to Bosnia and Herzegovina’s territorial integrity.

While the regional dimension is clearly sending positive messages, essentially international “experts” express dramatic signals—overemphasizing risks of disintegration and threat of war. Willing or not, they are supporting the inflammatory speech they pretend to denounce and neglecting to mention that the international community significantly contributed to the current situation. Thus, the tricky contradictions and shortcomings of international policy towards Bosnia and Herzegovina should also be addressed.

Bosnia and Herzegovina is not anymore in a post-conflict situation. No side in the country is in such an economic desperate situation as it was some 15 years ago. Despite the current crisis mood, the country made recently significant progress, for example in order to fulfil the road map requirements related to visa liberalisation. Further, the Euro-Atlantic integration is also improving. And last but not least, Bosnia and Herzegovina was elected on 14 October 2009 to serve on the UN Security Council through 2010 and 2011.

Let’s look closer to the situation on the ground. The Republika Srpska (RS) exists with some order and its main leader is strongly supported by the RS citizens. Further, the Bosnian Serbs make a valid point when they advocate democratic decision-making processes and political responsibility. They are right, it is time to end the “colonial dictatorship”—note: this quote is exaggerated but it reveals the perception of the foreign benevolent engagement. On the other— bosniak—side: the US is still viewed as an illusory deus ex machina; this view petrifies the situation in the country. These partly illusory perceptions hide what really matters: first, the necessity to face the continued dysfunctionality of the Federation of Bosnia and Herzegovina and, second, the need to settle the relations between the main three groups and to make the country work avoiding partition.

Yes, in the past four years, the OHR’s credibility almost totally evaporated. Against this background, it is too late to reinforce the OHR. In today’s new context, a radical solution based on the “golden period” of the OHR and the reintroduction of the intensive use of the Bonn Powers will not work. Dodik would for sure nor listen nor follow old tunes. Thus, considering that, on the one hand, the OHR proves to be unable to influence anymore the country through its mandate and, on the other hand, the EU integration process is the only real consensual element, the international community should urgently consider to close the OHR and reengage with Bosnia and Herzegovina building-up a strong and highly effective EUSR.

The new EUSR should focus on dialogue and partnership. Against this background, a negotiation process could address the key issues involving both local and international key players. A new dynamic—and here the process matters— should engage with local politicians to the extent realistic. Thus small steps are required: promoting institutional reforms and “piloting” the country towards the EU. Ultimately, but this will require time, the target should be a unified and functioning Bosnian and Herzegovinian State.

Bosnia and Herzegovina faces since years a well-known paradox—orchestrated by the way by the international community: if on the one hand, the OHR is responsible for implementing and protecting the Dayton Peace Accords (DPA), on the other hand, the EU’s Special Representative (EUSR) is responsible for modifying and moving beyond elements of the DPA as part of an EU accession process. Establishing a well-built EUSR, which would keep the “Bonn Powers” redefined as strictly defensive, can only solve this.
21.10.2009.

BLOGER TALIBAN JEDINI USTRAJAN NA PUTU LUSTRACIJE

BUNDESKRIMINALAMT (BKA) TRAŽI UDBAŠKE EGZEKUTORE I ORGANIZATORE

.

Hrvatski branitelji traže da se hitno uhapse UDBA-ini egzekutori, organizatori i njihovi pomagači, koji su na tjeralicama Interpola, a popis imena je OVDJE.

 

o        Josip PERKOVIĆ: Pantovcak 194 a, Zagreb und Klenovica, Novi Vinodolski

o        Zdravko MUSTAĆ: Sveta Nedjelja, Padez 18, Zagreb

o        Ivan LASIĆ: fra Franje Milicevica 29, Mostar

o        Boris BRNELIĆ: Rozici 4 b, Kostrena

o        Bruno SMOKVINA: Drage Gervaisa 37, Rijeka

o        Ivan CETINIĆ: Rastocine 6/S, Rijeka

o        Marin MODRIĆ: Strossmayerova 14, Rijeka.

. 

  • jeweils 5.000 Euro für Ivan LASIĆ, Zdravko MUSTAĆ, Josip PERKOVIĆ und Boris BRNELIĆ,
  • jeweils 3.000 Euro für Bruno SMOKVINA, Ivan CETINIĆ und Marin MODRIĆ.

.

Raspisana tjeralica za J. Perkovićem i ostalima - Njemačka traži Zdravka Mustača, Ivana Lasića, Josip Perkovića i Borisa Brnelića. Radi istog zločina, Prates je dobio doživotni zatvor.

.

"U svezi s ubojstvom Stjepana Đurekovića 28. srpnja 1983. u bavarskom gradu Wolfratshausenu njemačka istražna tijela međunarodnim nalogom za uhićenje tragaju za Zdravkom Mustačem, Ivanom Lasićem, Josipom Perkovićem i Borisom Brnelićem", stoji na internetskim stranicama BKA. BKA navodi da je od četvorice traženih Ivan Lasić državljanin BiH, a ostala trojica državljani Republike Hrvatske. Više>>>

21.10.2009.

ZBOG NEMOĆI ILI NESPOSOBNOSTI - DOSADAŠNJE VOĐE HRVATSKIH STRANAKA U BiH GUBE KREDIBILITET PA I LEGITIMITET ZASTUPANJA NARODA

Unatoč činjenici da se jučer nije potpisalo ništa, jasno je kako hrvatski političari moraju i dalje ustrajati na detaljnoj promjeni ovog paketa ukoliko kroz ustavne promjene žele punu ravnopravnost na cijelom području BiH. Naime, ostavljanjem entitetskog glasovanja, koje ni s pomoću trikova ne mogu koristiti hrvatski predstavnici u Parlamentu zbog svoje malobrojnosti, napravljen je veliki ustupak Srbima, ali i Bošnjacima, koji će i dalje moći utjecati na svaku bitnu odluku, dok je Hrvatima ostavljena tek mogućnost povlačenja vitalnog nacionalnog interesa kroz Dom naroda. No, i taj vitalni nacionalni interes nema jamstva da će biti zaštićen zbog jednostavne činjenice da Ustavni sud BiH daje konačnu riječ o tomu ima li ili ne povrede tog principa. Praksa je pokazala da Ustavni sud veoma rijetko uvažava hrvatske primjedbe, tako da će dodatnim smanjivanjem ovlasti Doma naroda Hrvati biti svedeni na političku marionetu u tijelima vlasti.

Ravnopravnost apstrakcija

Niti jedna rečenica o minimalnom broj zastupnika iz svakog od naroda koji moraju glasovati za jednu odluku pokazuje da je američko-europski prijedlog tek jednostavna promjena koja ni na koji način ne odgovara Hrvatima, odnosno temeljenom načelu u BiH - konstitutivnosti naroda. Ali hrvatski pregovarači istodobno pitaju kakvu cijenu treba platiti za promjene koje će omogućiti dobivanje statusa kandidata bez dobivanja istinske ravnopravnosti. Istodobno upozoravaju kako je katastrofalno i rješenje kojim Zastupnički dom bira izaslanike u Domu naroda, čime se javlja opasnost da tako izabrani zastupnici u nacionalne klubove neće biti predstavnici autentične nacionalne volje.

Međunarodna je zajednica u potpunosti zanemarila i entitetske vlade koje su zbog načina glasovanja postale etničke, što se do sada pokazalo u niz primjera. Hrvatski stoga traže uvođenje mogućnosti da se za odluke iz nadležnosti vlada osim proste većine mora osigurati najmanje jedna trećina glasova iz reda svih triju konstitutivnih naroda. Naravno, ni to nije naznačenu u prijedlogu koji je, čini se, usmjeren ka konačnom cementiranju dvoentitetske podjele BiH. Iako srpski političari poput premijera RS-a Milorada Dodika navode kako je neprihvatljiva promjena načina odlučivanja u Parlamentu, kao i izbor predsjednika i dvaju dopredsjednika preko zastupnika i izaslanika obaju domova Parlamenta BiH, jasno je kako ostanak entitetskog glasovanja apsolutno ide na ruku strankama iz RS-a.

Bošnjaci mogu biti zadovoljni

Bošnjačke stranke, iako razočarane ostankom entitetskog glasovanja, mogu biti zadovoljne činjenicom da će većina parlamentaraca iz Federacije u državnom Parlamentu biti upravo bošnjački budući da ne postoji minimalna kvota zastupljenosti svih triju naroda. I opet će entitetsko glasovanje iz Federacije moći koristiti samo Bošnjaci. Analitičari upozoravaju kako prijeti potpuni poraz hrvatske politike u BiH, koji je dodatno naglašen upornim ponavljanjem predstavnika hrvatske Vlade iz Zagrebu kako se zalažu za ravnopravnost, no bez konkretnih poteza.

Dnevni list
20.10.2009.

GAŠO SE JAVLJA S KUPREŠKE VISORAVNI

Pao prvi snijeg ove sezone
Kupres, 13. Listopad, 2009. 09:59

Točno prema najavi meteorologa, jučer je oko 17h na području kupreške općine počeo padati snijeg. Ovo je jedan od najranijih snjegova, a ako usporedimo prvi prošlogodišnji (pao 25. studenog), ovogodišnji je "uranio" mjesec i trinaest dana.

 

 

U ovim trenucima snijega na tlu ima između tri i četiri centimetra, a najveći problem snijeg je stvorio vozačima koji su potpuno nepripremljeni dočekali ove prave zimske uvjete. Kako javlja Kupreški radio, najviše problema su imali vozači koji su jutros putovali dionicom Kupres-Šujica koje je zatekla neprohodna prometnica ali i vijavica koja je smanjivala vidljivost na svega nekoliko metara.

 

 

 

Osim na prometnicama, Kuprešaci su ovog jutra imali problema i u svojim vrtovima. Naime, naglo zahladnjenje i snijeg kao da su iznenadili i samu majku prirodu. Velike količine vlažnog i teškog snijega koje su pale protekle noći opteretile su krošnje u voćnjacima tako da su mnoga stabla ostala polomljena te prevaljena preko ulica. Donosimo Vam fotografiju iz Ulice Blajburških žrtava gdje je pod teretom snijega pokleknulo stablo jabuke koje se potom srušilo na ulicu.

 

  

Trenutna temperatura se podigla iznad nule te iznosi 1°C i snijeg se topi zbog čega se na kolniku nalaze velike količine vode. Vozačima savjetujemo povećan oprez, a pješacima korištenje tople i vodonepropusne obuće.

 

Fotogaleriju možete pogledati klikom OVDJE!

 

Gašo

20.10.2009.

PROF. LUČIĆ O MEDIJSKOJ SLICI HERCEGOVINE

Ekstremno ljubazni Hercegovci

Ponedjeljak, 19 Listopad 2009
 Butković  tako jednog Sarajliju na čudan način pretvara u Hercegovca koji mrzi Bošnjake, a drugog u Bošnjaka kojega mrze hercegovački Hrvati, te nerazjašnjeno ubojstvo u masovnoj tučnjavi kvalificira „izrazom političke volje“ jednoga naroda, što je teška uvreda....
 
 
 
 
piše: Ivo Lučić,  Hrvatski institut za povijest l poskok.info
 

Tko stvara medijsku sliku Hercegovine i što želi postići

U Zagrebu, ne možete kupiti ni jedne novine, tjednik, magazin ili časopis iz Bosne i Hercegovine. U hrvatskim medijima BiH je uglavnom loša vijest, zastupljena u „crnim kronikama“. Izuzetak je tek poneka informacija o Ćiri Blaževiću selektoru nogometne reprezentacije. A upravo je nogomet bio povod događajima i komentarima koji su tema ovoga teksta. Nedavno se na Širokom Brijegu dogodilo zlo. Dogodile su se „horde zla“. U sukobu istoimenih navijača FK Sarajevo s građanima Širokog Brijega i policijom, jedan sarajevski navijač je ubijen a više ljudi je ranjeno. Još uvijek nema službene verzije događaja i ne zna se tko je skrivio tragediju. Dok podijeljeni bosansko-hercegovački mediji, politika i javnost uglavnom iznose „svoju verziju“ istine, iskustvo nam nalaže da pričekamo. U Bosni i Hercegovini istina ako i dođe dolazi na kraju, tek kada se smire strasti i ostvare interesi i kada više gotovo nikome nije ni važna. Ali, dok čekamo istinu dezinformacije potiskuju informacije, a komentari „uglednih novinara“ smještaju ih u takav kontekst u kojem nikada neće ni moći biti ispravno sagledane. Brojnim je „uglednim analitičarima“ i „tumačima društvene stvarnosti“ na hrvatskoj javnoj sceni „sve jasno“ i „sve znaju“ i prije nego li je išta jasno i dok se još ništa ne zna. Takvi „znalci“ reproduciraju predrasude i održavaju stereotipe, a njihova društvena pozicija i moć onemogućava propitivanje i kritiku njihovih stajališta.
Opširnije...
20.10.2009.

ZIMSKA IDILA NA BLIDINJU


 

U posljednja dva dana park prirode Blidinje okovao je snijeg. Tako je na ovim prostorima palo i 15 cm snijega, a do jucer zelene šume postale su bijele.

Ovaj snijeg nije iznenadio radnike koji rade na održavanju cesta pa tako je cesta cijelim putem prohodna, iako na pojedinim mjestima ima poledice. Prve znakove bijele čarolije susrećemo odmah iznad Rakitna, dok veće količine snijega susrećemo u Klancima.

Ulaskom u Polja put je prohodan iako na većini mjesta je poledica. Putem susrećemo veliku kolonu automobila koja se vraća sa sahrane tragično preminulog istinskog zaljubljenika u Blidinje Vinka Vukoje.

Što smo se više približavali Badnjim i Masnoj Luci, to je visina snijega bila veća. Na Risovcu snijeg je također zabijelio skijašku stazu ali ljubiteljima skijanja još predstoji neizvjesnost oko toga hoće li staza biti u funkciji ove godine.

Iako je snijeg sve nas iznenadio, zima na Blidinju je definitivno počela i svi se možemo nadati da će biti duga i sa puno snijega!


 

ABCportal.info/ blidinje.net

20.10.2009.

ŠTO JE BUTMIRSKI (NE)SPORAZUM

19.10.2009.

MRKVU SVI ODBILI. KOGA ČEKA 'BATINA'?

ZA ČOVIĆA I DODIKA PRIJEDLOZI NEPRIHVATLJIVI I OSTALI NEZADOVOLJNI

ZA ČOVIĆA I DODIKA PRIJEDLOZI NEPRIHVATLJIVI I OSTALI NEZADOVOLJNI

SARAJEVO - Lideri političkih stranaka, koji su pozvani na pregovore o ustavnim promijenama uglavnom, nisu oduševljeni onim što su pročitali u dokumentu koji su im podijelili međunarodni posrednici. Većina njih na sutrašnjem sastanku u Vojnoj bazi u Butmiru će primjedbama pokušati utjecati na ono što nude stranci. Međutim, konkretno, za lidere SNSD-a i HDZ BiH prijedlog je neprihvatljiv, javila je FTV.


Haris Silajdžić, predsjednik Stranke za BiH kaže da nije zadovoljan ponuđenim jer ostaje entitetsko glasovanje. Silajdžić poručuje, ako ovakav prijedlog bude sutra na stolu, on ga neće prihvatiti. Daleko od mišljenja Silajdžića nije ni predsjednik SDA Sulejman Tihić, koji kaže da neke stvari treba popraviti, prije svega entitetsko odlučivanje.

 
Predsjednik SDA izjavio je da postoji granica ispod koje ova stranka neće ići, niti prihvatiti ništa što je lošije od Daytona. "Ne smijemo zbog tzv. idealnih rješenja, koja ne postoje nigdje u svijetu, priuštiti BiH i njenim građanima da i dalje ostanu taoci dejtonskih rješenja za koja svi znamo da su loša", rekao je Tihić.


Posebno sretni ovim prijedlogom nisu ni u HDZ 1990. Predsjednik stranke Božo Ljubić kaže da u dokumentu ima "zadovoljavajući stvari", ali je ispod potreba onoga što Hrvati očekuju. "U ovom momentu Hrvati nisu ravnopravni ni na razini države ni na razini entiteta u procesu odlučivanja. Entitetsko glasovanje, koje kao pravo mogu koristiti Srbi i Bošnjaci, a Hrvati ne, za nas je nepravo i generator je neravnopravnosti. Naš prijedlog je bio da se ovaj instrument ukine ili radikalno reformira a da se zaštita nacionalnih interesa smjesti u Dom naroda za oba naroda", kaže Ljubić.


Proširenim propalim travnjskim paketom nisu zadovoljni ni u SDP-u BiH. Zlatko Lagumdžija, predsjednik stranke, tvrdi da je prijedlog neprecizan, neprihvatljiv, nedovoljan, ali ipak daje dobru osnovu. "Sutra će biti naporan dan i ne dolazim zadovoljan u Butmir", kaže Lagumdžija.


Zadovoljan prijedlozima nije ni Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, koji je za FTV izjavio da ponuđeni dokument nije povoljan za hrvatski narod i on je zapravo dorađeni travanjski paket koji je lošiji za 15-20%.


Lider SNSD-a Milorad Dodik iznenađen je sadržajem prijedloga paketa koji bi trebalo biti predmet sutrašnjeg razgovora u Butmiru i smatra ga antidejtonskim, politički nekorektnim i neprihvatljivom osnovom za razgovor. On ističe da taj paket predstavlja „izravno kršenje Daytonskog sporazuma, uključujući i Ankes 4 Ustava BiH na što RS, kao jedan od potpisnika, ne može i neće pristati”.

Dodik je to naveo u pismu upućenom veleposlaniku SAD-a Charlesu Englishu i švedskom Predsjedništvu Europske unije, putem delegacije Europske komisije u BiH. U pismu stoji i da dostavljeni prijedlog samo pokazuje da su prethodni razgovori, koji su vođeni s domaćim liderima, bili paravan za "paket" koji je već bio sačinjen, "očigledno po volji samo jednog konstitutivnog naroda u BiH - Bošnjaka".


19.10.2009.
Pincom.info

19.10.2009.

HČSP BiH ĆE SE OBRATITI AMNESTY INTERNATIONAL-u

HČSP BIH reagirala zbog kaznene prijave PU Zagreb protiv predsjednika HČSP-a RH-a Ispis E-mail
BiH - Politika | Ponedjeljak, 19 Listopad 2009

Image
H
rvatska čista stranka prava (HČSP) BiH "Dr. Ante Starčević" najoštrije osuđuje ponašanje policije i pravosuđa Republike Hrvatske, a zbog kaznene prijave PU Zagreb protiv predsjednika HČSP-a RH-a Josipa Miljka, podnesene radi prosvjeda  ispred zgrade švicarskog veleposlanstva u Zagrebu.

"Prosvjed potpore Marku Perkoviću Thompsonu radi zabrane održavanja koncerta u Švicarskoj, održan 9. listopada ove godine nije ničim narušio javni red i mir. Kaznena prijava je osmišljena u krugovima bliskim Pantovčaku i to zbog natpisa 'Thompson vitez-Mesić veleizdajnik!'", smatraju u HČSP-a BiH.

"Ukoliko se predsjednik RH-a Stjepan Mesić osjetio povrijeđen natpisima koje su nosili prosvjednici imao je pravo podnijeti kaznenu prijavu. Ovako, kažnjavaju se prosvjednici bez sudske rasprave.

O ovom eklatantnom kršenju ljudskih prava izvijestit ćemo parlamente vodećih zapadnih zemalja, Amnesty Internacional te druga društva za obranu ljudskih prava i prava na slobodno izražavanje", navodi se u priopćenju kojeg potpisuje predsjednik HČSP-a BiH "Dr. Ante Stračević" Tadija Ljubičić.

(Fena)
19.10.2009.

HSP JURIŠIĆ-TIHIĆ I HARIS-HDZ 1990. NASJEDAJU ŠUPLJACIMA IZ SARAJEVA


Tihić i Silajdžić Hrvatima nude šušur

Piše: Ivica Šimunović


Kad se potpisivao Daytonski sporazum,  Amerikanci su drilali predstavnike tri konstitutivna naroda u BiH , ali su , ipak , oni , uz sufliranje iz Beograda i Zagreba , potpisali taj dokument. Mali Dayton , iliti Butmir , kojemu smo svjedoci ovih dana protiče u svakodnevnim konzultacijama. Na stranačkoj razini bošnjački čelnici među hrvatskim strankama traže partnere pripremajući koalicije koje bi mogle parirati srpskoj strani , ili blokirati prijedloge koje Bošnjaci nisu spremni prihvatiti.

A hrvatskih stranaka k o  mekih krušaka i svaka ima svoju viziju ustava , no , uglavnom te vizije nemaju veze s realnošću. Dok se Bošnjaci i Srbi krajnje uporno , ali i pragmatično bore za svaku poziciju , neki Hrvati ,  s prapotopskim idejama kao što je ona o kantonizaciji BiH , kao da su pali s Marsa.

Travanjski paket ustavnih promjena je pao jer su  protiv njega glasovali stranka Harisa Silajdžića i HDZ 1990. Pa se rigidni i radikalni Silajdžić pokazao kao najbolji hrvatski partner , jer bi usvojeni travanjski paket bio katastrofa za Hrvate . I to govori kako je u politici sve moguće i kako pametan političar ne treba isključiti  niti jednu soluciju.

U Butmirskim pregovorima, međutim, to je realna činjenica , za Hrvate je Milorad Dodik bolji partner i od Tihića i od Silajdžića. Jednostavno , on Hrvatima može dati potporu za sve njihove zahtjeve , jer niti jedan( osim zahtjeva da hrvatska područja u Posavini budu u sastavu hrvatske federalne jedinice) nije u koliziji s Dodikovim interesima.

S druge strane sve do jedan hrvatski zahtjev odbija se kao od zida , od onoga što je glavna ambicija Bošnjaka , a to je unitarizacija . I opet , Hrvati su skloniji ustavnom šušuru što im ga nudi Sulejman Tihić , nego postizanju nečega  konkretnog u  dogovoru s toliko napadanim , ali i te kako moćnim Dodikom. A poslije Butmira , takve prigode vjerojatno više neće ni biti.


18.10.2009.
Pincom.info

19.10.2009.

MAKO MATIĆ I RUŽA JOLIĆ SE PREDSTAVILI SPLIĆANIMA

U Pinakoteci Gospe od zdravlja u Splitu 15. listopada održano je predstavljanje knjige Marka Matića književnika i publiciste rođenog u Borčanima na Duvanjskom polju 1952. godine, pod nazivom Vrijeme ljevorukih.
Knjigu je predstavio fra Ante Čavka, mr. Ilija Protuđer i novinar i publicist Mladen Vuković.
Tom prigodom također je predstavljena i knjiga Ruže Jolić (Galić) rođene 1945. u Kongori kraj Tomislavgrada pod nazivom Pisme za gusle. Njenu je knjigu predstavio dr. don Drago Šimundža i književnik i publicistMarko Matić, koji je knjigu priredio za tisak.

Vrijeme ljevorukih, je knjiga političke proze, zbiru probranih, programski povezanih publicističkih članaka esejističke vrste, objavljenih i neobjavljenim u razdoblju od 1992. do 2009. godine, uglavnom u listovima «Tomislav», «Hrvatsko slovo», «Večernji list» i «Horizont». Nizu novinskih tekstova autor na 400 stranica prikazuje 100. neobjavljenih u novinama, ali napisanih tijekom novijih političkih zbivanja u Hrvatskoj, karakterizirajući ljude i događaje, sa svoga vlastitog stanovišta dižući ih na prijestolje dostojanstva, ili ih pokušavajući srušiti upravo s prijestolja na koje su se nedostojno uzdigli, ili su ih drugi na to prijestolje uzdigli. Autor kroz priloge u knjizi se dotiče vječnog problema Bosne i Hercegovine, nedostojnog predsjednika države. Nedostojnog i nedostojnih predsjednika vlade, novinskog i medijskog «vučjeg čopora», poturica i stranih komesara zaduženih upravo za hrvatski nemir, i svih onih koji u hrvatstvu nisu trijezni, moralni i sposobni raditi ničim osim nacionalnim zlom. Gotovo kroz sve autorove tekstove prevladava svakodnevna borba protiv sve prisutnije demontaže države Hrvatske od vanjskih moćnika preko domaćih izdajnika. A Bog, Hrvatska i moral su glavne odrednice u svim njegovim člancima-
-Marko Matić samim izborom naslova «Vrijeme ljevorukih» određuje svoju vlastitu stranu. Nasuprot lijevom nadnacionalnom internacionalizmu, snažnom u trpanju Hrvatskog naroda u bezimene sluge još bezimenijih, ali jako pohlepnih gospodara, Matić kroz svoje tekstove čuva duhovni poklad hrvatske vjekovne vrijednosti: vjeru, ljudstvo, slobodu, dom i domovinu, jednom riječju: «Tuđe poštuj, a svojim se diči», kazao je Ante Čavka. .

Druga predstavljena knjiga

Knjiga pučkih stihova po nazivom «Pisme za gusle» guslarice Ruže Jolić (64), jedine žene u BiH i RH koja piše pjesme i pjeva te iste pjesme uz gusle, predstavljena je u nazočnosti brojnih zaljubljenika u narodnu baštinu u sklopu knjige «Vrijeme ljevborukih». Knjigu su predstavili dr. don Drago Šimundža i književnik i publicist Marko Matić. Knjiga pjesama sadrži 175 stranica podijeljenih u četiri dijela (Junaštva i stradanja, Sadašnjost u prošlosti, S posvetom, Prigodne i općenite) u kojima je ova vrijedna autorica prikupila 95 vlastitih epskih pjesama iz naše povijesne tradicije i kulture koje govore o sadašnjosti i prošlosti, o junaštvima i stradanjima Hrvata, obitelji i Domovini, a svoje mjesto u knjizi su našle i pjesme s posvetom, te druge s velikim temama koje se pjevaju uz gusle, a upućene su kroz «Pisme šestokrakoj vlasti» na adresu: Mesić, Račan, J.Radoš, Budiša, Čačić, Bandić, G.Granić. Pankretić, Čičak, V.Pusić, Jakovčić, Kajin,Ž. Antunović, Fižuić, Arlović, Linić, Lučin, Prskalo. Picula, Jurjević. Vidovič, Crkvenac… Ona ih opominje i bez «dlake na jeziku» upućuje na njihov račun javnu kritiku, kritizira njihovo političko djelovanje, govori kakvi su i kakvi bi trebali biti, te ih svojim stihovima tjera da se promjene i da svoj smisao pronađu u nadi, poštenju, domoljublju. Pisme za gusle Ruža pjeva uz gusle već nekoliko desetljeća, ali je tek zadnjih desetak godina počela i zapisivati pjesme prikladne za pjevanje uz gusle, koje ih i sama uz gusle pjeva, recitira, izvodi. Ruža ima svoj stil: piše epskim stilom u desetercu, nešto rimuje-nešto ne rimuje. Lomi stih i gdje se to u pravilu ne čini, piše u istoj pjesmi i starom duvanjskom ikavicom i književnom ijekavicom.
Najčešće govori o sadašnjosti i prošlosti hrvatskog naroda u obje njegove države. U njenim pjesmama osjeća se duhovna, religiozna, domoljubna težnja za pobjedu, slobodu. Ružine pjesme, kroz hrvatsko pjesništvo uz gusle istaknuto je ostat će veliki doprinos epskoj poeziji, a ona kao prva i jedina žena u BiH i Hrvatskoj koja pjeva i svira gusle.

Ivica Luetić


19.10.2009.

NAVIJAČI ISCRTALI GRANICE MALE BOSNE

Zadnji napad na posuški autobus mladeži iz FRAME (franjevačke Mladeži), usred Mostara, je samo još jedna potvrda ove izvrsne Lovrenovićeve analize za BH Dane.

"Kad bi se činjenice političke geografije utvrđivale po nogometno-navijačkim parametrima, prema izljevima oduševljenja nakon briljantne pobjede reprezentacije Bosne i Hercegovine nad Estonijom i plasmana u doigravanje za svjetsko prvenstvo, o kojima nas ovih dana izvješćuje televizija, jasno bi se vidjelo da se politička karta Dejtonije sastoji od tri entiteta. Slušamo u tim izvještajima zvučne eksklamacije kako je Ćiro Blaževič "ujedinio naciju", "ujedinio Bosnu i Hercegovinu više nego svi političari zajedno", kako su "naši momci donijeli radost bosanskohercegovačkom narodu i cijeloj domovini", te kako je pobjeda reprezentacije "proslavljena širom cijele Bosne i Hercegovine", a ispod tih najava idu snimci na kojima ćete uzalud čekati da vidite neki drugi grad osim: Sarajeva, Tuzle, Zenice, Bihaća, Travnika, Goražda, Mostara (istočnog)...

Imena gradova precizno određuju obim, granice i sadržaj toga trećeg, ustavno nepostojećeg ali vrlo stvarnog entiteta, koji je evidentno mnogo manji i etnički mnogo jednobojniji od "države Bosne i Hercegovine", od "cijele domovine", a zastave kojima mašu, slogani koje izvikuju i pjesme koje zapijevaju euforični građani-navijači ne ostavljaju dileme oko njegova naziva - ime mu je: Bosna. Mala Bosna, reklo bi se tačnije. To je u tako očiglednom činjeničnom raskoraku sa cjelovito-državnom patriotskom intonacijom u najavama, da se i na licima voditelja i voditeljica koje ih iščitavaju može primijetiti grč nelagode: slika u klin, jezik u ploču...

Nogometno-navijačku troentitetsku sliku Dejtonije posljednjih dana sasvim konzekventno upotpunjuju dodatni događaji. "Sirom Bosne i Hercegovine", ali u onome njezinom dijelu kojemu je po milosti Davtona dano da se gradi kao "druga srpska država na Balkanu", nigdje Ćire ni Talina ni Džeke-Ibiševića-Misimovića nije bilo ni na pomolu, gledala se utakmica Srbija - Rumunjska (ruku na srce - spektakularna da spektakularnija ne može biti, a Antićeva Srbija pojavljuje se definitivno kao nogometna velesila!). Nisam se baš posebno trudio da vidim kako se slavilo "širom Republike Srpske", ali i na neviđeno mogu biti siguran da se jednako euforično klicalo, trubilo, pjevalo, skandiralo. I sigurno ne: "Volim te, Bosno!", ni "Bosnom behar probeha-rao!" Krvava, pak, nedjelja u Širokome Brijegu, u onome drugom trećem entitetu, na tragičan je način pokazala još jednu nogometno-nacionalnu meduentitetsku granicu.

Njezinu prirodu možda bolje i nijansiranije nego otvoreni sukobi, nacionalne psovke i uvrede, osvjetljuje detalj iz internetske komunikacije koji se ovih dana može naći ha jednom zapadnohercegovačkom portalu. Javila se povodom Ćire Blaževića i njegovoga aktualnog selektorskog angažmana stanovita Nicole, očito žešća Hrvatica, koja Blaževiću ne može oprostiti "izdaju", pa će ljutito: "Ćiro = jedno veliko nitko i ništa!", na što joj odgovara Nepoznat Netko: "Šta ti, papanice jedna ljubomorna, komentiraš! Tuđa radost i dobro, očito propast za tebe! Pusti neka se ljudi raduju! Zaslužili su to uveliko... I nadamo se da će i Hrvatska proći!" Ohrabrujuća pojava: ovaj Nepoznati Internetski Hrvat je dobrohotan i građanski emancipiran od primitivne zavidnosti, do te mjere da mu tad/uspjesi i radost ne samo da ne smetaju, nego čak na njih gleda blagonaklono. Ali - kao na tuđe!

O fenomenu Ciro Blažević nećemo ovdje ni sada. Nogometni taj David Copperfield - iluzionist, komunikator i šibicar bez premca, čovjek je koji ne može živjeti ako nije voljen od navijačkih masa (bilo kojih: kosovarskih, hrvatskih, iranskih jučer, bošnjačkih danas - sasvim svejedno), i koji će svoj javni govor bez problema u tren oka podesiti prema onoj masi koja mu je trenutno "dvanaesti igrač". Ne zna se da je ikada postojao trener koji je s manje nogometnoga znanja i promišljenih koncepcija igre, a s više urođenoga umijeća psihološkog "obanđijavanja" postizao veće uspjehe. I neka ga, nek još malo uživa u slapovima kič-obožavanja kojima ga oblijeva publika iz trećeg entiteta. A o otužnom estradističkom nivou estetskih preferencija i političke "filozofije" koja leži u podlozi toga obožavanja nepogrešivo precizno govori umotvorina iz Talina, smiksana od -Čole, Tita i Ćire: "Druže Ćiro, mi ti se kunemo..."

Ostavimo, dakle, Ćiru na miru, zaslužio je. O njemu će trebati pisati onda, kada uspjeha nestane, kada se pogase reflektori na velikoj sceni, a ljubav masa zamre i pretvori se u tupu ravnodušnost ili u razočaranost na granici s mržnjom. Bojim se da na to nećemo dugo čekati. Ovdje i sada mnogo bi važnije bilo razmišljati o prirodi te opsjene, kao i o toj spremnosti na opsjenjenost, koja stvara opasno lažnu i jeftinu predodžbu o mogućnosti ujedinjavanja. "Oh, kako nas je Ćiro ujedinio, a političari neće i ne mogu!" Katastrofalno nije to što ovoj opsjeni podliježu mase, one će se isto tako brzo i lako okrenuti nekom drugom potrošnom idolu, nego je katastrofalno to što u proizvodnji opsjene prednjače političari i mediji. Od prvih, recimo Valentin Inzko i Zlatko Lagumdžija, koji su se baš šampionski istaknuli u najjeftinijoj nogometno-patriotskoj demagogiji. Mediji, pak, koji su prvi pozvani da, osim ispravnoga i brzog informiranja, i kritičko-analitički opserviraju vlastitu stvarnost, posebna su priča: sve misleći da rade bogznakako patriotski posao, pretvorili su se u podanički propagandno-apologetski servis nogometne reprezentacije i Ćire Blaževića lično.

Što je Ćiro ujedinio? Dvadesetak i nešto muškaraca koji po evropskim klubovima i po evropskim profesionalističkim standardima za dobre ili manje dobre pare tjeraju loptu, i u tome su dobri, neki baš do savršenstva, kakvo, recimo, vidite kada Misimović pokrene Ibiševića ili Džeku, pa se dogodi čisti igrački triler! I ujedinio je sve one koji tu reprezentaciju na bazi patriotskih emocija "osjećaju svojom", a, vidjeli smo koliko Bosne i Hercegovine to, zapravo, obuhvaća - samo jedan od tri neslužbena ali u glavama itekako stvarno postojeća entiteta, tri mentalno-političke federalne jedinice s najvišim stupnjem autonomije.

Što je, pak, ono što bi političari trebali ujedinjavati, a ne mogu? Pa, baš ta i takva tri entiteta! Ili, ako ne ujedinjavati, što je po svemu sudeći definitivno nemoguće (pa i: nepotrebno), a ono barem harmonizirati do mjere efektivnoga funkcioniranja države i zdravoga uzajamnog podnošenja. Sad su ih po tom poslu Amerika i Evropa stjerali u butmirsku kasarnu, i svi se nečemu kao nadamo, ali malo se čemu moguće istinski nadati dokle god je strancima vise stalo do nas nego nama samima.

Dok čekamo 20. listopad, novi butmirski sastanak, eno naših uglednika kako tkaju po svijetu tražeći podršku i pomoć, svaki za svoju koncepciju, da ne kažem entitet. Dodik u Beogradu s Tadićem, pa u Banjoj Luci s novim ruskim ambasadorom Bocan-Harčenkom, Silajdžić u Istanbulu s turskim predsjednikom Abdulahom Gulom, dok kardinal Puljić vapije s marijabistričke predikaonice: oj, Hrvatska, mila mati, nemoj na nas zaboravit...!

(clipping pincom.info)

 

17.10.2009.

ČOVIĆU I LJUBIĆU: NEMA UZMICANJA

Čoviću, Ljubiću: NEMA VIŠE UZMICANJA!

Čoviću, Ljubiću: <font color=red><b>NEMA VIŠE UZMICANJA!</b></font>

Piše: Ivan Šimić


Jednom sam već napisao: da većina Hrvata u Bosni i Hercegovini i ne želi „treći entitet“, ako ima, i ako će biti Republike Srpske, zar uopće više trebamo raspravljati o ustavnom „master-planu“, počnimo se baviti detaljima.


Neka vrsta koncesije na rušenje Republike Srpske koju su tražile i dobile tzv. probosanske snage (uglavnom bošnjačke, a ima i nešto Hrvata podkoncesionara), poput svake koncesije, ne može trajati vječno. Nevoljki hrvatski „stand-by“ na realizaciju prirodnoga prava konstitutivnoga naroda na jednaku ustavnu poziciju u višenacionalnoj zajednici, protegao se na, evo, punih petnaest godina. Kao osiromašeni otac (ako se dobro sjećam) u onoj monodrami Josipa Pejakovića, kada mu je navrh glave sinovog rastezanja škole i zdravoga razuma, i mi smo svoje federalne partnere više puta mogli (i trebali) pitati: koliko vam još razreda (godina) treba da uvjerite Srbe u privlačnost neetnički regionalizirane Bosne i Hercegovine? Da je našim pregovaračima (kad god se sjetim onog Mate Granića pomislim kako smo još dobro prošli tko nas je sve zastupao) doteklo pameti u „predbračni“ washingtonski ugovor ugraditi članak kojim Bošnjacima dajemo petnaest godina za rušenje Republike Srpske, uz obvezu da u slučaju neuspjeha idemo prirodnim putem izgradnje troentitetske države, Alija Izetbegović i Haris Silajdžić taj bi članak zacijelo bili potpisali.



Osluškujući sa zebnjom aktualne pregovore, i sluteći kuda se sve to „nagelo“, pitanja i strahovi kao da se natječu u svojoj zloslutnosti. Tko danas - i u ime kakvog prava ili pravednosti - ima obraza od Hrvata tražiti da pristanu na srpsko-bošnjačku državu u kojoj nam se velikodušno nudi tobožnja institucionalna ravnopravnost? Koja je to vrsta (međunarodnoga) bezobrazluka koja uporno ignorira volju većine Hrvata (nadam se i njihovih političkih predstavnika) i još nam jednom nameće nepravedno rješenje prema fait accompli načelu? Kakva to kratkovidna hrvatska pamet (politička, intelektualistička, kulturnjačka) mora biti pa da prihvati dvoentitetsku državu triju (kao) konstitutivnih naroda? Može li, nakon svega, ta pamet biti toliko kratka i vjerovati kako će Republika Srpska ikada biti ukinuta, nastojeći odgoditi neodgodivo? Na prvi pogled možda zvuči paradoksalno i odudara od javnih lamentiranja bošnjačkih stranaka, ali što ako je cementiranjem dvoentitetske državne strukture, bošnjačko-srpske, upravo postignut krajnji bošnjački cilj, nakon što su shvatili – ili im je to jasno rečeno - da Republici Srpskoj ionako ne mogu odbiti ni pera?


Odmah nakon rata još se i moglo razumjeti sklonost da se eksperimentira s ustavnom strukturom koja ide na ruku Bošnjacima: domaća i inozemna javnost je bila pod svježim dojmom ogromnih žrtava bošnjačkoga naroda, nije bilo skoro nikakva iskustva  institucionalne konstitutivnosti i izigravanja njezinih „zaštitnih“ mehanizama u demokratskom političkom kontekstu, vjerovalo se neku vrstu srpske samokatarze ili vanjskoga discipliniranja. Sada kad je valjda i zadnjoj hrvatskoj i bošnjačkoj budali jasno da od ukidanja Republike Srpske nema ništa, kad će i kozmetičko slabljenje njene ustavne pozicije (o tetitorijalnom potkresavanju - koje je s stajališta pravednosti i prema Bošnjacima i prema Hrvatima daleko važnije – više nitko i ne razmišlja) biti predstavljeno kao veliki srpski ustupak, bio bi konačno red da se sarajevska čaršija probudi iz građanskoga sna.


Proteklih petnaest godina bošnjačke elite mogle su, barem u Federaciji, iskoristiti da nas političkom praksom „navuku“ na ideju neetnički kantonizira ne Bosne i Hercegovine u kojoj je moguće ostvariti istinsku ustavnu ravnopravnost. Umjesto toga, još od same prve velike prijevare na koju smo nasjeli kroz Washingtonski sporazum, u toj Federaciji traje sustavno derogiranje hrvatske ustavne pozicije. Umjesto da nas (taman s „figom“ u džepu) nastoje dobiti za saveznike, ne ispraznim humanističkim frazama nego upravo političkom praksom, Bošnjaci su se institucionalnim nasiljem svojski trudili gurnuti nas Srbima u naručje. Federacija je manje-više uvijek funkcionirala kao prostor bošnjačke političke samovolje.


Ovih turobnih dana između dvaju „zavrtanja ruku“ u Butmiru kao da se još jedanput računa s čuvenom hrvatskom „kooperativnošću“ kojom smo od jednog konstitutivnoga naroda dovedeni u tragični položaj poslušne nacionalne manjine o čijim se stavovima gotovo uopće ne vodi računa. Kako dani prolaze, pribojavam se da će u istupima naših prvaka Dragana Čovića i Bože Ljubića imperativ neprihvatljivosti dvoentitetskog ustava polako uzmicati pred kapitulantskim kondicionalom kojim se uvijek nastojalo sakriti nedostatak liderske hrabrosti: te „trebalo bi“, te „ne bi se smjelo“, te „morali bismo“. Do jučer su nas ispravno uvjeravali kako su ovo ključni trenutci na narodnu budućnost, a već sutra će nas htjeti uvjeriti da ima vremena, kako ćemo valjda u nekoj narednoj iteraciji ustavnih promjena postati ravopravni, gdje nam se žuri, neće (Herceg) Bosna nikuda pobjeći. 


Napokon, ako je istina da će SAD i EU pokušati nametnutu ostanak dvoentitetske strukture, onako kako su to i do sada činili, onda je pravo (i krajnje) vrijeme za odlučne političke akcije. Poslije dugih petnaest „godina samoće“ u kojima je pozicija Hrvata u Bosni i Hercegovini dodatno brutalno osakaćena - ustavno i biološki -  mi naprosto više nemamo pravo na nova odgađanja i ustupke.


Dragan Čović i Božo Ljubić su po logici demokratskoga legitimiteta najpozvaniji stati na čelo narodnoga pokreta, oni nemaju pravo na uzmak i „farbanje“ naše pozicije. Na njima je i odgovornost: ukoliko se dogodi nasilni ostanak dvoentitetske države, a nakon svih zaklinjanja u to kako je ona njima i njihovim strankama neprihvatljiva (jer je hrvatskom narodu neprihvatljiva), njih dvojica moraju odstupiti i ne pokušavati nam zamazati oči nekakvim budućim prilikama. Ako je Krešimir Zubak imao herca ne potpisati onaj glupi Daytonski sporazum (tamo daleko, preko bare, u izolaciji američke vojne baze, odakle se ni pješke niti plivajući nije moglo pobjeći), onda nema nikakvog opravdanja da naši današnji prvaci u Butmiru pristanu na još jednu kapitulaciju. 


Ne stranka nego pokret, neki hrvatski pokret za treći entitet (HPTE), kad ga bude, lišen bilo kakvog šovinizma i isključivosti, mora objasniti (prvenstveno Bošnjacima) da je država Bosna i Hercegovina moguća jedino kao troentitetska zajednica njenih konstitutivnih naroda. Insistiranje na unitarnoj, građanskoj državi ili zadržavanje dvoentitetske, voda je na mlin dezintegracije i neizbježno će voditi daljnjem udaljavanju nacionalnih zajednica. Pa, bujrum!


Podjeljena a cijela. To se zove i jest razuman kompromis.



17.10.2009.
Pincom.info

16.10.2009.

AKO NE ŽELIŠ RJEŠAVANJE PROBLEMA - OSNUJ POVJERENSTVO

Zasjedalo Povjerenstvo za planiranje općinskog razvitka

E-mail Ispis PDF

Array Nakon što je na posljednjoj sjednici Općinskoga vijeća održanoj u rujnu ove godine utemeljeno Povjerenstvo za planiranje općinskog razvoja, danas je održan prvi sastanak ovoga tijela sastavljenog od 15 članova.

 

Na sastanku je općinski načelnik Ivan Vukadin nazočne upoznao o planovima izrade "Mape razvoja općine Tomislavgrad", koju će raditi konzultantska tvrtka „Micro - projekt“ iz Mostara, a s kojom je u srpnju ove godine dogovorena suradnja. Izrada ove Mape neophodna je radi ostvarenja razvojnih ciljeva, a njome se definiraju: razdoblje provedbe, očekivani troškovi, kao i drugi potrebni  elementi. U obrazloženju pitanja zašto se pristupilo izradi Mape, a ne Strategije razvoja, kako je to ranije bilo planirano, načelnik je kazao kako je izrada ovog dokumenta financijski prihvatljivija, a ujedno zadovoljava svu potrebnu regulativu. Također je naveo kako će za izradu Mape trebati manje vremena, što je u ovom trenutku važno, budući da je Općina već kandidirala određene projekte za prekograničnu suradnju. A kako bi se u izradu tog važnog dokumenta uključila i petnaestočlana radna grupa, dogovoreno je da svaki član Povjerenstva do sljedeće sjednice koja je zakazana za 28. listopada predloži nekoliko projektnih ideja iz različitih područja,  koje bi mogle doprinijeti razvoju tomislavgradske općine. Sve one zamisli koje Povjerenstvo ocijeni kvalitetnim bit će ugrađene u "Mapu razvoja općine Tomislavgrad".

16.10.2009.

DVOENTITETSKA BiH - NEODRŽIVA

Čović: Dvoentitetska BiH neodrživa Ispis E-mail
Mostar - Politika | Petak, 16 Listopad 2009

Image
P
redsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović prije početka sjednice Nacionalnog vijeća te stranke istaknuo je kako HDZ BiH ima jasan i definiran stav kada je riječ o Ustavu BiH, te kako je dvoentitetska BiH neprihvatljiva i neodrživa.

Čović je ponovno naglasio kako HDZ BiH podržava BiH na putu prema NATO-u i EU, ali kako se prije svega moraju napraviti značajne promjene Ustava.

"Želimo promjenu Ustava BiH na tri osnovna koncepta. Ustav mora garantirati apsolutnu jednakopravnost tri naroda u BiH", kazao je Čović, te je dodao kako HDZ BiH već ima napisan svoj prijedlog ustava koji će uskoro ponuditi bh. javnosti i predstavnicima SAD-a i EU-a.

Image

Čović je istaknuo kako se HDZ BiH, kada je riječ o državnoj razini vlasti, zalaže za dvodomni parlament, zastupnički dom i dom naroda, ali kako može prihvatiti i jednodomni parlament, ali u kojem bi vrlo jasno bio ugrađen i dom naroda s vrlo jasnom zaštitom u pogledu glasovanja.

Kada je riječ o Predsjedništvu BiH Čović je kazao kako HDZ BiH ima dva modaliteta, jedan je predsjedništvo kao i do sada s rotacijom, dok drugi uključuje predsjednika sa dva zamjenika.

Čović je dodao kako je sinoć u Mostaru predstavnicima SAD-a u EU prezentirao prijedlog koji uključuje predsjednika države, predsjednika parlamenta i predsjednika vlade iz tri konstitutivna naroda koji bi se u svakom izbornom ciklusu mijenjali.

Sjednica Nacionalnog vijeća HDZ BiH je u tijeku.

(Fena)
16.10.2009.

ONI BI SE DOGOVORILI O NAMA - BEZ NAS

BiH: Primamljiva rješenja i gorke pilule

Američko-europska inicijativa za prevladavanje krize u zemlji. Naziru se obrisi ključnih prijedloga američko-europske inicijative za prevladavanje krize u BiH koji će biti ponuđeni političkim liderima

James Steinberg, zamjenik američkog državnog tajnika i Carl Bildt, šef diplomacije Švedske, zemlje koja predsjeda EU-om trebali bi se u utorak 20. listopada ponovno sastati s čelnicima bosanskohercegovačkih političkih stranaka. To će biti nastavak procesa koji je započet 9. listopada u EUFOR-ovoj vojnoj bazi u Butmiru pored Sarajeva, na sastanku koji su Steinberg, Bilt i europski povjerenik za proširenje Olli Rehn imali s predstavnicima pet vladajućih i dviju oporbenih stranaka iz BiH
Oni su tada su političarima BiH ostavili rok do 20. listopada da pokušaju pronaći rješenja koja bi vodila promjeni Daytonskog ustava BiH i deblokiranju puta BiH prema EU-u i NATO-u.
Prethodno su Steinberg i Bildt uputili pismo građanima BiH u kojem su pojasnili ciljeve svoje inicijative, naglasivši da je riječ o nastavku onoga što su svojim posjetom Sarajevu u svibnju ove godine započeli potpredsjednik SAD-a Joseph Biden, i visoki predstavnik EU-a Javier Solana.
»Godina je na izmaku i sad je vrijeme za akciju. Došli smo u Sarajevo da bismo pokušali naći izlaz iz političke pat-pozicije koja stoji na putu mirnoj i prosperitetnoj budućnost Bosne i Hercegovine.
Trebamo se suočiti s ključnim pitanjima, a to su: ispunjenje pet ciljeva i dva uvjeta koje je postavilo Vijeće za implementaciju mira kako bi došlo do zatvaranja Ureda visokog predstavnika i njegove transformacije u Ured specijalnog predstavnika EU-a i provođenje ustavnih reformi kako bi se poboljšala funkcionalnost i efikasnost struktura vlasti«, naveli su Steinberg i Bildt.
»Naše nastojanje se temelji na tri osnovna načela: suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH koji su svetinja; Daytonskom sporazumu koji je osnova reformi te potrebi za funkcionalnijim vlastima na državnoj razini koje su u stanju donositi odluke dovoljno učinkovito da bi ispunile svoje postojeće obaveze. Ovi principi trebaju biti prioritet u prvoj fazi ustavnih reformi. Ali je to samo dio onoga što će biti potrebno. Proces europskih integracija neizbježno će pred državu, entitete i druge razine vlasti postavljati nove obveze i time zahtijevati dodatne i dublje reforme.«
»Mi nemamo iluzija. Neće biti lako postići dogovor o potrebnim reformama. Izbori koji će se održati u listopadu 2010. godine već utječu na ponašanje političkih lidera. Koliko god su očite prednosti kratkovidnih političkih mjera, nadamo se da će lideri BiH dobro odvagati i strašne dugoročne posljedice svog nedjelovanja. Druge zemlje u regiji punom se brzinom kreću ka budućnosti u NATO-u i EU-u. Postoji realna opasnost da Bosna i Hercegovina zaostane iza svih tih zemalja ako se odmah ne poduzmu određeni koraci«, naveli su u svom pismu Steinberg i Bildt, zaključivši kako SAD i EU ostaju spremni pomoći liderima BiH u izgradnji svjetlije euroatlantske budućnosti.
Doista, potvrdilo se da su Steinberg i Bildt itekako bili u pravu kada su naveli da neće biti lako postići dogovor. Stoga su praktično odmah nakon prvog sastanka »butmirske inicijative« američki i europski službenici započeli seriju iscrpnih razgovora s političkim liderima u BiH nastojeći im predočiti bit onoga što predstavlja američko-europska inicijativa za prevladavanje krize.
Pomoćnik zamjenika američkoga državnog tajnika Stuart Jones, ravnatelj Tajništva Vijeća EU za zapadni Balkan, istočnu Europu i Središnju Aziju Zoltan Martinusz, američki veleposlanik u BiH Charles English, švedski veleposlanik u BiH Bosse Hedberg i šef izaslanstva Europske komisije u BiH Dimitris Kuorkoulas započeli su ovog tjedna seriju razgovora s političkim liderima o za sve prihvatljivom modelu reformi u ovoj zemlji.
Iako se s konkretnim rješenjima iz paketa reformi koji će 20. kolovoza biti ponuđen zasad ne izlazi u javnost, ipak se doznaje što bi mogle biti ključne točke američko-europskog plana za BiH. Sam koncept je otprilike takav da se političkim predstavnicima svakog od tri konstitutivna naroda ponude neka vrlo primamljiva rješenja, uz istodobno gutanje nekih »gorkih pilula«. Paket će, navodno, biti ponuđen po načelu »uzmi ili ostavi«, uz nagradu za kooperativnost u obliku ubrzanog puta BiH ka članstvu u EU i NATO te sankcije za one koji eventualno odbiju kompromis.
Za Bošnjake su tako zasigurno prihvatljiva rješenja iz paketa koja bi trebala voditi jačanju državnih institucija BiH, kako bi službeno Sarajevo postala »jedna adresa« s kojom bi Bruxelles mogao pregovarati o članstvu u Europskoj uniji i NATO-u. Naime, bile bi precizno definirane ovlasti države BiH prilikom pregovaranja o članstvu u EU-u i NATO-u.
Nadalje bi bio formiran Vrhovni sud BiH koji zemlja sada nema. Ovlasti državnog Predsjedništva bile bi svedene na ceremonijalnu razinu, a BiH bi, umjesto sadašnjeg tročlanog »kolektivnog šefa« države imala jednog predsjednika i dvojicu potpredsjednika.
Istodobno, bila bi ojačana zakonodavna uloga državnog parlamenta, koji bi umjesto sadašnjih 42, imao najmanje 60 zastupnika. Naposljetku, Vijeća ministara bi dobilo jedno novo ministarstvo i postalo prava državna vlada.
Glavni grad Sarajevo bio bi ujedinjen i imao bi zajedničku administraciju pod koju bi došla i rubna područja grada koja se sada nalaze u Republici Srpskoj.
Bosanskim Srbima kao »mamac« su ponuđena također neka vrlo vrijedna rješenja, barem iz kuta gledanja sadašnjeg vodstva RS. Prije svega, riječ je o potpunoj ustavno-pravnoj legalizaciji postojeće dvoentitetske podjele BiH, dakle svojevrsnom »cementiranju« same Republike Srpske. Nadalje, već do kraja godine bio bi zatvoren postojeći Ured visokoga predstavnika (OHR) s izvršnim ovlastima, što je također jedan od političkih ciljeva Vlade RS na čelu s premijerom Miloradom Dodikom. Nadalje, sporno pitanje milijunski vrijedne državne imovine bilo bi riješeno tako da državi pripadne samo ono što koriste institucije BiH, dok bi većina te imovine pripala entitetima, uključujući i Republiku Srpsku.
Ustupak vlastima u Banjoj Luci je i odustajanje od promjene mehanizma entitetskog glasovanja u državnom parlamentu, premda se čak i neki utjecajni krugovi u RS-u slažu da je taj mehanizam vrlo često korišten za blokade rada državnih tijela i zapravo je predstavljao etničko, a ne entitetsko glasovanje.
Hrvati u BiH su, čini se, i ovaj put dobili najmanje. Od rješenja koja će se sigurno svidjeti političarima iz reda hrvatskog naroda to su prijedlog da Mostar bude proglašen glavnim gradom Federacije BiH, pri čemu bi se sva ministarstva na razini ovog entiteta u punom kapacitetu preselila u najveći hercegovački grad. Drugi za Hrvate prihvatljiv prijedlog je jačanje zakonodavne uloge Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. No, sve ostalo je daleko ispod minimuma ustavnih promjena koje su sve vodeće stranke s hrvatskim predznakom u BiH definirale u tzv. Kreševskoj deklaraciji.
U komentaru utjecajnog internetskog portala Pincom.info loša pozicija Hrvata u ovim pregovorima opisana je na sljedeći način: »Rješenja koja su liderima BiH usmeno ponuđena, ako bi u Parlamentu BiH, u formi ustavnih amandmana bila prihvaćena, značila bi legalizaciju postojeće dvoentitetske BiH, odnosno legalizaciju Republike Srpske s postojećim teritorijem i s neznatno manjim nadležnostima. Bosna i Hercegovina bi tako dobila Ustav, koji bi zamijenio aneks 4 Daytonskog sporazuma … Teritorijalno administrativni ustroj BiH ostao bi nedirnut. Umjesto treće federalne jedinice, ili ravnopravnog statusa u BiH, Hrvatima je ponuđeno da glavni grad Federacije, umjesto Sarajeva bude Mostar, te RTV kanal na hrvatskom jeziku, u okviru javnog RTV servisa BiH.
Nakon što je predsjednik HDZ 1990. Božo Ljubić vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića upoznao s onim što su, kao »kompromisno rješenje« europski i američki diplomati ponudili u Butmiru stranačkim liderima, kardinal je iz Marije Bistrice, uputio dramatičan apel Hrvatskoj da ne dopusti »da se Hrvate BiH Daytonom 2 žive zakopa«.
Diplomatski izvori u Sarajevu odbacuju tvrdnje o kojima je pisao tisak da između Europljana i Amerikanaca ima ozbiljnih podjela o ovim prijedlozima, i tvrde da je ključno da se dogovore lideri u BiH, nakon čega bi EU i SAD pomogli da se dogovoreno provede u djelo.
Među ostalim, kao neka vrsta nagrade, BiH bi bio ponuđen ubrzani prijem u NATO, ukidanje viza za ulazak u zemlje EU od 1. srpnja 2010, te ubrzano stjecanje statusa formalnog kandidata za prijem u EU.

Alenko Zornija

15.10.2009.

FRA MIKA VODI HERCEGOVCE U ZALJEV SVETACA

Stotine vjernika iz Hercegovine putuje u Kotor

Četvrtak, 15. Listopada 2009.
kotorKao što je poznato, u Kotoru se u petak, 16. listopada, i subotu, 17. listopada, proslavlja 1.200-ta obljetnica (809. – 2009.) prisutnosti moći sv. Tripuna, nebeskog zaštitnika grada Kotora.

U sklopu te svetkovine u petak će se u katedrali sv. Tripuna u Kotoru   upriličiti svečani koncert, a u subotu, 17. listopada, uz sudjelovanje limene glazbe Bokeljske Mornarice , u 9,30 sati na glavnim gradskim vratima priredit će se svečani doček posebnom izaslaniku pape Benedikta XVI., uzoritom kardinalu Franc Rodeu, koji će u 10,30 sati na trgu pred katedralom u Kotoru predvoditi svečano liturgijsko slavlje.

Kako bi nazočili toj svečanosti, kojom završava godina sv. Tripuna, u subotu rano ujutro na hodočašće sv. Tripunu u Kotor autobusima će krenuti skupina od 350 vjernika iz Čitluka, Mostara, Ljubuškog, Humca i Čapljine. Tijekom vožnje vjernici će u autobusima moliti krunicu i  nabožnim pjesmama izražavati svoju radost zbog hodočašćenja sv. Tripunu.

Treba istaknuti da to veliko hodočašće vjernika u Boku Kotorsku zajednički organiziraju Udruga Sveta zemlja Ljubuški i čitlučki župnik fra Miljenko Mika Stojić, koji je ujedno i dekan Broćanskog dekanata.

Od fra Mike smo doznali da je ovo drugo veliko hodočašće vjernika Broćanskog dekanata i Hercegovine svetom Tripunu u Kotor.

Mile Pavlović, VL | Brotnjo.info
15.10.2009.

KOMENTAR BUTMIRSKOG SIJELA

15.10.2009.

'USTAŠE U CIVILU I IZM RAVNOGORSKOG POKRETA'

Tisuću razloga za mržnju

Piše: Emir Imamović Pirke


Sarajevo se sa svojom okolinom, sa ostatkom države kojoj je glavni grad, ili apsolutno ne razumije ili ne podnosi, i pri tome ne pokazuje niti malo želje za razumijevanjem druge, odnosno drugih strana. Za prosječnog stanovnika prijestolnice Zapadna je Hercegovina zemlja ustaša u civilu, Istočna je, pak, istureno odjeljenje Ravne Gore.


Administratori, web masteri, kako li se već u svijetu interneta zovu oni što bi u novinama uređivali rubriku reagiranja, onemogućili su posjetiteljima najčitanijeg bosanskohercegovačkog portala sarajevo-x.com, komentiranje tekstova vezanih za navijački sukob u Širokom Brijegu prošle nedjelje i ubojstvo Vedrana Puljića (24).


Netipičan potez za medij u mreži koja je, pored svega dobroga, donijela i neograničeni prostor mržnji, a glupost učinila dostupnijom i javnijom - dugoročno naravno nema nikakvih posljedica, jer to što se o nečemu ne govori ili ne piše, ne znači kako to nešto, u ovom slučaju raskošna, možda afektna, ali ipak mržnja, i ne postoji. Kratkoročno, barem je promil neograničenog web prostora oslobođen virtualnog puštanja krvi.

 

U neredima je zapaljeno vozilo policije

 

Na istom tom portalu, međutim, nekoliko dana nakon smrti Vedrana Puljića, bijega osumnjičenog ubojice Olivera Knezovića, navijačke blokade glavne sarajevske prometnice i uzvratnih protesta u Širokom Brijegu, oglasio se netko tko se predstavlja kao Bevzil, rođeni Čitlučanin, dakle Hercegovac, na studiju u Mostaru i otvorio raspravu na više nego zanimljivu temu: »Kako Sarajlije doživljavaju Zapadnu Hercegovinu?« Na kraju pismenog - a znamo kako to kod internetskih diskutanata nije čest slučaj - artikuliranog, argumentiranog posta, Bevzil je upitao: »Pitam vas, kad smo onda svi postali ustaše , otkud ta silna mržnja i predrasude?«



Za divno čudo, u nekih tristotinjak odgovora, mahom Sarajlija i većinom Bošnjaka, Čitlučaninu nitko, za sada, nije odgovorio uvredama, ali jest, za bosanskohercegovačku prijestolnicu tipičnim, razumijevanjem koje prati obavezno »ali«. »Sarajlije gledaju ok na Zapadnu Hercegovinu, ali ne mogu se oteti dojmu da Zapadna Hercegovina ne gleda pozitivno na multikulturno i multietničko Sarajevo. Kako im nije bilo žao naših momaka koji su sve i svašta proživjeli u blokiranom i napaćenom Sarajevu? Tebi momak svaka čast i ne boj se, Sarajlije primaju sve ljude dobre volje i srca, i mi njih prepoznamo. Pozzzzz Čitlučaninu koji studira u Mostaru!!!!«, otpisala je tako djevojka, žena, skrivena iza nicka Miss RX.


Zemlja ustaša u civilu


Ono što su nekada bile i što zapravo jesu i sada u takozvanom real lifeu stadionske tribine, s kojih se glasnije i emotivnije izražavaju dominantni stavovi neke zajednice - gradske, nacionalne ili etničke, a najčešće sve i jedne - to su u suvremenom, cyber svijetu, internet forumi na kojima većina sudionika artikulira dominantno mišljenje iz vlastitog okruženja. Samo što se, ponekad, govori ljepše. Nema, naime, nikakve suštinske razlike između onoga što je napisala Miss RX i onoga što su naviječi Sarajeva ili gosti u programima lokalnih televizija govorili nakon širokobriješke krvave nedjelje: »Široki Brijeg je zločinačko i ustaško leglo što je poznato iz prošlog režima i nema tu šta da se priča«; odnosno: »To nije sukob dvije navijačke skupine, to je sukob navijačke skupine i lokalnih stanovnika koji su, inače, jako netrpeljivi, gadne naravi i imaju hiljadu razloga da nas mrze«.


Odnos Sarajeva i Širokog Brijega, doveden do krajnje netrpeljivosti jednim ubojstvom i nekolicinom ranjavanja - među kojima je i ono Širokobriježanina Željka Zadre koje se glavnom gradu BiH, prosto, doživljava manje ozbiljnim od ranjavanja Sarajlija u Hercegovini, jer je, kako to uvijek biva u situacijama apsolutne podijeljenosti svijeta na naše i njihove, svaka njihova nesreća manja od najmanje naše - specifičan je, međutim, samo po svojim manifestativnim oblicima, po skoro kolektivnoj spremnosti na glasno i javno izricanje onoga što se misli, ali se ili krije ili tiho govori. Sarajevo se, naime, sa svojom okolinom, sa ostatkom države kojoj je glavni grad, ili apsolutno ne razumije ili ne podnosi, i pri tome ne pokazuje niti malo želje za razumijevanjem druge, odnosno drugih strana. Za prosječnog stanovnika prijestolnice Zapadna je Hercegovina zemlja ustaša u civilu, Istočna je, pak, istureno odjeljenje Ravne Gore.

 

Razbijeno staklo u Širokom Brijegu

 

Navijačko psovanje Markala

 


No niti s onima dijelovima BiH u kojima su većina Bošnjaci, nema nekog naročitog razumijevanja, nego su tek etikete blaže. A svi pokušaji shvaćanja svjetova izvan granica Kozija Ćuprija - Ilidža, svode se na banalna kafanska propitivanja, poput onoga upućenog piscu, bivšem pripadniku Armije BiH, Krajišniku s iskustvom međubošnjačkog sukoba na zapadu Bosne, Faruku Šehiću: »Š o se, ba, ono jarane vi gore poklaste između sebe?«.


Glavni su gradovi svugdje svjetovi za sebe, samo što negdje to ne znači puno - kao u SAD-u ili Turskoj, gdje su Washington odnosno Ankara administrativni, a New York i Istanbul centri svega ostalog - negdje se, opet, prijestolnica doživljava kao Arkadija nastala na isisavanju onoga što je provincija zaradila - kao u Hrvatskoj ili bivšoj Jugoslaviji - dok je ovdje, u BiH, »kulturno i administrativno sjedište« države u stvarnosti sve više ono što je tokom opsade bilo i u stvarnosti i u pjesmi Abdulaha Sidrana: Planeta Sarajevo.


Ostatak Bosne i Hercegovine razočaravajući je za Sarajevo svaki put kada život pokaže kako ne funkcionira kao u projekciji iz glavnog grada. Nivo reakcije, pak, direktno zavisi od pojedinačnih događaja, njihovih posljedica, ali i, dobrim dijelom, nacionalnosti aktera. Kada, recimo, navijači Nogometnog kluba »Čelik« iz Zenice gostima iz Sarajeva psuju Markale i pjevaju »oj Srbine proklet bio, što Koševo nisi zapalio«, onda se to čita kao dokaz »zeničkog papanluka«, »seljačke zavisti« radničkog grada spram Čaršije bez koje u BiH ne bi bilo ničega niti važnog niti vrijednog. Kada se ista stvar događa u Banjoj Luci ili Zapadnom Mostaru, onda je to, opet, samo potvrda kako tamo žive sve sami četnici i ustaše ili, u blažoj varijanti, »netrpeljivi stanovnici gadne naravi koji imaju hiljadu razloga da nas mrze«.


Odnos prema ostatku države


Bezbroj je opravdanja sarajevocentričnosti: od razumljivih, stvarnih, ljudskih, pa povijesnih, političkih, kulturoloških... Ima tu, vjerovatno, nagomilanog manjka važnosti iz prošlosti - jer, prosto, Sarajevo je sve do 1992. bilo grad u kojem su se tek provodile odluke donošene u stvarnim, pravim glavnim gradovima država, od Otomanske i Austro-ugarske imperije, do SFR Jugoslavije. Ima, kako da nema, posljedica neljudske, užasne opsade u kojoj je jedan grad četiri godine zapravo bio sam sa sobom i vlastitim umiranjem. Ima, svakako, i krivice »druge strane«: svugdje je, osim u istočnom Mostaru, tokom rata vladalo nerazumijevanje dimenzija sarajevske apokalipse, a nisu bili rijetki niti ironijski komentari na radijske izvještaje o snajperskoj paljbi po prijestolnici ili otvorena zavist jer »Sarajlijice kukaju, a svaki dan dobija avione humanitarne pomoći«. No, ono što se može i rastumačiti i razumjeti, nije uvijek, ustvari najčešće nije nikada, ono što bi se moglo opravdati ili prihvatiti kao takvo i nepromjenjivo.


Ni u manje kompliciranim društvima od bosanskohercegovačkog nije dobro kada se putnici iz »provincije« u glavnim gradovima osjećaju kao u bogatom, uređenom inostranstvu, pa im nikako nije jasno zašto ih suputnici nisu probudili na pasoškoj i carinskoj kontroli. Dokaz tome je, recimo, dalmatinski doživljaj Zagreba, koji s vremena na vrijeme eskalira stadionskim ili uličnim nasiljem, a redovno za posljedicu ima ekonomsko i kulturno odumiranje jadranskih gradova, te odlaske na studije bez povratne karte, s kojih će se nakon četiri, pet godina diplomirani dotepenci vraćati doma ljeti, da uz gradele i vino pričaju kako tu lipotu niko ne more platit, ali će, ipak, na svaku pomisao života izvan Zagreba sumnjičavo vrtiti glavom i govoriti kako je, ipak, tamo posao, novac, škole, špica, zoološki vrt, kazališta, koncerti... »A ode, kad prođe lito, ki da sve umre«.



U složenim državnim zajednicama, međutim, puno, jako puno toga zavisi kako od same atmosfere u glavnom gradu, tako i od njegova odnosa spram ostatka države. A Sarajevo, rekosmo, ima samo projekcije i razočarenja; projekcije drugih sazdane od, mahom, predrasuda i projekcije sebe pune uljepšavanja - te razočarenja, ali uvijek drugima. Nekada su ta razočarenja sitna, izazvana time što se više nitko, kao što je nekada, navodno, bilo u Tešnju, ne slika pored automobila iz Sarajeva kao pored spomenika - ponajmanje zato što se iz bh registarskih pločica ne može pročitati ime grada iz kojeg putnik dolazi - nekada veća, »jer nas tamo pravo mrze«, a nekada tolika da na se na kraju u njima počne perverzno uživati, jer pokažu, kako je kazao poznati sarajevski glumac nakon vijesti o skorim protestima u Širokom Brijegu, »da oni više i ne kriju ko su i šta su«.



Iluzorno je, naravno, očekivati da će Bosna i Hercegovina dan nakon što Sarajevo »shvati« svoju okolinu, svanuti kao lijepa, mirna, bogata, nepodijeljena, miroljubiva zamlja u kojoj sunce grije kao nigdje drugo. No, ovako, vlastitom samodovoljnošću - mnogo više nego kapitalom kojim odudara od ostatka siromašne države - uljuljkanošću u kult žrtve koji zahtijeva uvijek i prije svega žaljenje »naših momaka koji su sve i svašta proživjeli u blokiranom i napaćenom Sarajevu«, te aktivnim ignoriranjem svijeta oko sebe, Sarajlije postaju akteri pretvaranja nasilnog u prirodni proces dubinske podjele Bosne i Hercegovine. I ma koliko zvučalo patetično ili programski, za glavni je grad neophodno da pokuša razumjeti da li se u Zenici, Tuzli, kao i u Banjoj Luci i Trebinju, odnosno Širokom i Posušju, zaista »ne gleda pozitivno na multikulturno i multietničko Sarajevo« i zašto; te ima li u tim gradovima - po svemu osim zemljopisno udaljenijim od Sarajeva nego Zagreb i Beč, Beograd i Istambul - i razumljivih, od nacionalističkih i secesionističkih ideologija oslobođenih »hiljadu razloga« za manjak ljubavi i višak nedoživljavanja Sarajeva kao svog glavnog grada.

 

14.10.2009
Pincom.info/ H-Alter

15.10.2009.

AMERIKA ŽELIHRVATSKU ŠTO PRIJE VIDJETI U EU

Sjedinjene Države žele da Hrvatska u najskorijem roku postane članica Europske unije, u interesu same Hrvatske kao i regije jugoistočne Europe u cjelini, izjavio je u srijedu državni tajnik za politička pitanja u MVPEI-u Davor Božinović nakon razgovora sa zamjenikom američke državne tajnice Jamesom Steinbergom u Washingtonu.

Božinović je na nakon sastanka u State Departmentu kazao da se razgovaralo o globalnim, regionalnim i bilateralnim pitanjima, uključujući i hrvatski put u EU, na kojem Hrvatska uživa punu potporu SAD-a.

"Amerika želi vidjeti Hrvatsku kao članicu Europske unije što je prije moguće, i zbog Hrvatske ali i zbog regije. Poznato je kako SAD smatra da Hrvatska služi kao model za cijelu regiju", te da želi da i druge zemlje regije idu njezinim putem, istakao je hrvatski diplomat.

Na sastanku je, po njegovim riječima, razmatran i obnovljeni angažman SAD-a i EU-a u Bosni i Hercegovini, u koji je Steinberg i osobno uključen.

Hrvatska i SAD "dijele stajalište da budućnost regije, pogotovo Bosne i Hercegovine kao ključa za regiju, leži u euroatlantskim integracijama. Da bi BiH to bila u stanju, ona mora funkcionirati, kako bi mogla odgovoriti na sve izazove koji se postavljaju pred države kandidate", rekao je Božinović.

"BiH mora krenuti naprijed da bi mogla pregovarati s EU i NATO-om", rekao je Božinović.

Ističući spremnost Hrvatske da pomogne susjednim državama na tom putu, Božinović ja kazao kako je "u interesu Hrvatske da bude okružena zemljama koje su joj politički, gospodarski i sigurnosno kompatibilne".

Na pitanje je li sa Steinbergom razgovarao o problemu suradnje Hrvatske s Haaškim sudom, Božinović je kazao da "to pitanje nije bilo posebno isticano".

Na upit o bilataralnim pregovorima sa Slovenijom, i stajalištu SAD-a o evenutualnoj novoj slovenskoj blokadi, ako ti pregovori za Ljubljanu ne bi išli željenim tokom, Božinović je istaknuo da "Hrvatska i Slovenija pregovaraju o otvorenim pitanjima u obnovljenom duhu uzajamnog razumijevanja" koji daje rezultate uz "vodstvo koje pokazuju premijeri Jadranka Kosor i Borut Pahor".

Izrazivši uvjerenje u uspješno rješavanje otvorenih pitanja sa Slovenijom u tom novom duhu, naglasio je kako "i Europa i Amerika žele vidjeti da se proces proširenja, a time i proces stabiliziranja regije u kojoj je Hrvatska nastavi". Božinović je kazao da Hrvatska pozdravlja američki angažman u regiji. "Kada SAD i EU nastupaju zajedno prema regiji u kojoj je Hrvatska, to je dobra vijest za regiju", istakao je.

Na pitanje traži li SAD od Hrvatske veći angažman u Afganistanu i preuzimanje dijele zatvorenika iz Guantanama, kao što to traži od drugi europskih saveznika, Božinović je odgovorio da "Hrvatsku ulaže ogroman napor" u Afganistanu te da "Hrvatsku svi vide kao jednog od najdosljednijih saveznika u misiji NATO-a u Afganistanu", u kojoj je sudjelovala i godinama prije ulaska u Savez.

Također je naveo da SAD ne traži od Hrvatske preuzimanje nekog od zatočenika iz Guantanama, zatočeničkog centra za osumnjičene za terorizam u mornaričkoj bazi na Kubi, koji administracija Baracka Obame planira zatvoriti u siječnju 2010. godine.

Na pitanje u ukidanju američkih viza za Hrvatsku, koje je u postupku, Božinović je kazao kako se na tome i dalje intenzivno radi.

Božinović se u srijedu u Washingtonu sastao i s direktoricom za europska pitanja u Vijeću na nacionalnu sigurnost Bijele kuće, Elizabeth Sherwood-Randall, te pomoćnikom ministrice domovinske sigurnosti za politička pitanja Davidom Heymanom.

U četvrtak će se na Capitol Hillu sastati s demokratskim senatorom hrvatskog podrijetla Markom Begićem, te voditi razgovore u Pentagonu, a na Školi za međunarodne odnose sveučilišta John Hopkins održat će predavanje o važnosti euroatlantskih integracija za jugoistočnu Europu.

14.10.2009.

MESIĆU POČASNI DOKTORAT IZ STARE PAZOVE

NA POZIV MUFTIJE ZUKORLIĆA

Mesić ide u Srbiju po doktorat

Mesić će posjetiti Zukorlićevo Međunarodno sveučilište u Novom Pazaru, održati predavanje, a potom napustiti Srbiju kao doktor znanosti.

Predsjednik Sjepan Mesić trebao bi uskoro posjetiti srbijanski Sandžak te održati predavanje na sveučilištu muftije Muamera Zukorlića. Nakon toga bi, prema pisanju srbijanskih novina Alo, trebao napustiti Srbiju kao doktor znanosti.

Muftija Zukorlić, predsjednik Međunarodnog sveučilišta u Novom Pazaru, susreo se sa hrvatskim predsjednikom na zagrebačkom Pantovčaku, te je  Zukorlić pozvao Mesića da posjeti sveučilište u Novom Pazaru i održi predavanje, priopćio je Mešihat islamske zajedniceu Srbiji. Susretu je prisustvovao i predsjednik Mešihata islamske zajednice u Hrvatskoj, muftija Šefko efendija Omerbašić.

- Predsjednik Mesić je sa zadovoljstvom prihvatio poziv, tako da će taj posjet uskoro biti organiziran. Prilikom posjeta, na Sveučilištu će biti upriličeno predavanje profesorima i studentima, te uručenje počasnog doktorata predsjedniku Mesiću - stoji u priopćenju Mešihata.

Iz kabineta nisu potvrdili vijest o predsjednikovom posjetu Sandžaku, a ni muftija Zukorlić nije želio mnogo razgovarati o susretu sa hrvatskim predsjednikom.

- Nemam vremena - kratko je poručio muftija. Zukorlić državne simbole Srbije ne doživljava kao svoje Bogoljub Šijaković, srbijanski ministar vjera, nije želio razgovarati o pozivu jednog vjerskog vođe predsjedniku susjedne države.

- Ne bih ja to komentirao - rekao je Šijaković.

Predsjednik Mesić je sa zadovoljstvom prihvatio poziv, tako da će taj posjet uskoro biti organiziran. Prilikom posjeta, na Sveučilištu će biti upriličeno predavanje profesorima i studentima, te uručenje počasnog doktorata predsjedniku Mesiću

Mešihat islamske zajednice u SrbijiMinistarstvo vanjskih poslova
istaknulo je kako posjeta hrvatske delegacije nije najavljena.
Bratislav Grubačić, vanjskopolitički analitičar, tvrdi kako nije
neuobičajeno da jedan predsjednik dolazi u posjet vjerskom vođi ili sveučilištu.

- Red bi bio da predsjednik susjedne Hrvatske posjeti Srbiju na
najvišem nivou, a u sklopu tog posjeta da ode u Novi Pazar na
predavanje na Zukorlićevom Sveučilištu. Pretpostavljam da će protokol hrvatskog predsjednika voditi računa da to ne bude samo posjet sveučilištu i Islamskoj zajednici u Srbiji. Mesić je dovoljno iskusan i razuman političar da bi napravio nešto neumjesno. Pošto se o tom posjetu još ništa ne zna, osim priopćenja Mešihata islamske zajednice u Srbiji, treba pričekati da vidimo što će službeno biti najavljeno - rekao je Grubačić.

Dan prije susreta s predsjednikom Mesićem, muftija Zukorlić se u
Ljubljani požalio izaslaniku Europskog parlamenta Jelku Kacinu na ''nezakonito ponašanje srbijanskog Ministarstva vjera prema islamu, Islamskoj zajednici i muslimanima'' i o ''ugrožavanju islamskog vjeronauka u školama u Sandžaku''. Zukorlić je nedavno rekako kako državne simbole Srbije ne doživljava kao svoje jer na njima nema simbola koji bi predstavljali Bošnjake u Srbiji.
14.10.2009.

BRANITELJI JEDINSTVENO ZA TREĆI ENTITET

Kukić: Hrvati žele treći entitet !

Kukić: Hrvati žele treći entitet !

MOSTAR- Predsjednik Udruženja dobrovoljaca i veterana Hrvatskog vijeća obrane Herceg-Bosna Josip Zvonimir Kukić rekao je da Hrvati u BiH nisu zadovoljni nedavnim razgovorima u Butmiru, jer su međunarodna zajednica i Bošnjaci nekorektni prema položaju hrvatskog naroda, koji želi treći entitet.


- Jedino rješenje za Hrvate u BiH je teritorijalni oslonac, pa neka se on zove treći entitet, jer BiH jedino tako može opstati. Kao branitelj i čovjek iz naroda, pouzdano znam da Hrvati žele treći entitet u BiH. Žele to i hrvatski političari, ali ne smiju naglas to reći javnosti - rekao je Kukić agenciji Srna.

On je dodao da su Srbi, za razliku od Bošnjaka, u svim razgovorima jasni i korektni, a da se tu "naročito ističe premijer RS Milorad Dodik, koji u čelo kaže ono što želi".

- Bošnjaci i dio međunarodne zajednice žele jedinstvenu, građansku BiH, čime se gubi konstitutivnost naroda, a Hrvati na to nikad neće pristati. U takvoj državi koju traže Bošnjaci, Hrvati se osjećaju ugroženi i neravnopravni, dok Bošnjaci uvijek imaju po jednog Sejdu Bajramovića kao što je danas Željko Komšić koga Hrvati nisu birali - istakao je Kukić.

Govoreći o incidentu prije nogometne utakmice u Širokom Brijegu Kukić je rekao da su navijači iz Sarajeva došli da napadnu ovaj grad, a ne da navijaju.


-Zamislite da vam netko dođe u goste i napada vam u kuću i imovinu. Njihovi političari misle da u BiH još vlada Turska, ali im poručujem da toga više nema, niti će ikada biti - zaključio je Kukić.

14.10.2009.
13.10.2009.

NJEMCI KREDITIRAJU ZELENU B. LUKU I HERCEGOVINU

altRepublika Hercegovina (poskok.info) i Savezna Republika Njemačka potpisale su danas u Sarajevu sporazum na osnovu kojeg njemački partner KfW treba pomoći kreditnim novcem ili grantom u kvalitetnijem vodosnabdijevanju Banja Luke i sustavnom odvođenju otpadnih voda u tom gradu, kao i u nastavku realizacije projekta vjetroelektrana u Hercegovini.

Ugovoreni međuvladin sporazum potpisali su ministar financija i trezora BiH Dragan Vrankić i njemački veleposlanik  Joachim Schmidt.

Razlog zaključivanju međuvladinog sporazuma je osiguranje 60 milijuna eura, od kojih je 56 milijuna kreditni novac, a četiri milijuna su donacije.

Od ukupnog iznosa, 14 milijuna eura (deset milijuna kreditnog novca i četiri milijuna donacija) bit će utrošeno za opskrbu vodom i uklanjanje otpadnih voda u Banja Luci, a ostalih 46 milijuna eura kredita za projekt "Vjetroelektrana Hercegovina".

Za banjalučki vodovod i odvođenje otpadnih voda deset milijuna eura se daje na kredit s rokom otplate od 14 godina i trogodišnjim grejs periodom te trenutnom godišnjom kamatnom stopom od 2,7 posto.

12.10.2009.

PROPAST PREGOVORA ILI DODIKOV KRAJ

Dodik: BiH je neodrživa zemlja

 
Premijer RS Milorad Dodik
   

BEOGRAD – Premijer Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da je „Bosna i Hercegovina neodrživa zemlja”, kao i da Republika Srpska nije zainteresorana za promjenu ustava BiH.
Iako ne vjeruje u opstanak BiH kao države, Dodik smatra da je dovoljno što ključni ljudi u Srbiji, kao potpisnici Dejtonskog sporazuma, govore da se mora poštovati Dejton i dvoentitetsko uređenje. Dodik je TV B92 rekao i da smatra da je međunarodna zajednica tokom godina bila previše popustljiva prema Bošnjacima, a nepravedno stroga prema Srbima u Bosni.

„Međunarodna zajednica se prekombinirala u BiH i to će se na kraju vidjeti”, rekao je premijer RS.

„Bosna ima međunarodni legitimitet, ali je problem što nikada nije mogla postići unutarnji legitmitet”, istakao je Dodik i rekao da je povod za Butmirski sastanak zatvaranje kancelarije visokog predstavnika.

Dodik je rekao i da je taj sastanak bio pokušaj i da se dođe do „još jedne suštinske promjene”, a to je promjena ustava, naglasivši da RS nije zainteresirana za to pitanje.

„Nikakvi sastanci bilo gdje, pa ni u vojnim bazama, ne mogu riješiti to pitanje, osim dijaloga u institucijama”, objasnio je Dodik.

On tvrdi i da se RS, pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice, odricala svojih ovlaštenja, dok se sada od nje traži da prihvati da se na nivo BiH prenesu i ovlaštenja koja nisu predviđena Dejtonskim sporazumom.


ABCportal.info

11.10.2009.

BEZ RJEŠENJA NACIONALNOG PITANJA NEMA MIRA U BiH

Neriješeno nacionalno pitanje generator je nacionalizma Ispis E-mail
Naša posla | Nedjelja, 11 Listopad 2009

Image
N
emili događaji u Širokom Brijegu razotkrili su ono što je već godinama prešutno svima jasno, a što je sada brutalno izašlo na vidjelo – BiH je bure baruta, u kojem svaki veći međunacionalni incident može dovesti do potpunog sloma daytonskih institucionalnih okvira i trenutnog obnavljanja ratne psihoze.

Koliko god političari nastojali minorizirati užas koji se dogodio i ostaviti dojam kao da je riječ o pukim huliganskim neredima, ono što se dogodilo i događa nakon njih puno je šire i opasnije.

Piše: Nino Raspudić, http://blog.vecernji.hr/nino-raspudic/

U nedjelju i ponedjeljak u Federaciji BiH dogodila se institucionalna i moralna katastrofa. Pokazalo se potpuno nepovjerenje u institucije pravne države, koje su se u trenu raspale na “našu” i “njihovu” policiju, “hrvatsku” i “bošnjačku” obdukciju, “hercegovačku” i “bosansku” istinu.

U administrativnom središtu države, Sarajevu, kao krajnja, suverena instanca nametnuli su se nogometni navijači, koji su u nedjelju navečer blokirali centar grada i na koncu odredili potpredsjedniku Federacije BiH što mu je činiti, štoviše, postavili uvjete koje je morao ispuniti.

Susret sarajevskog izaslanstva u sastavu potpredsjednik Federacije-potpredsjednik Hordi zla i zapadnohercegovačke županijske vlasti nalikovao je na pregovore zaraćenih strana o razmjeni zarobljenika. Nakon pritiska na županijsko tužiteljstvo, privedeni huligani puštaju se iz pritvora i s Kebom odlaze u Sarajevo, gdje su dočekani kao heroji koji su u Širokom “branili Bosnu”, a istodobno osoba osumnjičena za ubojstvo navijača Sarajeva bježi iz pritvora.

I u Sarajevu i u Širokom već su se odigrali prosvjedi građana, a najavljeni su novi, još masovniji, i kraj cijeloj priči se ne nazire. U međuvremenu, internetski forumi, uz neviđen govor mržnje, pozivaju na rat. Pokazuje se da u Federaciji BiH raste provalija između dviju zajednica – nema zajednički priznate, više instance koja bi istražila stvar i iznijela na vidjelo neovisnu verziju, potkrijepljenu dokazima, koju bi prihvatile obje strane. Nogometni čelnici nastoje “smiriti strasni”, u osnovi prikrivati problem, pretvarati se da je riječ o sporadičnom incidentu, unutar u osnovi harmonične zajednice.

ImageNo stvarnost je potpuno drukčija. Četrnaest godina nakon rata čini se da BiH nije napravila ni koraka naprijed. Nedavno je objavljen podatak da je u nju, po stanovniku, međunarodna zajednica već sada uložila više novca nego što je Marshallovim planom investirano u poslijeratnu Njemačku. A BiH je i dandanas poluprotektorat koji životari od međunarodne pomoći… Od rata, a dijelom već od prvih demokratskih izbora, unutar nje funkcioniraju tri odvojena društva, od vrtića do sveučilišta. Ljudi navijaju za različite reprezentacije, u svatove nose različite zastave, ustaju na različite himne. Heroji jednih su zločinci drugih i trećih, i obratno.

Tko onda uopće voli daytonsku BiH? Teško će neki Bošnjak reći da voli Republiku Srpsku, vojsku RS-a, HVO ili zastavu Zapadnohercegovačke županije, a sve su to legalne i legitimne sastojnice daytonske BiH. Isto vrijedi i za druge dvije strane. Zajedničke institucije su uglavnom predstava za međunarodnu zajednicu, kojoj takva situacija kontroliranog kaosa očito odgovara. BiH joj služi kao mješavina kontejnera za islužene diplomate i neperspektivne službenike (deseterostruko bolje plaćene od lokalnog stanovništva) i laboratorija za socijalne pokuse.

Neriješeno nacionalno pitanje glavni je generator nacionalizma, i gorka je istina da ovakav državni sklop potencira probleme, umjesto da vodi prema njihovom rješavanju. Četrnaest protraćenih godina, u kojima je četrnaest generacija djece koja odrastaju u tri odvojene, u osnovi međusobno neprijateljski nastrojene zajednice, zamijenilo četrnaest generacija koja su imala iskustvo suživota, pravi su daytonski saldo. I svakim danom sve je manji potencijal za postizanje bilo kakvog dogovora o samoodrživoj BiH. Priča o preustroju stoga nije priča o podjeli, jer ispod krhke daytonske koprene sve je već gotovo dva desetljeća duboko podijeljeno, već o možda zadnjem pokušaju dogovornog pronalaska nekog političko-administrativnog okvira koji bi doveo do održive države, koju će svi njezini stanovnici osjećati kao svoju.

Istina o daytonskoj BiH najbolje se vidi u Mostaru, spletom ratnih prilika jedinom istinski multietničkom gradu, koji činjenicu da u njemu nije bilo vojnog pobjednika plaća drugim gradovima nepoznatim “komplikacijama”, poput činjenice da je već godinu dana bez gradonačelnika, jer se glavne hrvatske i bošnjačke stranke ne mogu više postići dogovor ni oko čega. U Mostaru je svaki susret “naših” i/ili “njihovih”, a posebno oni reprezentacija Hrvatske i BiH, mogući izvor teških navijačkih sukoba i strepnja njegovim stanovnicima.

Činjenica da su u nedjelju igrali Zrinski i Velež dijelom je “kriva” za ono što se dogodilo u Širokom Brijegu, jer su svi “specijalci” bili upućeni u Mostar. No on je ovaj put ostao miran, ali se na razini Federacije zadnjih dana proživljava psihoza poluratnog ozračja, koju Mostar proživljava nakon svake “važne” utakmice. Krhka Federacija BiH, oličena u svojoj policiji, sve više nalikuje na prekratak pokrivač – može pokriti Mostar, ali će onda, u najmanju ruku, nazepsti Široki Brijeg. Ili sutra neki drugi dio. Kako vrijeme prolazi, čini se da je prekrivač sve kraći, a dah opasnosti sve ledeniji.
11.10.2009.

KARDINAL PULJIĆ U MARIJI BISTRICI

11.10.2009.

ČITA LI TKO (BILO ČIJA) PRIOPĆENJA?

Sarajevo, 10. listopad 2009.

 

PRIOPĆENJE KOMISIJE BK BIH JUSTITIA ET PAX (PRAVDA I MIR) POVODOM SASTANKA U BUTMIRU

Priopćenje prenosimo u cijelosti:

 

U povodu važnog sastanka američko-europske administracije s nekim političkim vođama Bosne i Hercegovine, koja se održava u vojnoj bazi na Butmiru u Sarajevu, Komisija Iustitia et Pax (Pravda i mir) Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine izražava zadovoljstvo i podršku svakom ozbiljnom nastojanju oko poboljšanja opće društvene, gospodarske, političke i administrativne situacije u Bosni i Hercegovini. Podržava također važnost kompromisa pri dogovorima, ali kompromisa koji počiva na principima jednake vrijednosti, važnosti i pravde. Kompromisi zasnovani na pozicijama jačega, brojnijega i glasnijega doveli su Bosnu i Hercegovinu do situacije u kojoj se sustavno ugrožavaju svi njezini građani ondje gdje su slabiji, manji ili nesposobniji da se opru gaženju svojih temeljnih ljudskih, građanskih i nacionalnih prava. Komisija, koja sve godine poraća prati stanje ljudskih prava i sloboda u BiH, i ovom prilikom upozorava da nepravedna dvoentitetska podjela iz Daytona i još nepravednija implementacija te podjele, kojom je hrvatski narod praktički sveden na političku manjinu, nije prestala generirati nove podjele i netrpeljivosti. Pravda i mir u ovoj Zemlji su neraskidivo povezani sa jednakopravnošću njezinih građana i naroda. Imajući u vidu najavu ovog sastanka, u kojoj jedan od organizatora upozorava kako će sve vođe u Bosni i Hercegovini morati progutati neke stvari koje im se možda neće svidjeti, molimo Boga da se na sastanku ne proguta pravda ili da veliki ne progutaju male kako bi se nabrzinu došlo do još jednog lažnog mira i napretka. Stoga Komisija poziva sve sudionike sastanka a lidere hrvatskih stranaka potiče da ovu prigodu iskoriste kao iskorak u traženju, ne samo efikasnijega, nego, prije svega, pravednijeg ustrojstva Bosne i Hercegovine. (kta)


08.10.2009.

PREDSJEDNIČKI KANDIDATI POZOVITE RASPUDIĆA BAR ZA SAVJETNIKA

08.10.2009.

DIGLI GLAVU I ŠB POLITIČARI

Filipović: Kebini postupci nedopustivi; HDZ: Široki B. izložen političkom linču Mirsada Kebe Ispis E-mail


Image
P
redsjednik Skupštine Zapadnohercegovačke županije (ZHŽ) Vitomir Filipović obratio se potpredsjedniku Federacije BiH Mirsadu Kebi otvorenim pismom, u kojemu ističe kako je njegova intervencija oko puštanja na slobodu uhićenih navijača "Sarajeva" krajnje neodmjerena i nedopustiva.

"Krajnje je neodmjeren i nedopustiv Kebin dolazak u demolirani Široki Brijeg s čovjekom koji je suodgovoran za to. Gospodin Kebo iskoristio je poziciju potpredsjednika Federacije za vršenje pritiska na Tužiteljstvo ZHŽ-a", tvrdi Filipović.

"Široki Brijeg suočio se u nedjelju s najbrutalnijim napadom na sigurnost građana i imovine od strane 500 navijača 'Sarajeva', odnosno naoružanih i nasilnih huligana, a vi ste oslobodili huligane koji su bili u pritvoru u Širokom Brijegu.

Mi u Širokom Brijegu i u našoj Županiji na to smo se još više zgrozili znajući što se ovdje dogodilo. Zato, gospodine Kebo, nemate mandat u instituciji ni na funkciji koju obnašate", stoji, uz ostalo, u Filipovićevu otvorenome pismu.


Širokobriješki Općinski odbor HDZ-a BiH oglasio se priopćenjem za javnost u povodu nemilih događaja u Širkom Brijegu u kojem je istaknuto kako je taj grad, uz ostalo, bio izložen i političkom linču, koji je, u ime Federacije BiH, izveo Mirsad Kebo.

 Iz Općinskog odbora HDZ-a BiH Široki Brijeg pitaju se kako je moguće, ako je Federacija BiH država u kojoj egzistira trodioba vlasti, da dopredsjednik Federacije BiH 5. listopada iz pritvora u Širokom Brijegu odvede osumnjičene za koje je postojala osnovana sumnja da su ugrozili živote na desetine osoba.

 Općinski odbor HDZ-a BiH Širokog Brijega najoštrije osuđuje nasrtaj državnih i medijskih institucija na Široki Brijeg te navod kako će  učinit će sve da prava istina dopre do svih građana.

 U priopćenju je istaknuto kako je se u nedjelju, 4. listopada, u Širkom Brijegu prije početka utakmice između "Širokog" i  "Sarajeva" dogodio "linč nad građanima toga grada, u kojemu su pomahnitali navijači iz Sarajeva, koji sebe nazivaju Horde zla, potpomognuti skupinama navijača iz Istočnog Mostara, pri izlasku iz autobusa pored stadiona na Pecari počele sa rušenjem i uništavanjem svega pred sobom".

(Fena)
08.10.2009.

NERAD VLADE I SKUPŠTINE HERCEGBOSANSKE ŽUPANIJE

Ministri i zastupnici HB županije dobro nagrađeni za (kontinuirano) loše rezultate u radu

  Ni činjenica da se radi o jednoj od najnerazvijenijih županija u FBiH, niti krizna godina, nisu bili dostatno jaki argumenti da natjeraju vlasti HBŽ na rad.

Skupština ovog kantona je u prvoj polovici krizne godine zasjedala svega nešto više od 2 radna dana na ukupno održane 4 sjednice, za koja su zastupnici u Skupštini ostvarili ukupna primanja od preko četvrtine milijuna KM, što mjesečno iznosi od 1900 do 4100 KM za profesionalno angažirane zastupnike. Vlada HBŽ spada u grupu onih  koje su najrjeđe zasjedale i koje su realizirale najmanji broj točaka u prvom polugodištu 2009.g .

Iz Skupštine HBŽ je u prvih šest mjeseci 2009.g. došlo svega 4 zastupničke inicijative, niti jedna mjera kao odgovor na trenutnu ekonomsku i financijsku krizu, u potpunosti provela parlamentarnu proceduru za svega 3 zakona, uz napomenu da ništa od ovoga nije bilo planirano, odnosno Skupština je cijelu prvu polovicu godine radila bez Programa rada, izravno kršeći vlastiti Poslovnik o radu.

Zastupnici Ivan Krstanović (HSP BiH Đapić -  dr. Jurišić), Jelena Knez Perić (HDZ 1990), Ivan Tabak (NS Radom za Boljitak) nisu sudjelovali u radu Skupštine po bilo kojem osnovu (rasprava u diskusijama, postavljanje zastupničkih pitanja, pokretanje inicijativa) u prvih 6 mjeseci tekuće godine, uz napomenu da  se zastupnik Ivan Tabak (NSRZB), iako profesionalno angažiran i prosječno mjesečno nagrađivan u iznosu od 2.600 KM,  načela neaktivizma drži od početka svog mandata, odnosno gotovo pune tri godine.

Radeći skoro cijelo prvo polugodište 2009.g. bez Programa rada, Vlada HBŽ je, osim kršenja vlastitog Poslovnika o radu u tom pogledu, potvrdila nedostatak vizije i kontinuirani problem neblagovremenog planiranja aktivnosti.  I ono malo mjera koje je uspjela usvojiti do kraja LIPNJA 2009.g. (svega 15,7% realizacije  od,  sa 5 mjeseci kašnjenja,  usvojenog Programa rada)  sadrži nevjerojatno mali broj zakona i strategija ili drugih odluka koji mogu utjecati na rješavanje ključnih problema građana istaknutih u Građanskoj platformi – 1,8% od ukupno usvojenih mjera. Čak 3 ministarstva (od ukupno 8) nisu realizirala niti jednu mjeru iz vlastitih programa rada, dok duže od godinu dana nije imenovan ministar pravosuđa i uprave, zbog raznoraznih političkih nesuglasica, što znači da građani trpe jer se veliki broj značajnih mjera iz nadležnosti ovog ministarstva nije usvojio.

Za veoma mali broj održanih sjednica (13) koje su ukupno gledajući prvih pola tekuće godine trajale nešto više od 4 radna dana i loših ostvarenih rezultata, ministri su „nagrađeni“ sa prosječnim mjesečnim primanjima u iznosu od 2.800 KM do 3.700 KM.
Ova vlast i vladajuća koalicija ne namjerava, niti pokazuje spremnost za pozitivne promjene u svom radu, uporno neizvršavajući planirani posao čekajući slijedeće izbore, u nadi da će građani ponovno pokazati više puta dokazanu zaboravnost pa čak i podložnost obmanama razne vrste.

Kompletan izvještaj o radu Vlade i Skupštine Kantona 10 možete naći na web stranici CCI-a www.ccibh.org
08.10.2009.

NASTAVLJA SE SPIRALA ZLA

Sarajevo, 8. listopad 2009.

 

U BRIJEŠĆU PONOVNO KAMENOVANA CRKVA

Počinitelji su kamenovali crkvu, a na cesti su napisali poruku "….majku ustašku! R.I.P. Vedran", koja upućuje da je ovaj događaj direktno povezan s huliganstvom na ulicama Širokog Brijega

 

Spirala zla se nastavlja! Svoju novu manifestaciju je ostvarila u sarajevskom naselju Briješće kada je u noći sa 7. na 8. listopada kamenovana župna crkva sv. Leopolda Mandića. Pod okriljem noći, za sada nepoznati, vandali su kamenjem i bocama piva oštetili fasadu i jedan prozor sa sjeverne strane crkve. Prema svjedočenju susjeda to se dogodilo oko 2 sata poslije ponoći, nakon čega su počinitelji pobjegli.

Kako bi svoje divljaštvo upotpunili, na cesti su napisali poruku «….majku ustašku! R.I.P. Vedran», koja upućuje da je ovaj događaj direktno povezan s huliganstvom na ulicama Širokog Brijega koje je imalo tragične posljedice.

Na dojavu župnika župe Briješće vlč. Pere Brajke, policija je došla i napravila uviđaj. U razgovoru s njima smo doznali kako se za počiniteljima intenzivno traga te se u svrhu pronalaženje istih obavljaju razgovori sa susjedima i trgovcima kod kojih su vandali mogli kupiti pivo.

Ono što u cijeloj priči zabrinjava jest činjenica da je župna crkva u Briješću već nekoliko puta bila meta napada sličnih kriminalaca, no niti jednom povod nije bilo koristoljublje. «Nitko nikada nije provalio u crkvu, niti je što iz njene unutrašnjosti otuđeno. Kao po već unaprijed pripremljenom scenariju stradava sjeverna strana crkve. Jedan od razloga jest što je ona neosvijetljena i dosta zaklonjena od pogleda prolaznika. Inače, kad god se ovakvo nešto dogodi policija korektno uradi svoj dio posla i uhvati počinitelje ali budući da su kazne male ili nikakve ubrzo ih pusti. I tako se priča ponavlja», ističe župnik Brajko.

Također, naglašava kako su odnosi sa susjedima i Općinom Novi Grad izrazito dobri. Štoviše, Općina je do sada već nekoliko puta izdvajala novčana sredstva za sanaciju štete prouzrokovane kamenovanjem crkve ili sličnim vandalizmom.

Ne ulazeći u dublje analize mogli bismo konstatirati kako bi jedno od rješenja, da se kamenovanju crkve u Briješću stane ukraj, bilo: bolje osvjetljenje crkvenog dvorišta i postavljanje video-nadzora. Na općinskim je vlastima razmotriti ovaj slučaj i ne dopustiti da se iz njega iščitavaju poruke kako bi Hrvatima najbolje bilo otići iz ovoga grada. (kta/j.v.)

08.10.2009.

BiH - Blokada i Hegemonija

15 godina nakon rata u BiH, stanje ne samo da nije bolje nego je slično onom kakvo je bjesnilo prije tih sada već davnih 15 godina. Dok je tada svijetu bilo bitno da prekinu rat(što su i učinili Daytonom), danas je tom istom svijetu je bitno kako zadržati mir u ovom uzavrelom BiH loncu?
Fotografija vijesti

Godinama i mjesecima slušamo kako se političari prepucavaju oko svakog imalo bitnog pitanja u državi koja je država samo na papiru. Kada kažem na papiru onda mislim na to da ima svoje granice lijepo ucrtane na zemljovidima, i osim toga gotovo ništa što jednu državu čini državom. Vjerojatno mozgovi koji su osmislili Dayton nisu ni u snu zamišljali da će danas ova država imati iste probleme kao što ih je imala prije tih 15 godina. Realno niti puno veća i razvijenija država sa puno boljim uređenjem ne bi mogla podnijeti teret administracije kakvu mi imamo u Federaciji , sa toliko kantona i općina. RS je u nešto boljem položaju jer nema taj županijski dio vlasti i iz tog razloga tamo je ekonomsko stanje puno bolje nego li u Federaciji.

U RS je stanje bolje i što se tiče sigurnosne situacije, a sve to što je taj manji entitet ujedno i entitet samo jednog naroda. Glupostima koje su opet samo na papiru napisane da su svi narodi ravnopravni u svakom dijelu BiH ne trebamo se zamarati. Federacija je puno složenija od RS-e, i tu je na sceni sve ono što pobija taj Dejtonski sporazum. Hrvati kao malobrojniji narod od svojih federalnih partnera sustavno se preglasavaju, a u većini federacije sa bošnjačkom većinom su se i potpuno iselili. Znaju li gospoda iz OHR-a procentualno koliko je hrvata manje u BiH nego li po posljednjem popisu tamo sada već davne 1990?

Mnogi će reći da je tomu uvelike doprinijela i politika naših stranaka (u čemu se slažem), ali ja predlažem gospodinu visokom predstavniku da dovede svoju obitelj u bilo koje od hrvatskih sela pod bošnjačkom vlasti i tu pokuša živjeti u miru i suživotu kakav on nameće skupa sa svjetskim mozgovima. Ni u gradovima nije stanje puno bolje, pa evo opet pozivam tog istog gospodina da ode prvo u Sarajevo da vidi koliko tamo ima uopće hrvata, a kada utvrdi njihov broj da se raspita koliko ih je na nekim rukovodećim mjestima? Zatim neka malo trkne do Zenice, Tuzle i Bihaća pa neka utvrdi sve što je utvrdio u Sarajevu.  Nakon svega onda pozivam ga u Mostar, grad koji se voli podičiti svojom multietničkom strukturom. Prvo neka utvrdi koliko uopće hrvata živi u dijelu grada pod bošnjačkom kontrolom? Onda neka dođe na zapadnu stranu i tu vidi koliko ovdje živi bošnjaka i neka te podatke statistički usporedi sa onima iz gore spomenutog posljednjeg popisa. Zatim ga molim da za vrijeme svoje posjete glavnom gradu Hercegovine izabere dan kada igra ili reprezentacija BiH ili reprezentacija Hrvatske. Volio bi da on,  čovjek koji može sve u BiH tada objasni prvo građanima, a zatim i policajcima koji dežuraju duž nekadašnje crte razdvajanja objasni o kakvoj je ovdje jedinstvenoj državi riječ? Zna li taj isti gospodin kakvo je tek stanje u Mostaru kada igraju HŠK Zrinjski i FK Velež? Hoće li on ili netko od onih bjelosvjetskih ublehaša koji su ga ovdje instalirali doći u istočni dio grada sa šalom Zrinjskog oko vrata ili u zapadni sa šalom Veleža? Naravno da neće niti on, niti bilo koji političar koji je ovdje došao iz inozemstva jer vole oni svoju guzicu.

A osim svoje guzice itekako vole i svoju lisnicu koju obilato pune novcem zarađenim na muci ovdašnjih naroda i građana. Puno bi sad opširno bilo da se uhvatim Mostara koji je godinu bez gradonačelnika zahvaljujući nametnutom Ustavu, Elektroprijenosa jedine tvrtke na državnoj razini koja je pred raspadom zbog također nametnuh rješenja ili kolapsa Federacije zbog nemogućnosti financijskog  opstanka iste. Da li gospoda sa zapada mogu razumjeti otkuda sve ove blokade važnih prometnica svih onih koji su nezadovoljni sa bilo čime u ovoj državi? Mogu li zamisliti da centar Pariza ili Londona blokira određena grupacija ljudi nezadovoljna svojim statusom? Mogu li zamisliti da  demobilizirani borci (II svjetskog rata) recimo Engleske i Francuske koji su u ratu mobilizirani blokiraju tunel La mans zahtijevajući naknade za to što su mobilizirani da se bore u ratu? Dobro znate da je žalosno da čovjek u najboljim godinama radi na crno, a od države dobiva boračku naknadu , a ako je ne dobije slijede blokade parlamenta i prometnica do isplate tih naknada.

I tako iz mjeseca u mjesec sve se rješava blokadama, i uz Vaš blagoslov prema onima koji davno opstruiraju sve na ovim prostorima. Koliko bi gospodo draga izdržao jedan od naroda u Švicarskoj da mu dođe netko sa Balkana i recimo ukine televiziju na materinjem jeziku? Koliko bi izdržao jedan nizozemac da mu predsjednika bira nijemac? Znate li na kraju uopće statističke podatke koliko novca se ulijeva u federalni budžet iz kojih županija? Znate li da Mostar koji slovi za jedini veći grad u kome obitavaju Hrvati nema kina, kazališta, sportske dvorane, da su mu prometnice pune rupa? Znate li kako se puni gradski proračun i znate li kako se na kraju taj proračun troši? Naravno da znate, ta vi ste donijeli te zakone kojima ste sve ovo omogućili. Nije Vas briga što je jedan narod homogeniziran u odnosu na drugi jer ste to upravo vi sa svojim nametnutim zakonima omogućili. Evo i ovih dana se dešavaju apsurdi koji dokazuju u kakvoj tvorevini živimo. Smrt jednom mladog momka uoči nogometne utakmice državni mediji su iskoristili da naprave hajku na jedan konstruktivan i ravnopravan narod ne dajući mu priliku da se brani.

Možete li sada nakon svega ovoga zamisliti da Margaret Thatcher sjedne u automobil sa navijačem Liverpoola i ode do Manchestera kako bi oslobodili nekoliko navijača uhapšenih zbog nereda? Možete li zamisliti kako bi se svi stanovnici Njemačke danas osjećali da ih sve generalno danas netko nazove fašistima? Sve to se ovih dana desilo stanovnicima jednog gradića u državi nad kojom Vi imate protektorat, a niste ni prstom mrdnuli da to sankcionirate. Nadam se gospodo draga, moćnici i visoki predstavnici, ministri vanjskih i kakvih sve ne poslova da ste uvidjeli da Vaš dejtonski  eksperiment nije uspio i da ćete se konačno početi rukovoditi onom Ne čini drugom, što ne bi volio da drugi tebi čini, jer nije samo ova regija bure baruta. Do vašeg osvješćenja ostaje nam da i dalje živimo u Blokadama i Hegemoniji. (hercegovina.info)

08.10.2009.

PROF. JURČEVIĆ SE U BITNOM RAZLIKUJE OD SVIH OSTALIH PREDSJEDNIČKIH KANDIDATA

Gospodine Jurčević, neovisni ste kandidat za predsjednika Hrvatske, što su vaši osnovni ciljevi u radu i tijekom kampanje?

Velika većina Hrvata, pa tako i ja, hoćemo da Republika Hrvatska bude stabilna i sigurna zajednica, u kojoj žive uspješni, životno zbrinuti i sretni ljudi. Za ostvarenje tih ciljeva Hrvatska ima sve osnovne pretpostavke – prirodna bogatstava, posebnu ekološku očuvanost, veoma važan geopolitički položaj, te izuzetan socijalni kapital u domovini i iseljeništvu. Međutim, Republika Hrvatska je već godinama u procesu sve dublje opoće, duhovne, gospodarske i upravljačke krize, koja je na pragu socijalne i nacionalne katstrofe.

Glavni razlog ovakvog stanja su neuspješne, krajnje korumpirane, asocijalne i anacionalne strukture koje upravljaju Hrvatskom. One su okupirale politički prostor, te nisu sposobne ni ponuditi, a kamo li provoditi razvojne programe.

Stoga je krajnje vrijeme da se u Hrvatskoj provedu duboke duhovne i upravljačke preobrazbe, s kojima će se u hrvatske državne i društvene institucije dovesti stručne, moralne i socijalno odgovorne osobe. Taj proces preobrazbe treba započeti ovim predsjedničkim izborima, a nastaviti se na parlamentarnim i lokalnim izborima. Zato je iznimno važno da na predstojećim predsjedničkim izborima pobijedi kandidat koji nije dio postojeće upravljačke strukture.

To su osnovni razlozi i poticaji moje predsjedničke kandidature te velikoj potpori koju dobivam od stručnjaka i naroda. A bez sudjelovanja svih nas nećemo moći ostvariti naš prosperitet. Stoga moramo znati da sami na izborima odlučujemo o našoj sudbini.

Kako komentirate trenutno stanje u Republici Hrvatskoj – što mislite o radu Vlade RH te o povlačenju dojučerašnjeg premijera Ive Sanadera?

Stanje je u svakom pogledu sve katastrofalnije, a potezi postojeće Vlade tome najviše pridonose. Namjesto poreznih rasterećenja koja su nužna za oporavak gospodarstva, povećavaju se porezi. U vanjskoj politici se potpuno kapituliralo, te se u graničnim sporovima krenulo prema političkoj prodaji hrvatskog teritorija, što predstavlja veleizdaju s povijesnog, moralnog i pravnog motrišta. O karakteru vladajuće strukture u Hrvatskoj ponajbolje svjedoči neodgovoran i sramotan način odstupanja bivšeg premijera, što se tako nije dogodilo nigdje drugdje u svijetu.

Aktualni predsjednik RH Stjepan Mesić je često dolazio u Sarajevo i govorio da se BiH Hrvati u tom gradu, a ne u Zagrebu, trebaju boriti za svoja prava. Što će te vi poručiti ovdašnjem narodu?

Potezi osobe koja sada obnaša dužnost predsjednika RH imaju kontinuitet koji je protivan svim vrijednostima koje su propisane hrvatskim Ustavom. To je djelovanje koje nanosi svakovrsnu štetu hrvatskim državnim, nacionalnim i društvenim interesima, a usmjereno je na opću dezintegraciju i rušenje osnovnog osjećaja dostojanstva i ponosa građana. Negativan dnos prema BiH Hrvatima treba razumijevati na tom općem tragu. Uostalom, što drugo očekivati od predsjednika koji je pred Haškim tribunalom lažno svjedočio protiv vlastite države.

Opstojnost hrvatskog naroda u BiH je stoljećima bila neprekidno ugrožavana od različitih interesa i na različite načine. Usprkos tome, ipak je neprekidno jačao proces oblikovanja identiteta BiH Hrvata, jer su hrvatsko zajedništvo, vitalnost i samosvjest imali dublje korjene od destruktivnih procesa. Stoga je i u sadašnjem razdoblju najvažnije da se očuvaju temelji zajedništva i da Hrvati u BiH imaju povjerenja u sebe same, jer Hrvati u BiH svoju sudbinu prvenstveno drže u svojim rukama, iako ih mnogi zlonamjernici nastoje uvjeriti da nije tako. Uz to, zastala legitimna pomoć iz Republike Hrvatske će sigurno doći nakon upravljačkih promjena u Hrvatskoj. Moj odnos prema Hrvatima iz BiH ne počiva samo na općem znanju i interesima, nego je osobno snažno emotivno utemeljen na obiteljskom podrijetlu. Uostalom i moja supruga je Hrvatica iz BiH, što znači da su to i naša djeca.

Koga vidite kao najozbiljnijeg kandidata u utrci za Pantovčak?

Za sada je kandidaturu objavilo dvadesetak kandidata, a korumpirani mediji u Hrvatskoj uporno nastoje građane Hrvatske uvjeriti kako postoji samo pet kandidata koji su najpoželjniji strukturi koja pljačka i upropaštava hrvatsko društvo i državu. Koliko god izgledalo neskromno, tvrdim da sam najozbiljniji kandidat za obavljanje dužnosti Predsjednika RH, jer to uvjerljivo svjedoči dugogodišnja dosljedna stručnost, moralnost i socijalna odgovornost mojeg javnog djelovanja.

Vodite li predizbornu kampanju u BiH?

U punoj mjeri i bez ikakvih predrasuda koje se nastoje proizvoditi u medijima. Tim predrasudama suprotstavljam objektivne činjenice. Prvo, prema međunarodnim standardima i zakonima RH, stanovnici BiH koji imaju hrvatsko državljanstvo su u svakom pogledu jednakovrijedni, uključujući i biračka prava. Drugo, teritoriji država BiH i RH su na niz načina jedan izuzetno snažno međuovisan prostor, te je i zbog toga važno da dio stanovnika BiH a pravom glasa u RH, može jednim dijelom utjecati na izbor u Hrvatskoj. Treće, stanovnici BiH koji imaju pravo glasa u RH najčešće su vlasnici nekretnina te drugih interesa u RH, što znači da državi RH plaćaju porez, pa je njihovo glasovanje i stoga pozitivno motivirano. Četvrto, neprekidno i preko svake mjere u Hrvatskoj se promovira “Europa bez granica“, pa gdje je to primjerenije – politički strateški, razvojno i povijesno – ako ne između RH i BiH, a pravo glasa to sigurno učvršćuje.

Treba li Hrvatska promijeniti svoju politiku prema Hrvatima u BiH? Ako postanete predsjednik kakav će biti vaš odnos prma BiH Hrvatima?

Hrvatska je svojim Ustavom i nizom međunarodnih dokumenata preuzela niz obveza u odnosu prema Hrvatima u BiH. Te obveze nisu nikakav poklon, nego rezultat povijesnog tijeka i način ostvarivanja brojinih i veoma važnih strateških interesa države RH, prvenstveno u sigurnosnom i gospodsarskom smislu. Osim toga, što smatram najvažnijim, veliki broj Hrvata iz BiH je – u najtežem razdoblju 1990.-1991. g. - dragovoljno došao braniti državu Republiku Hrvatsku od srbijanske oružane agresije, te je tako neizmjerno moralno zadužio RH. Kad postanem Predsednik RH, moj formalni, civilizacijski i moralni odnos prema našem narodu u BiH u punoj će mjeri uvažavati navedene činjenice.

Na koji način vi možete pomoći BiH Hrvatima?

Suprotstavljam se izgrađivanju pogrešne i štetne percepcije kako RH pomaže Hrvatima u BiH, jer se radi o obostrano višestruko korisnoj suradnji. Predsjednik RH, kao i druge institucije RH mogu i trebaju na mnogobrojne konkretne načine kreirati i ostvarivati tu suradnju, koja se može promatrati na tri razine. Prva je na prostoru BiH, druga u RH, a treća u međunarodnoj zajednici. Ta suradnja je sada značajno reducirana i ovisna o trenutnim raspoloženjima pojedinaca. S pozicije moći Predsjednika RH radit ću na uspostavi trajne, stabilne institucijske suradnje. Među brojnim predsjedničkim kanddidatima, jedini sam koji je bez političkih interesa učestalo godinama dolazio u sve krajeve BiH u kojima žive Hrvati. Stoga najbolje poznajem prilike i potrebe svih slojeva našeg naroda.

Kako Hrvati u BiH po vašoj ocjeni mogu postati istinski ravnopravni s ostala dva naroda u BiH i koja je uloga RH u tom procesu?

Hrvati su konstitutivan narod u BiH. To je njihovo povijesno nasljeđe i pravna stečevina s kojom su ušli u samostalnu državu Bosnu i Hercegovinu. Taj položaj je  praktično postupno narušavan nakon 1992. g., i za to su najodgovornije strukture koje su u strukturi vlasti predstavljale BiH Hrvate te vlasti RH i prije i poslije 2000. godine. To je neuspjeh jednih i drugih, i sa time se moramo suočiti. Sada je čak i formalna konstitutivnost Hrvata u BiH dovedena u pitanje, što se nikako ne smije dopustiti, jer to neće štetiti samo Hrvatima nego i stabilnosti šireg prostora. Kako bi se situacija promijenila Hrvati u BiH i stanovnici Hrvatske moraju u svoje državne i društvene institucije dovesti kvalitetne osobe koje će zastupati naše nacionalne i socijalne interese, što se do sada očigledno nije događalo. To je jednostavno reći, ali taj proces promjena mora započeti i neće ga učiniti nitko osim nas samih. Znači, najveća odgovornost je na nama samima.

Vaša ocjena Haškog tribunala i njegove uloge u budućnosti te međunarodne zajednice u BiH?

Gledajući cjelovito, Haški tribunal je politički sud, tj. jedan od instrumenata pomoću kojeg se na prostoru bivše Jugoslavije nastoje ostarivati različiti geopolitički, gospodarski i drugačiji interesi. Pritom se gotovo potpuno zanemaruje, pravda, istina i interesi država i naroda u jugositočnoj Europi. No, to je njihov posao, a naš je da se tome suprotstavimo i zaštitimo istinu, pravdu i naše interese.

Vaš izborni slogan? Što je za vas europska Hrvatska?

Slogan je jednostavan i primjeren svemu što je naznačeno u ovom razgovoru: „JOSIP JURČEVIĆ – HRVATSKI PREDSJEDNIK – KAD AKO NE SAD!“.

Hrvatska je nedvojbeno europska zemlja: prema zemljopisnom položaju, povijesti, identitetu i projekciji budućnosti. Nažalost, sve priče, ucjene i poniženja koja Hrvatska do sada doživljava od europskih integrativnih i drugih globalnih institucija vode kolonizaciji Hrvatske. Stoga je žurno da Hrvatska od objekta postane subjekt međunarodnih odnosa, a to mogu učiniti jedino domoljubne stručne, moralne i odgovorne osobe koje trebaju legalnim putem pruzeti vlast u Republici Hrvatskoj.

07.10.2009.

U TOMISLAVGRADU ŠVICARSKO VELEPOSLANSTVO ORGANIZIRA RASPRAVU O USTAVNIM PROMJENAMA. GOST TRIBINE M. P. THOMPSON?!

Javna rasprava o ustavnim promjenama

E-mail Ispis PDF

Array Idućega četvrtka, u dvorani županijske skupštine u Tomislavgradu, s početkom u 11 sati, održat će se javna rasprava na temu „Ustavna reforma u BiH, rasprave u lokalnim zajednicama“.

Javnu raspravu organiziraju tomislavgradska općina, Savez općina i gradova Federacije BIH, Švicarsko veleposlanstvo u BiH i švicarska agencija za razvoj. Kako se navodi u pozivu upućenom medijima, cilj ove i budućih rasprava je identificiranje jasnih i konkretnih načela lokalne samouprave koja bi trebala biti ugrađena u novi Ustav, stvararati uvjete za učinkovitije djelovanje lokalnih vlasti i pružati kvalitetnije usluga građanima u BiH.

U raspravi će sudjelovati stručnjaci iz oblasti ustavnoga prava: prof. dr. Kasim Trnka, prof.dr. Mirko Pejanović, prof.dr. Neđo Miličević i prof. dr. Božo Žepić

P.S.

A što briga švicarsko veleposlanstvo za ustavne promjene u zemlji koja nema ništa sa Švicarskom? Miješaju se u tuđe stvari, a kroz zabranu ulaska u svoju zemlju Marku Perkoviću Thompsonu samodeklarirali su se kao primjer antidemokratske države.

DUVNJACI BOJKOTIRAJTE OVU RASPRAVU ILI POZOVITE KAO GOSTA M. P. THOMPSONA!!!

06.10.2009.

NIJE SVAKI ŠPORT OPASAN KAO NOGOMET

Tigar iz Kongore opet prvi!

(čitanja 1)
Opširnije...U subotu 03.10.2009. godine, u mađarskom gradu Kapusvaru održano je međudržavno atletsko prvenstvo na kojem su sudjelovale Hrvatska, Mađarska i Slovenija. Hrvatsku reprezentaciju je u utrci na 1000 metara predstavljao naš Ivan Malić-Matoljin i osvojio prvo mjesto i zlatnu medalju (kongora.portal, tomislav.city)
05.10.2009.

ČEKA NAS VRUĆA JESEN U BiH

Navijač Sarajeva ubijen na ulici u Širokom Brijegu

Takvi izgredi redovito se događaju u Hercegovini kao odgovor na događanja iz Sarajeva gdje je izbjegnut težak incident kada su borci opkolili federalni Parlament.

04.10.2009 18:10
zadnja izmjena: 05.10.2009 00:04

Besmisleno divljanje navijača huligana u Širokom Brijegu stajao je života 24-godišnjeg mladića, Sarajlije Vedrana Puljića. Njegova majka Fehma Puljić plačnim glasom tek je uspjela izgovoriti nekoliko riječi kada smo je jučer telefonski zvali da razgovaramo o tome tragičnom događaju. Pitala je samo: Gdje se nalazi moje dijete?


Metak kroz nogu
Sve je započelo pred samu nogometnu utakmicu, koja se na kraju nije ni odigrala zbog fatalnog izgreda. Navijači Sarajeva odmah su nakon izlaska iz autobusa metalnim šipkama započeli napadati Širokobriježane, gađali su ih bocama, kamenjem...

Nakon što je, prema riječima glasnogovornika policije Damira Čuture, 59-godišnji Širokobriježanin (Ž.Z.) u svojem dvorištu, koje se nalazi uz stadion Pecara, upucan u nogu vatrenim oružjem, započeo je sukob policije s huliganima, u koji su se uključili i navijači Širokog Brijega. Čutura je objasnio kako je navijač Sarajeva Vedran Puljić vjerojatno stradao zbog udarca oštrim kamenom u glavu. Tijekom izgreda čulo se više pucnjeva iz vatrenoga oružja, no nitko od policajaca nije uporabio vatreno oružje. Navijači iz Sarajeva očito su iskoristili nespremnost policije u Širokome Brijegu jer je postrojba specijalne policije iz te županije bila upućena u susjedni Mostar, u kojem se igrala utakmica visokog rizika i nacionalnog naboja - utakmica Zrinjskog i Veleža. No, pokazalo se da je Široki Brijeg bio najkrvavije poprište bosanskohercegovačkog nogometa otkako u zajedničkoj nogometnoj Premierligi igraju hrvatski, srpski i bošnjački klubovi.

 Nered je zaustavljen kada se postrojba specijalne policije vratila iz Mostara. Navijači Sarajeva vraćeni su u autobuse i upućeni natrag, put Sarajeva. U sukobima, koje je pokušala spriječiti policija, stradalo je i 16 pripadnika snaga reda, među kojima i zapovjednik Policijske uprave Širokoga Brijega Veselno Čović. Njima i 15 civila pružena je pomoć u Domu zdravlja u Širokom Brijegu i mostarskom Domu zdravlja.

 Privedeni na obradu
Više od 20 navijača iz Širokog Brijega privedeno je u policiju na obradu te osam navijača Sarajlija. Epilog je nereda i sedam uništenih policijskih vozila, od kojih je jedno potpuno izgorjelo u divljanju navijača iz Sarajeva.

Razbijeni su izlozi u susjednoj sportskoj dvorani, stakla na obiteljskim kućama i automobili. Premijer Županije zapadnohercegovačke Zvonko Jurišić ocijenio je da je očito kako se nastojao izazvati nered u Širokome Brijegu.

03.10.2009.

DR. PAVUNA: HRVATSKU VODE BALKANOIDNI EGOFARAONI

Dr. Pavuna u Puli: Hrvatsku u krivom smjeru vode balkanoidni egofaraoni

PULA – Znam što je Univerzum. Prvi mi je cilj večeras, pored promicanja ljubavi, zajedništva i boljeg svijeta, objasniti što je Univerzum, uveo je jučer dr. Davor Pavuna publiku u Domu hrvatskih branitelja u gotovo dvosatno predavanje pod nazivom 'Hrvatska i svijet: bolja civilizacija u trećem milenijumu', tijekom kojeg je originalnim spojem znanosti, kreativnog razmišljanja o novim rješenjima za Hrvatsku i osobne vjerske spoznaje nastojao i Istrane uvjeriti u nužnost buđenja i međusobnog povezivanja presudnog za promjene na bolje.

Davor Pavuna je rođen u Koprivnici, a eksperimentalnu je fiziku diplomirao 1977. na PMF-u u Zagrebu. Nakon doktorata u Engleskoj i usavršavanja u Australiji, Indiji, Francuskoj i SAD-u, od 1986. radi u Švicarskom institutu za tehnologiju u Lausanni, održavajući i brojna predavanja širom svijeta te sudjelujući u znanstvenim projektima. Ovaj profesor fizike i znanstvenik renomiran u svjetskim razmjerima, domaćoj je javnosti odnedavno šire poznat kao savjetnik američkog ministarstva energetike, ali i zagovornik civilizacijskog zaokreta temeljenog na promjeni svijesti i ljudskom zajedništvu.

Predavanje je započeo pojašnjavanjem temeljnih sila na kojima se zasniva Univerzum i materija, odnosno gravitacije i elektromagnetizma, a rezultira čudom života, na što su ljudi zapravo zaboravili. – Osnovni preduvjet života je okoliš, odnosno zrak, voda, temperatura i ne previše hrane. Međutim, vas manipuliraju konzumerističkim snom: imati, imati, imati, a čovjeku je potrebno malo. Primarno je ljubav i zajedništvo, jer smo svi jedno, što potvrđuje i kvantna fizika koja kaže da je sve spregnuto, mišljenje je Pavune.

Kao zagovornik i sudionik brojnih projekata koji istražuju 'zelenu energiju' Pavuna prvenstveno kritizira pogrešan smjer u kojem se naša civilizacija zasnovana na nafti kreće već dulje vrijeme, što će, u slučaju da nastavimo, dovesti do uništenja eko-sustava kad nas bude, a to je uskoro, 10 milijardi. Tome suprotstavlja energiju koju možemo uzeti iz prostora, odnosno korištenjem snage Sunca, vode, gravitacije i ostalih izvora, na kojima se, srećom, u svijetu uvelike radi.

Govoreći, pak, o situaciji u Hrvatskoj, kojoj sadašnji način funkcioniranja neminovno donosi polukolonijalni status i nazadovanje, Pavuna apelira na promjenu mentalnog sklopa i korištenje znanja i talenata kao temeljnog resursa. Sadašnja kriza, na koju upozorava već 10 godina, rezultat je, naime boljševističkog mentalnog sklopa vladajuće oligarhije, koju Pavuna zove 'balkanoidnim egofaraonima'. – S 1,3 milijuna zaposlenih Hrvatska godišnje proizvede 30 milijardi eura BNP-a, a Google s 20.000 zaposlenih 100 milijardi eura. Ova nacija ima briljantne umove i izvanredno talentirane pojedince, posebice među mladima i obrazovanima, koji bi svojim znanjem i na znanju utemeljenoj ekonomiji, uz nužnu suradnju iseljene i domovinske Hrvatske, u samo dvije generacije mogli promijeniti hrvatsku budućnost i učiniti je bogatom i konkurentnom u svjetskim razmjerima, tvrdi Pavuna, izdvojivši kao putokaze ljubav i čestitost, znanje i kreativnost.

Tijekom predavanja Pavuna je spomenuo i pojedine 'istarske specifičnosti', nazvavši planirani Kaštijun spalionicom smeća, a Istarski ipsilon muljažom za koju zna tko je 'pokupio lovu'. Stoga je i više puta pozvao prisutne, koji su do zadnjeg mjesta popunili veliku dvorana DHB-a, da se probude i osvijeste.

Odgovarajući, pak, na pitanja, Pavuna je taj proces povezao s vjerom. - Bog je apsolutno biće koje je iza svega, ali je umom nespoznatljiv. Spoznaje se, međutim, duhovno, a mi i jesmo duhovna bića privremeno u ovim tijelima. To je proces koji treba htjeti zaživjeti, u kojem materijalno treba umrijeti. Nakon toga ste potpuno drukčiji iznutra iako isti izvana. Kao dokazani i svjetski prihvaćen znanstvenik, javno svjedočim dubinu osobne vjere i susreta s Isusom, rekao je Pavuna.

Istakao je, također, da njegova predavanja nisu politička, nego nadpolitička akcija te spomenuo, bez previše detalja, da pojedini stručnjaci i znanstvenici već grade mrežu čiji je cilj promjena smjera kojim Hrvatska ide. (MBM)


03.10.2009.

STARO TIMES-ovo PRESLAGIVANJE EUROPE I SVIJETA


   


 

 

formeryugoslavia2008yz4.jpg

 

Calls for freedom make the jigsaw of Europe

more complicated than ever

TIMES 

Those who can, know it as a hotbed of smuggling, the site of a vast Soviet-era weapons dump, or perhaps the home of Sheriff Tiraspol football club.

But this tiny sliver of land, known in English as Transdniestr, is the latest European enclave to make a bid for independence following Montenegro’s decision to declare statehood last month.

Igor Smirnov, Transdniestr’s “President”, has announced that its 550,000 people will vote in a referendum in September on whether to seek formal independence from Moldova.

“The recent example of Montenegro proves that a referendum is becoming a norm for solving conflicts,”, said Mr Smirnov, 64, a former metalworker.

In the unlikely event that Transdniestr wins independence, it would become Europe’s 19th new country since the collapse of communism in 1989, and the fragmentation goes on.

From the Basques of Spain to Turkey’s Kurds, there are minorities who yearn for a country of their own, and Montenegro’s example has kindled hopes that even tiny enclaves in Europe’s forgotten corners can still become viable states.

The fear is that declarations of independence by mini-states could spark fresh instability in already unstable regions.

In the Balkans, Montenegro’s independence drive is likely to be followed by Kosovo, a predominantly ethnic Albanian province of Serbia. That could spark fresh moves by the ethnic Serb Republika Srpska to break away from Bosnia, and Herceg-Bosna’s Croats to join Croatia.

In the Caucasus, Russia is still struggling to contain the separatist rebellion in Chechnya. Georgia is split by breakaway regions in Abkhazia and South Ossetia. There is still no resolution to Nagorno-Karabakh, a disputed enclave in Azerbaijan that is controlled by Armenia.

Not even Western Europe is immune. Nationalists in Northern Ireland still seek a united Ireland. Scotland is in theory closer to independence that at any time since the Act of Union with England 300 years ago. Separatist movements are active in the Basque country, Corsica, Sardinia and Italy.

As for Europe’s newest would-be state, Transdniestr broke away from Moldova in 1990 and the two sides fought a war in 1992 that left more than 1,500 people dead. Although never recognised internationally, it has close ties to Russia, which helped the ethnic Russians in the war and has maintained 1,500 troops there.

Officially, they are there to keep the peace and guard a stockpile of 40,000 tonnes of weapons stored there in case of a Nato invasion. In reality, this remains Moscow’s westernmost strategic outpost — a bulwark against the expanding EU and Nato. It is also a haven for money-laundering, smuggling and illegal weapons sales.

Mr Smirnov runs it as a personal fiefdom, financed by local oligarchs and propped up by nostalgia for the Soviet Union. It has its own currency based on the old Soviet rouble, uses the old Soviet Moldovan flag, and stages annual Soviet-style military parades. Police wear uniforms bearing the hammer and sickle.

There is no direct telephone link to Moldova and no mobile network. Shop windows display tawdry goods from the 1970s and 1980s. The only redeeming feature is Moldova’s only FIFA-approved football stadium, which is home to the country’s top football club, Sheriff Tiraspol.

Peace talks, mediated by the Organisation for Security and Co-operation in Europe, have stalled over Transdniestr’s refusal to accept autonomy within a Moldovan state. Russia has backed the referendum.

Karel De Gucht, the Belgian Foreign Minister and OSCE chairman, has said that there is no legal basis for a referendum and urged both sides to return to the negotiating table.

02.10.2009.

QUO VADIS BOSNIA?

Umjesto komentara

Stajalište - BiH Komentiraj prvi

Umjesto komentara dovoljno je pogledati samo naslove članaka zadnjih dana i tjedana koji sve govore što se zaista zbiva u državi koju nazivaju Bosna i Hercegovina.

Diskriminacija u glavnom gradu: Nema ravnatelja nebošnjaka!
BiH u kaosu, spasiti je mogu samo SAD
Dodik: RS će krenuti svojim putem - prekidamo koaliciju sa SDA
Diktatura bosanstva: Cerićeva ahdnama i Pećaninov nacionalizam
Turčin ili Bošnjak: Reis slavi osvajača vlastite zemlje!
Nekad komunistički, danas velikobošnjački ideolog: Tunjino kontinuirano rušenje BiH
Bosna i Hercegovina u zoni sumaraka
Bošnjaci iz BiH biraju hrvatskog predsjednika!
Milorad Dodik ‘Bošnjaci hoće zemlju za sebe’
Bošnjaci žele prikriti etničko čišćenje u Federaciji
Jovičić: “Bošnjaci hoće po svaku cijenu da stvore bosansku naciju
Bošnjaci opet koriste tužiteljstvo za svoje ciljeve
Dodik: “Cerić ponovo pokazuje želju da Bošnjaci dominiraju”
Bošnjaci ruše zakon o popisu stanovništva
Bošnjaci zbog fotelja postaju Hrvati
Turci ne žele razgovarati o pokoljima u doba Osmanlija.
Vjekoslav Bevanda: Bošnjaci žele izolirati Hercegovinu
Svi direktori škola Bošnjaci
BiH pred jednom od najozbiljnijih kriza od Daytona
Dodik opet prkosi, BiH u najvećoj krizi od Daytona
Sarajevski mediji tvrde: “Nije kriza, počeo je raspad BiH”
Počeo raspad BiH
‘Ne promijeni li se vlast u BiH, ponovo će rat’
New York Times ‘najavio’ raspad BiH
Hrvate u BiH se tretira kao glasački stroj
Pismo Washington Postu: Međunarodna zajednica je u ćorsokaku sa BiH
Alarmantno upozorenje ombudsmena BiH: Država teža od bolest
Srbi se povlače iz Elektroprenosa BiH i ne prihvataju Inckove odluke!
‘Srbija u BiH gradi drugu državu’
Dodig: Odošmo mi svojim putem
Čović: U BiH je kasno za bilo kakav dogovor
Dodik: Napustit ćemo institucije BiH, English: Mi ćemo reagirati
Zašto direktna zapovjedna odgovornost ne vrijedi za Bošnjake?
Dodig: BiH nikada nije bila država
Dodik: Oslobađamo se zabluda da je s Bošnjacima moguć dogovor!
Bošnjački dobrovoljci spremni za novi rat?! (pisma iz njemacke.blog)

02.10.2009.

JOSIP JURČEVIĆ KOMENTIRAO TRGOVANJE TERITORIJEM

25.09.2009. | 20:54

predsjednički kandidat o trgovini teritorijem

Gost komentator Josip Jurčević: Stotinjak Bledskih jezera za ulazak u EU

Jadranka Kosor je postupila protivno odluci Sabora i neovlašteno je ušla u polutajni pregovarački proces koji je otvorio veoma izglednu protupravnu mogućnost gubitka hrvatskog teritorija koji je veći od površine čak sto slovenskih Bledskih jezera

Postupno ostajemo bez načela, vrednota, zajedničkih dobara, simbola, identiteta, ponosa i mnogih drugih materijalnih i duhovnih vrijednosti. Kad toga ponestaje prirodno je da na red dođe i teritorij.

Naravno, radi se o tzv. slovensko-hrvatskom graničnom sporu, koji je s hrvatske strane počeo ulaziti u kritično razdoblje, iz kojeg uskoro neće biti mogućnosti povratka. Ugledni stručnjaci su protjerani i moćne političke pozicije u Hrvatskoj klize u sve mutniji mrak trgovanja državnim teritorijem.

U zamjenu za teritorij prodavači će dobiti kratko produženje ostanka na vlasti te uobičajeno jeftine javne pohvale od strane posrednika i kupca. Stoga je krajnji trenutak da bar prepoznamo što nam se to događa, da saznamo tko nam to radi, te da se tome suprotstavimo.

Najvažnije je znati osnovnu međunarodnopravnu i stvarnu činjenicu da je hrvatsko teritorijalno more potpuno ravnopravan i jednakovrijedan dio državnog teritorija, kao i kopno. Čak se može reći da je morski teritorij i vrjedniji od kopna, jer more - osim vode i morskog života - sadrži i kopno ispod sebe.

U travnju ove godine, europski povjerenik O. Rehn je Sloveniji i Hrvatskoj obznanio „konačni i nepromjenjivi“ prijedlog za rješavanje graničnog spora. Hrvatski sabor je prihvatio taj europski prijedlog, koji se temeljio na međunarodnopravnim standardima.

Slovenska strana nije postupila na isti način, nego je u osnovi ostala kod svog temeljnog stava da se granični spor ipak riješi političkim dogovorima. Sadašnja predsjednica Vlade RH, Jadranka Kosor je postupila protivno odluci Sabora, tj. neovlašteno je ušla u polutajni pregovarački proces koji je otvorio veoma izglednu protupravnu mogućnost gubitka golemog dijela hrvatskog teritorija.

Radi se o hrvatskom teritoriju koji je veći od površine čak sto slovenskih Bledskih jezera. Osim velikih morskih i podmorskih bogatstava te same neprocjenjive materijalne i drugačije vrijednosti koju ima teritorij sam po sebi, protupravni način gubitka tog dijela hrvatskog teritorija će biti presedan koji će otvoriti „pandorinu kutiju“ daljnjih sličnih protupravnih zahtjeva, kako od strane BiH, tako i od drugih susjeda.

Jedan od slovenskih političkih argumenata je i navodna „pravičnost“ koja proizlazi iz navodne činjenice da je hrvatsko more bilo zajedničko jugoslavensko more.

Ako je tome tako i ako hrvatska politika prihvati tu „logiku“ u rješavanju slovenskog slučaja, kakve tek zahtjeve možemo očekivati od Austrije, Mađarske, Slovačke i Češke, koje su također hrvatsko more koristile u razdoblju postojanja Habsburške Monarhije.

Već iz ovih naznaka je očigledno da se samovoljni postupak predsjednice Vlade RH nemože opravdavati navodnim drugim političkim koristima, što javnim istupima već pokušavaju činiti J. Kosor i dio najmoćnijih medija.

Stoga treba naglasiti: Nitko nema nikakvog prava trgovati državnim teritorijem Republike Hrvatske, i tko god u tome sudjeluje mora biti svjestan pravne, političke i povijesne odgovornosti.

Prijevremeni izbori

Nije nevažno podsjetiti kako su „mudri“ političari iz Hrvatske, za navodno uklanjanje „jedinih“ dosadašnjih prepreka ulasku Hrvatske u EU, krajnje naivno plaćali već nekoliko puta odricanjem od suverenosti, izručenjem generala, ZERP-om itd.

Izglednost da se proces trgovine hrvatskim teritorijem „uspješno“ privede kraju dramatično se povećao nakon sjednice Hrvatskog sabora, na kojoj je onemogućena i sama rasprava o tome problemu, a kamoli da je najviše tijelo vlasti zaštitilo državne interese te sačuvalo minimum svoje odgovornosti i vjerodostojnosti.

Na taj način se stiglo do ključne točke, u kojoj je vladajuća koalicija učinila maksimalne napore prema provođenju prijevremenih parlamentarnih izbora. Ta ne misle valjda vladajuće strukture da se i sada može ponoviti 1941. g., kad je Pavelić potpisao Rimske ugovore, s kojima je hrvatski teritorij izručen Italiji a Hrvati otjerani u šumu. Ili, „mudra politika“ na taj način namjerava od rasprodaje sačuvati Hrvatske šume!?

01.10.2009.

U TOMISLAVGRADU PROSLAVLJEN SVETI MIHOVIL

Proslavljen sv. Mihovil - zaštitnik duvanjske župe, policije i Hajdučke družine Mijata Tomića

Proslavljen sv. Mihovil - zaštitnik duvanjske župe, policije i Hajdučke družine Mijata Tomića

Blagdan je svetog Mihovila arkanđela, zaštitnika župe Tomislavgrad. Tim povodom sv. misno slavlje, u 11 sati, u spomen – bazilici ... (radio Tsg)

Za razmišljanje za neka bolja vremena: zašto to ne bi bila središnja proslava za sve policajce iz hrvatskih županija?


IVAN BAĆAK TOMISLAVGRAD

VIRTUALNA KNJIŽNICA

PONOSNA MOJA JE ZEMLJA

BLOGARIAT
blogger.ba
POLITIKA I ETIKA
SAVEZ ZA HRVATSKU
HUM
CROPEDIA
SOURCE.BA
HERCEGBOSNA.ORG
BITNO.ba
HERCEGOVINA INFO
POSKOK abc portal
LIVNO ONLINE
PISMA IZ NJEMAČKE
SVE VIJESTI
HRVATI AMAC
HRVATSKI INTELEKTUALNI ZBOR - MO
HAKAVE
CRO SPACE
HRVATI BH
HIC BiH LJ PORTAL
GRUDE ONLINE
POSUŠJE
CAPLJINA-ONLINE
RAMA
POSAVINA/DOMALJEVAC
USKOPLJE

KUPRES PORTAL
LIVNO IZBORI 2008.
KRALJICA KATARINA - B. LUKA
HBŽ VLADA
OPĆINA TOMISLAVGRAD
TOMISLAV CITY
UDRUGA PRSTEN
CURKOVIC.CA
BRATOVŠTINA
SAMOSTAN RAMA ŠĆIT
DUVNO, LIVNO I KUPREŠKA VRATA

RADIO TG
KLAPA DELMINIUM
NEBESKI RADIO

KONGORA
ROŠKO POLJE

PRESS DISPLAY
W. TIMES
W. POST
EU URED BiH
GOSPODARSTVO, ULAGANJA, RH, BH:

SIGNALIZACIJA SOVIĆI
XING
POSLOVNI
biznis.ba
EP HZHB
ENERGETIKA.HR
energetika.ba
WINDKRAFT
ENERGYOBSERVER
MOJA ENERGIJA.HR
BLOG ENERGIJA
BiH gospodarstvo
WORLD BANK

INSTITUTI, ANALIZE

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
556404

Powered by Blogger.ba