IVAN BAĆAK TOMISLAVGRAD

Nije se rodio Andrić, Selimović, Mak Dizdar,... Koroman, Jergović... koji bi umio opisati sav jad današnje BiH ni tugu BH Hrvata, a sve zahvaljujući 'spasiteljima sa Zapada' kojima je jedini cilj (p)odrzavati krizu.Blog posvećujem žrtvama MZ-e.

14.08.2013.

Sjećanje na roditelje Darija Kordića

IN MEMORIAM PERO KORDIĆ, 6. 10. 1930. - 26. 2. 2013. I ROZIKA KORDIĆ, 25. 1. 1936. - 29. 5. 2013. S najvećom ljubavlju i vjerom u Isusa Krista Spasitelja, opremljeni svetim sakramentima, ovoga proljeća 2013. godine, u razmaku od 3 mjeseca, prešli su u vječnost veliki hrvatski Bogoljubi, rodoljubi i humanisti, bračni par Pero Kordić, dr. veterinarske medicine, i Rozika Kordić, r. Matković, dr. univerzalne medicine i specijalistica pedijatrije. Roditelji su Darija Kordića, hrvatskog političara, predsjednika HDZ-a Herceg-Bosne odnosno Bosne i Hercegovine, nepravedno osuđenog od strane Haaškoga suda na 25 godina zatvora, koji izdržava u zatvoru Karlau u Grazu u Austriji. Pero je rođen 6. listopada 1930. godine u mjestu Grljevići, općina Ljubuški, u najvećem hercegovačkome kršu. Kao što znamo, Bog je stvorio prvoga čovjeka, Adama, od zemlje i udahnuo mu dušu života. Kasnije, vjerujemo da stvara sve nas ljude od onoga tla na kojem smo rođeni. Tako je i Peru Kordića, kao i sve nas Hercegovce i Hercegovke, stvorio od tvrdoga hercegovačkoga kamena, sa čvrstim i odlučnim karakterom i nježnim srcem, koje najviše voli Boga, svoj hrvatski narod i svoju domovinu, kao i sve ljude, svoju braću u Kristu i djecu jednoga Oca, Boga Stvoritelja. Takav čovjek čvrstoga kamenog karaktera i nježnog mekoga srca bio je Pero (Ivana) Kordić. Bog je za njega predvidio i sličnu, po vjeri i karakteru, simpatičnu i nježnu djevojku Roziku Matković, rođenu u hercegovačkom mjestu Radešine, općina Konjic, u vrlo poštenoj vjerničkoj katoličkoj obitelji. Rođeni ujak bio joj je poznati hercegovački franjevac i provincijal, dr. fra Rufin Šilić. Pero je kao dječak sa roditeljskom obitelji, zbog siromaštva u hercegovačkom kršu, u vrijeme Drugoga svjetskoga rata, preselio u Srijem, u mjesto Ruma, među Hrvate Šokce, a gdje je već bilo dosta obitelji hercegovačkih Hrvata. Hercegovci su u mjestima hrvatskoga Srijema uvijek bili dobro prihvaćeni, kao marljivi ljudi i dobri katolici. Pero je u Rumi završio gimnaziju i kao izvrstan učenik upisao i završio studij veterine u Sarajevu. Tu je upoznao, među katoličkim studentima, koji su se u ona teška komunistička vremena okupljali u crkvi i oko crkve, i svoju buduću suprugu Roziku, studenticu medicine. Stupili su u katolički brak 1959. godine i započeli zajednički život u Žepču u Bosni, gdje su se i zaposlili u svojim plemenitim medicinskim zanimanjima. Pored svih poteškoća i prigovora lokalnih komunističkih moćnika, uvijek su bili praktični vjernici, te pomagali svojim župnicima. Roditelji sina Darija Tisuću devetsto šezdesete godine, 14. prosinca, rodilo im se prvo dijete, njihova najveća radost i najdragocjeniji Božji dar, sin Dario. Rađala su im se i druga djeca, imenom Davorka, Davor, Dubravka i Draženka. Svu su djecu, s velikom radošću i zahvalnošću Bogu, primali i odgajali u katoličkoj vjeri i istinskom hrvatskom duhu čovjekoljublja i rodoljublja. Uvijek su bili spremni iz te ljubavi na sve žrtve i poteškoće života. S velikom ljubavlju, pošteno su radili posao u svojim strukama i ljudi su ih jako cijenili i voljeli. Komunističkim moćnicima nisu bili po volji, a ipak su ih cijenili, jer su Pero i Rozika u svome medicinskom poslu, iz ljubavi prema Bogu i ljudima, jednako bili na usluzi i tim moćnicima, koji su teško podnosili njihovo jasno životno opredjeljenje. Ipak su, zbog određenih poteškoća političke naravi, 1971. godine preselili iz Žepča sa djecom u mjesto Busovaču blizu Viteza i Travnika. Majka Rozika je u svojoj struci posebno voljela djecu i odlučila se za specijalizaciju pedijatrije. Sve je to s velikom voljom i zalaganjem uspjela ostvariti i pored obitelji s brojnom djecom, uz pomoć svoga supruga, koji je veliki dio obiteljskih poslova preuzeo na sebe. Poznanstvo sa don Antom Bakovićem Obitelj Kordić je još u vrijeme bivše Jugoslavije poznavala don Antu Bakovića, njegov životni put i njegovo najveće zauzimanje za brojniju djecu u obiteljima, te su mu i svojim djelovanjem uvijek davali potporu. U toj stalnoj borbi života obitelji Kordić, uz podizanje i školovanje djece, došao je na sreću krajem 80-ih godina prošloga stoljeća i pad Berlinskoga zida te početak urušavanja truloga komunističkoga sustava i raspad zločinačke komunističke Jugoslavije. Nitko tada nije bio sretniji od dr. Pere Kordića i njegove supruge, ali i sve njihove djece, posebno najstarijega sina Darija. Rad obitelji Kordić za domovinu Odmah na početku demokratskih promjena u Hrvatskoj, Pero se uključio, uz dr. Tuđmana, u osnivanje pokreta za slobodu domovine, Hrvatske demokratske zajednice. Bio je među prvima na dogovorima u kultnoj baraci u Zagrebu na Savskoj cesti. Pero i njegov sin Dario, uz don Antu Bakovića, bili su među prvim utemeljiteljima HDZ-a za Bosnu i Hercegovinu. Nitko se tada još nije nadao što će sve snaći hrvatski narod u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Svi smo mislili da ćemo na miran i demokratski način i plebiscitarnom voljom hrvatskoga naroda na referendumu od 19. siječnja 1991. godine ostvariti svoje višestoljetne snove za obnovom hrvatske države Republike Hrvatske, kao i slobodne države Bosne i Hercegovine, gdje će hrvatski narod biti suveren u Republici Hrvatskoj, kao i slobodan konstitutivni narod uz ostala dva naroda u BiH. No, svi znamo do čega je dovela zločinačka velikosrpska ideologija i agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, kao na žalost i neprijateljski izazvan sukob između žrtava agresije, Hrvata i Muslimana. Pero Kordić, veliki prijatelj i širitelj lista "Narod" I pored svih ratnih poteškoća u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i svoga angažmana na političkom planu, uz dr. Tuđmana, don Anto Baković je zdušno nastavio svoju osnovnu životnu djelatnost, rad na demografskoj i duhovnoj obnovi hrvatskoga naroda. Tisuću devetsto devedeset i druge godine osnovao je Hrvatski populacijski pokret, te ubrzo započeo sa izdavanjem lista "Narod", glasila za demografsku obnovu i duhovni preporod, te domoljubni i državotvorni odgoj Hrvata. Dr. Pero Kordić bio mu je jedan od glavnih podupiratelja i širitelja lista na području Busovače, kao i dalje u BiH. Po završetku teških ratnih zbivanja u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, golemih žrtava hrvatskoga i muslimanskoga naroda, a neminovno i žrtava na strani srpskog agresora, uspostave međunarodno priznate obnovljenje države Republike Hrvatske, te nepravednog Daytonskog sporazuma za mir u BiH, moćnici svijeta se nisu mogli pomiriti sa činjenicom suverene i samostalne Republike Hrvatske. Haaški tribunal Tribunal za zemlje bivše Jugoslavije je uspostavljen od strane Ujedinjenih naroda još 1993. godine, tobože sa nakanom suđenja ratnim zločincima. Taj sud je prihvatila i Republika Hrvatska, istinski misleći da će pravedno suditi onima koji su zaista odgovorni za agresiju ili su počinili ratne zločine, a koji bi bili nedostupni državama žrtvama zločina i agresije, Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Međutim, prema zakulisnom planu i volji moćnika svijeta, oštrica pravosudnog mača Haaškoga suda najprije se usmjerila protiv bosanskohercegovačkih Hrvata, koji su se u Bosni i Hercegovini prvi organizirali u obrambenu političku zajednicu Herceg-Bosnu, kako bi se suprotstavili agresorskoj takozvanoj JNA i pobunjenim velikosrbima, koji nisu htjeli nikakvu Bosnu i Hercegovinu, nego Veliku Srbiju, u kojoj bi cijela Bosna i Hercegovina i četvrtina Hrvatske bila takozvana Republika Srpska, a kasnije su se, na žalost bosanskohercegovački Hrvati morali suprotstaviti i armiji Muslimana BiH, koji protjerani od strane Srba iz istočne Bosne nasrnuše na svoje dobročinitelje Hrvate, kako bi ih istjerali iz srednje Bosne, kao i svih dijelova Bosne i Hercegovine koje još, zahvaleći Hrvatima, nisu bili okupirali velikosrbi. Dario Kordić je među prvima bio na udaru Haaškoga suda, kao predsjednik HDZ-a BiH, a koji i nije bio vojni zapovjednik, nego čelnik političke stranke, te se svojim političkim djelovanjem zauzimao za obranu i opstanak Hrvata srednje Bosne. Haaški sud je zatražio da mu se predaju Dario Kordić i još desetorica Hrvata iz Viteza. Oni koji su bili u Vitezu drastično su uhićeni od strane međunarodnih vojnih snaga, a Dario, koji je sa obitelji živio u Republici Hrvatskoj, dragovoljno se predao Haaškome sudu 6. listopada 1997. godine, u nadi da će se brzo dokazati istina, te da će svi biti oslobođeni. Međutim, neki su nakon par godina maltretiranja bili oslobođeni, a neki i nepravedno osuđeni na kazne koje su u međuvremenu izdržali. No, na Darija je vršen neviđen pritisak da prihvati krivnju čelnika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i Gojka Šuška, za sve izmišljene i montirane optužbe, da bi on mogao biti oslobođen. Kako on, zbog ljubavi za istinu, svoga čvrstog karaktera i svoje savjesti, nije mogao prihvatiti izmišljenu krivnju čelnika Republike Hrvatske, Dariju je, na žalost, iz Republike Hrvatske, putem odvjetnika Ante Nobila, namontirana krivnja, potvrđena od lažnog svjedoka, te je on nedužan drastično osuđen 26. veljače 2001. godine, nepravomoćno, a 17. prosinca 2004. godine pravomoćno na 25 godina zatvora. Kao što svi znamo, Dario, kao najveći junak morala i savjesti, nepravednu kaznu izdržava sa najvećom hrabrošću i najvećim dostojanstvom, uz Božju pomoć. Mirne i čiste savjesti nosi svoj i hrvatski patnički križ, znajući da je i Krist, kao najveći pravednik dragovoljno najviše trpio iz ljubavi, kako bi spasio nas sve ljude od naših grijeha i ostalih poteškoća. Ako prihvatimo Isusa za svoga osobnog Spasitelja i njegovu žrtvu za nas, trpeći nepravdu uz čistu savjest, osigurana nam je pobjeda u ovom životu i u vječnosti, samo ako ustrajemo na svome pravednom putu. Dario zna da iza svake Kalvarije dolazi Uskrsnuće, ali da za Uskrs obvezno treba trpjeti. Vjerujemo da već sljedeće godine dolazi dan kada bi i Dario, izdržavši dvije trećine nepravedne kazne, mogao biti oslobođen i vratiti se svome domu i svojoj obitelji. Vjerujemo da će mu dragi Bog sve njegove patnje sigurno nadoknaditi mnogim blagoslovima već u ovome životu, a posebno blagoslovima za njegovih troje djece i suprugu Veneru, koji su toliko trpjeli bez svoga oca i supruga, kao što je i njemu bilo teško tolike godine bez njih. Dario je svojim držanjem tijekom sudskoga procesa i zatvora veliki moralni autoritet i uzor za sadašnje i sve buduće naraštaje Hrvata, kako se časno treba boriti za svoje, narodne i općeljudske ideale pravde, istine i slobode i kako s vjerom u Boga uspravno trpjeti iz ljubavi za svoj narod i domovinu. Njemu za utjehu, i svim drugima koji nepravedno trpe, Božje obećanje je sigurno da sve izlazi na dobro onima koji Boga ljube i vrše Njegove zapovijedi. Također i oni koji zlo rade, sigurno prema Božjem obećanju neće ostati nekažnjeni ni u ovom životu, a najgora im je kazna što nikada ne mogu imati u duši pravoga mira ni spokoja. Roditeljska tuga i stresovi Pero Kordić i njegova dobra supruga Rozika, koja je zbog svih ratnih zbivanja i stresova doživjela moždani udar i 19 godina, do smrti, bila vezana za invalidska kolica, nije mogla govoriti, ali je mentalno bila zdrava, a sluh i vid su joj bili očuvani, te je najviše vremena provodila u molitvi krunice, bili su jako tužni zbog sudbine svoga sina i njegove obitelji, ali i neizmjerno ponosni što im je sin ostao tako vjeran Bogu i uspravan u svome ljudskom i hrvatskom dostojanstvu, kako su ga uvijek i odgajali, kao i svu svoju djecu. Zadnji put su posjetili i vidjeli sina u zatvoru 2006. godine. Pero je u mirovini najviše bio uz svoju nemoćnu suprugu, ali je svojom neuništivom energijom stizao obavljati i puno drugih poslova za opće dobro svoga naroda i domovine. Crkva u Promajni Posljednji put smo suprug i ja posjetili obitelj Kordić u ljeto 2006. godine u njihovoj ljetnoj kući u mjestu Promajna na moru, blizu Makarske. Bili smo u Širokom Brijegu, a Pero je želio da dođemo na svečanost blagoslova potpuno dovršene i opremljene velike i prekrasne franjevačke crkve u Promajni. Za izgradnju te crkve obitelj Kordić se puno zauzimala, jer je Pero vidio da većinu vikendica tu imaju oficiri takozvane JNA i njihove obitelji, a Hrvata starosjedilaca i vlasnika vikendica za odmor je bilo manje. Pero je smatrao da je to hrvatsko mjesto i da tu treba katolička crkva. Bio je veoma sretan zbog toga svečanog događaja. U svečanost je sudjelovala cijela njegova obitelj, a posebno sva njegova unučad, kojih ima jedanaestero. Tu smo upoznali i nemoćnu majku Roziku, koja je sve razumjela što smo govorili i blagoslivljala nas i samo se smiješila, ne mogavši izgovoriti ni riječi. Pero nam je tada nasamo govorio o sinu Dariju, ponosan na Darijevo držanje, dok su mu suze nezaustavljivo tekle kao rijeka. To je i nama bilo žalosno i dirljivo, te smo zajedno gorko plakali. Kasnije smo se povremeno čuli za blagdane, a Pero je uvijek bio pun duha vjere i ljubavi za Hrvatsku. Nadali smo se i vjerovali da će Bog dati da on i majka dočekaju sina slobodna u svome domu. No, Božja volja je bila drukčija. Obavijest o smrti Pere Kordića Teško nas je potresla telefonska vijest iz doma obitelji Kordić, da je Pero nakon kraće bolesti preminuo u vječnost i vratio se u dom svoga Oca Nebeskoga, 26. veljače 2013. godine, u 83. godini života. Uz najdublju sućut obitelji i svima ožalošćenima, mogli smo se pomoliti za njegovu plemenitu dušu i sjetiti riječi sv. Pavla: "Dobar je boj bio, trku završio, vjeru sačuvao i vijenac slave zaslužio!" Sprovod je bio 27. veljače 2013. godine, na groblju Carica u Busovači. Iako je bio kišovit dan, na ispraćaju se okupio veliki broj ljudi, oko 2.000. Bili su gotovo svi mještani Busovače i okolnih mjesta, uz mnoge Perine i posebno Darijeve prijatelje. Dariju, koji je u zatvoru u Austriji, u zatvoru Karlau u Grazu, nije bilo omogućeno doći ocu na sprovod. Bili su brojni prijatelji Darija Kordića, među njima fra Ante Marić, fra Miljenko Stojić, don Petar Jukić, don Anto Jelić, uglednici iz političke vlasti i drugih oblasti života i rada srednjobosanskih općina i županije, članovi Županijskog odbora HDZ-a BiH i županijske vlade, koje su predvodili Josip Kvasina i Lidija Bradara, dužnosnici federalnih i državnih struktura vlasti Rudo Vidović, Mato Franičević, Marko Tokić, Vladimir Šoljić, Željko Raguž, Katica Čerkez, Ivo Miro Jović, Bariša Čolak, Dragan Vrankić, general Ilija Nakić, general Drago Dragičević, te mnogi drugi. Najviših dužnosnika HDZ-a BiH na pokopu Pere Kordića nije bilo, jer su nešto ranije, nakon što su obitelji izrazili sućut, na čelu sa predsjednikom dr. Draganom Čovićem i dopredsjednicom stranke Borjanom Krišto, otputovali u Žepče na ranije zakazanu stranačku tribinu. Sprovodne obrede je vodio župni kapelan fra Vinko Vice Tomas, uz molitvu i nadahnute riječi oproštaja. Na kraju obreda, dok je lijes spuštan u raku, busovački nastavnici Glazbene škole otpjevali su pjesmu blaženog Ivana Pavla Drugog "Krist jednom stade na žalu", koju je Pero najviše volio, kao i sin Dario, a i cijela obitelj Kordić. Preminuće i majke Rozike Nakon tri mjeseca, Bog je pozvao i majku Roziku. Nježno i plemenito srce majke patnice, koja je svoju bolest podnosila junački smireno i uvijek spremna na osmijeh svojim bližnjima i posjetiteljima, nije moglo dulje izdržati nakon odlaska u vječnost voljenog supruga. Prestalo je kucati 29. svibnja 2013. godine, na kraju Gospina mjeseca i mnogih krunica molitve dragoj Gospi, Odvjetnici Hrvatske, Kraljici Hrvata. Zaklopila je svoje umorne oči baš uoči blagdana Tijelova. Pokopana je 30. svibnja 2013. godine na busovačkom groblju Carica, uz svoga supruga Peru, na taj najveći blagdan Tijela Kristova, a što joj je cijeloga života bila najdraža i najdragocjenija hrana za duhovni život, koji je živjela u izobilju koje može dati samo Isus Krist, koji njoj i suprugu bijaše zaista najstvarnije Put, Istina i Život. Ujedno, to je bio i Dan državnosti Republike Hrvatske, iz slavnog i ponosnog vremena dr. Franje Tuđmana i Gojka Šuška, uz koje je svim srcem bila i cijela obitelj Kordić. Uz ponovno veliko mnoštvo žalitelja, rodbine, prijatelja i poznanika obitelji, te Darijevih prijatelja i velikog broja zahvalnih sugrađana, koje je u dječjoj dobi s najvećom ljubavlju liječila doktorica Rozika Kordić, sprovodne obrede, oproštajne riječi i molitvu je vodio župnik fra Dominko Batinić. Tuga je bila tim veća, jer nije bilo dozvoljeno sinu Dariju da isprati ni svoju majku na vječni počinak. Od srca Dariju sa obitelji izražavamo najdublju sućut u žalosti za dragim roditeljima, kao i njegovom bratu i sestrama, sa obiteljima, svoj jedanaestoro unučadi i rodbini, kao i svim ožalošćenima, uz molitvu da im svima Dragi Bog dadne snagu i utjehu. Vjerujemo da su Pero i Rozika Kordić svojim ovozemaljskim životom zaslužili nepomućene radosti u vječnoj domovini, u kući Očevoj, gdje više nema suza, ni tuge, ni jauka, ni boli, gdje ih je dočekao Isus Krist u koga su vjerovali, koga su ljubili svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. Znali su da je Krist Uskrsnuće i Život, a on je rekao: "Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će!" (Ivan 11:17-29). Neka im je vječna slava i hvala za sve dobro koje su učinili u svome životu i neka im je laka hrvatska bosanskohercegovačka zemlja, koju su toliko voljeli i za koju su živjeli. Počivali u miru Božjem do uskrsnuća! S tugom, molitvom i najvećim poštovanjem Dr. Ružica Ćavar, predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj (Članak je objavljen u listu "Narod" u kolovozu 2013.)

IVAN BAĆAK TOMISLAVGRAD

VIRTUALNA KNJIŽNICA

PONOSNA MOJA JE ZEMLJA

BLOGARIAT
blogger.ba
POLITIKA I ETIKA
SAVEZ ZA HRVATSKU
HUM
CROPEDIA
SOURCE.BA
HERCEGBOSNA.ORG
BITNO.ba
HERCEGOVINA INFO
POSKOK abc portal
LIVNO ONLINE
PISMA IZ NJEMAČKE
SVE VIJESTI
HRVATI AMAC
HRVATSKI INTELEKTUALNI ZBOR - MO
HAKAVE
CRO SPACE
HRVATI BH
HIC BiH LJ PORTAL
GRUDE ONLINE
POSUŠJE
CAPLJINA-ONLINE
RAMA
POSAVINA/DOMALJEVAC
USKOPLJE

KUPRES PORTAL
LIVNO IZBORI 2008.
KRALJICA KATARINA - B. LUKA
HBŽ VLADA
OPĆINA TOMISLAVGRAD
TOMISLAV CITY
UDRUGA PRSTEN
CURKOVIC.CA
BRATOVŠTINA
SAMOSTAN RAMA ŠĆIT
DUVNO, LIVNO I KUPREŠKA VRATA

RADIO TG
KLAPA DELMINIUM
NEBESKI RADIO

KONGORA
ROŠKO POLJE

PRESS DISPLAY
W. TIMES
W. POST
EU URED BiH
GOSPODARSTVO, ULAGANJA, RH, BH:

SIGNALIZACIJA SOVIĆI
XING
POSLOVNI
biznis.ba
EP HZHB
ENERGETIKA.HR
energetika.ba
WINDKRAFT
ENERGYOBSERVER
MOJA ENERGIJA.HR
BLOG ENERGIJA
BiH gospodarstvo
WORLD BANK

INSTITUTI, ANALIZE

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
931053

Powered by Blogger.ba