IVAN BAĆAK TOMISLAVGRAD

Nije se rodio Andrić, Selimović, Mak Dizdar,... Koroman, Jergović... koji bi umio opisati sav jad današnje BiH ni tugu BH Hrvata, a sve zahvaljujući 'spasiteljima sa Zapada' kojima je jedini cilj (p)odrzavati krizu.Blog posvećujem žrtvama MZ-e.

21.07.2013.

Rama u Poljicima - prekogranična suradnja i bez EU fondova

Objavio Zoran Stojanović Nedjelja, 21 Srpanj 2013 17:34 „Priča je meni moj dida kako bi o Svetom Klementu Mosor zabilio, ali to nije bija snig, vengo su to bila stada naših Ramljaka koji su dolazili zimovati i vraćali bi se na proliće u svoj kraj!...“ Početak je to priče koju nam je pripovijedao Pave Gruica dok smo obilazili Poljica! Povratak Ramljaka u Poljica zbio se sada na jedan novi način. Obnovile su se stare veze, no, ovaj put ne na prezimljavanju nego na području kulture, a uskoro i na području turizma i gospodarstva. Ovogodišnji Dani Mile Gojsalić bili su u znaku Rame; Mile i Dive! Trodnevni boravak ramskih glumaca i folkloraša, od 17. do 19. srpnja, odvijao se u jednoj domaćinskoj atmosferi u organizaciji KUU „Sv Klement“, KUD „Mile Gojsalić“ a pod pokroviteljstvom Splitsko-dalmatinske županije i grada Omiša. Činilo se kako se sva ta „čeljad“ poznaju već desetinama godina! Događanja su započela izvedbom drame „Diva Grabovčeva“ u općini Podstrana. U prekrasnom ambijentu ljetnog teatra glumci su oduševili mnogobrojnu publiku, izmamili su uzdahe, suze i na kraju dugi pljesak. Organizator ove izvedbe drame gosp. Zoran Jurišić nije krio svoje oduševljenje. Na domaćinskoj večeri saznajemo da su fratri iz Sinja „potegli“ do Podstrane kako bi vidjeli dramu. S radošću nam izjavljuju kako se raduju vezama Sinja i Rame te skoroj izvedbi Dive u Sinju! Slijedećeg dana nakon odmora u apartmanima „Lavica“ na samoj obali uslijedio je odlazak u Split i smještaj u učeničkom domu. Nakon malo osvježenja u moru i objeda odlazimo u Kostanje u Poljicima. Tamo je već užurbanost, vreva, žamor, jednostavno, velike pripreme za spektakl koji će uslijediti u večernjim satima. Ramski glumci i folkloraši pripremaju se zajedno sa drugim glumcima i KUD-ovima za izvedbu prikaza života i smrti Mile Gojsalić, poljičke heroine. Sve se uštimava pod redateljskom palicom Mladenke Gruica. Na početku programa uslijedio je protokolarni dio. No, iz toga dijela svakako izdvajamo nešto što nam je bilo osobito drago. Vrijedna Mladenka Grucia dobila je nagradu „Ivan Meštrović“ za svoj rad. Kako je sama naglasila to nije nagrada samo njoj, nego i njezinoj obitelji, KUU „Sv Klement“, svima koji joj pomažu raditi, jednostavno, svim Poljičanima! Izvedba scenskog prikaza Mile Gojsalić pratila je bogata scenografija, originalni kostimi, vjernost povijesnog skazanja i sudjelovanje više od 300 glumaca. Na kraju se može samo reći da je to bilo više od spektakla! Publika koja se mogla brojati tisućama bila je više nego očarana izvedbom drame pred crkvom u Kostanjama. Na kraju drame Mladena je svojim govorom publici je ponovno izazvala suze. Na spomen Rame i veze Poljica s Ramom publika je reagirala nevjerojatno razdragano i uzbuđeno potvrđujući to burnim pljeskom. Treći dan druženje se nastavilo u Gornjem Sitnom u domaćinskoj atmosferi. Razgovori, pjesma, obilasci kulturnih spomenika, crkava i jedne od najpoznatijih zvjezdarnica u ovom dijelu regije koja se nalazi na Mosoru izazvali su divljenje i želju Ramljaka na ponovni dolazak u ove krajeve. U večernjim satima uslijedilo je folklorno predstavljanje Rame na dva različita mjesta. HKUD „Rama“ je predstavljalo običaje Rame, rukotvorine i druge zanimljivosti u Kostanjama. Bogat program je oduševio publiku. Za to vrijeme u Dugopolju su folkloraši „Hrvatske sloge“ , HKUD „Donje Rame“ zajedno s prijateljima „Sinovima Hercegovine“ osvjetlali folklorni obraz izvedbom običaja prelja i vlačilja. Na žalost, iako je postojala velika želja domaćina da se ostane još tri dana i predstavlja Ramu u Muću i Kaštelama , zbog drugih obaveza nije se moglo ostati. Na kraju šta drugo kazati! Hvala Vam članovi KUU „Sv Klement“, Mladenka i Pave Gruica, Splitsko-dalmatinska županija, hvala svima Vama koji ste nas primili i s kojima smo se susreli! Drago nam je što smo Vas upoznali! Uvijek nam dobro došli u Ramu! Zoran Stojanović

09.07.2013.

Ne brani Milanović Perkovića nego komuniste i komunizam

Josip Perković ili jest osnovano sumnjiv da je poticatelj ubojstva Stjepana Đurekovića ili to nije. To treba utvrditi njemački sud koji je stvarno i mjesno nadležan jer se to ubojstvo dogodilo u Njemačkoj. Josip Perković svakako jest, kao visoki dužnosnik Udbe, u djelokrugu svoga posla bio upoznat s mnogim ubojstvima izvan Jugoslavije. Josip Perković jest zaslužan za nastanak Republike Hrvatske. Josip Perković samo je jedan čovjek. Josip Perković je u mirovini. Pa zašto onda takva buka? Obrana Udbe i komunizma Zašto donošenje posebnog zakona, zašto posredovanje Ante Nobila i zašto on odmah brani Udbu i SFRJ i cijeli komunizam, a optužuje njemačku državu u cjelini (kao tobožnju zaštitnicu terorizma) i njemačko pravosuđe? Nasuprot nama Nobilo i Zoran Milanović u bijegu od istine prijete King Kongom čineći providne erističke podvale: “diversio attentionis, mutatio elenchi” i rekriminaciju. Suočeni s očitošću svoje protunarodnosti, oni, dakle, mijenjaju temu i napadaju istinu. Ako je tema doista bila Perković, moglo se i o njoj raspraviti. No oni, znajući da je Perković osnovano sumnjiv, a bojeći se da Perković ne progovori, govore o sasvim desetim temama, pa čak i o tome da oni što traže pravdu i zakonitost zapravo svađaju Hrvate. Objektivno, tko tako istupa u svoju obranu, priznaje da je kriv. Kao iskusan član SKJ Nobilo automatski ne samo što ismijava cijelo njemačko pravosuđe nego ga osuđuje i za proustašku politiku, premda zbog svoje neukosti ne zna navesti kojih terorističkih organizacija rad Njemačka nije nikad zabranila. Njemačka presuda Višeg zemaljskog suda u Münchenu od 16. srpnja 2008. godine Udbinu agentu Pratesu u odjeljku A/II. govori o “organizaciji aktivne nenasilne hrvatske emigracije u Saveznoj Republici Njemačkoj 1983. godine”. Tu, dakle, samo Udba, dakle i Nobilo, mogu vidjeti terorizam i nekakvu njemačku proustašku zavjeru koja tobože seže do danas i ogleda se u presudi kojom je Prates oglašen krivim za ubojstvo i osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Nobilo i Zoran Milanović o Nijemcu i danas razmišljaju kao o Švabi-okupatoru kojemu treba pucati u leđa, skrivajući strahote i masovnost komunističkih zlodjela nad Hrvatima i mnogim drugim mirnim ljudima. Budući da Anto Nobilo očito drži da je Njemačka morala zabraniti i rad organizacija što su se zalagale za raspad Jugoslavije, što nikako nije ni mogla ni smjela zabraniti, ne bih se čudio da on u terorističke organizacije trpa i Katoličku crkvu, koju on i, kao po njegovu nalogu, Milanović jako mrze. No o Crkvinu zalaganju za pravdu i zakon rabiti izraz križarski pohod doista je bedastoća koja vapi u nebo! Ukratko, terorizam nije isto što i djelatnost protiv koje države, ali to jest u umu i rječniku ljudi koji su bili i ostali komunisti i udbaši i koji su ubijali mirne disidente ili protivnike svoje vlasti. Anto Nobilo ide tako daleko da ubijenog Đurekovića optužuje za izdaju Ininih tajni Nijemcima. A tajni nikakvih nije bilo! Ina je bila sjedište Udbe SRH. Po Nobilovim tvrdnjama kriv je ubijeni, a ubojica je junak! Nobilo dalje tvrdi da Njemačka ima cijeli arhiv hrvatskih obavještajnih službi, a skriva da ju je rasprodao Stjepan Mesić. Kao prvo, Republici Hrvatskoj nije u interesu suditi za kazneno djelo svoga državljanina koje je počinjeno u SAD-u ili Njemačkoj. Tim je, naime, kaznenim djelom prekršeno pravo te države. Drugo, vidjeli smo i u kaznenom postupku koji je vođen protiv doktora Andrije Artukovića: SAD nije odbio izručiti dr. Andriju Artukovića za djela za koja je stekao dojam da će mu se suditi čestito i pošteno i da postoji osnovana sumnja da ih je počinio u Jugoslaviji. Druga je tema to što je Udba krivotvorila dokaze i svjedočanstva o tim kaznenim djelima pa je poučila za lažni iskaz svjedoka Bajru Avdića. Nismo banda razbojnika Treće, svaka država ima pravo i dužnost na svome području osigurati provedbu svojih zakona. Nije, dakle, prirodno da država postupa kao banda razbojnika uroćena protiv cijelog svijeta pa i protiv međudržavnih ugovora koje je sama potpisala. To može biti prirodno jedino udbaškom i komunističkom duhu koji je u inozemstvu ubijao disidente. Ono što je tužno i tragično jest to da Nobilo nema pojma o državnome pravu i dužnosti. Načelo je: svaka država štiti svoju zakonitost na svome teritoriju i zraku iznad njega. Ona kažnjava i strance za kaznena djela počinjena na svome području. Čestita država nikad se neće kolebati izručiti svoga sumnjivca za kazneno djelo počinjeno u inozemstvu jer nema interesa, kakav interes očito ima ova vlast, da štiti razbojnike. To koliko je Anto Nobilo politički protuhrvatski zainteresiran, jasno pokazuje njegova izjava da se suđenje Pratesu za ubojstvo Stjepana Đurekovića vrlo “precizno pratilo” . Postavlja se pitanje, zašto bi se, ako Perković nije kriv, precizno pratilo kazneni postupak? Time Nobilo, dakle, priznaje krivnju svoga klijenta i pritom neosnovano vrijeđa njemačku državu i njemačko pravosuđe, čime sukobljava Hrvate i Nijemce. U tekstu objavljenom u Obzoru Večernjeg lista Nobilo tvrdi da u SRH nije moglo biti dodatnih tajnih službi. On to dokazuje time što je šef Partije prema Ustavu Socijalističke Republike Hrvatske automatski bio u predsjedništvu SRH. To bi, po njemu, značilo da uža partijska vodstva nisu mogla imati svoje dojavne pa i likvidatorske supertajne službe Kaj god! Pa je li moguće da Anto Nobilo, zamjenik okružnog javnog tužitelja Zagreba, ne zna za postojanje “Tajnoga službenog lista SFRJ”? Ako ne zna, poučimo ga: “Tajni službeni list” donosio se tajno i tiskalo ga se u svega desetak primjeraka po broju. Tako je najuži član obitelji Jakova Blaževića mogao podići kredit u dinarima vrijednosti više od milijuna tadašnjih njemačkih maraka, no bez devizne klauzule u doba kada je godišnja inflacija u SFRJ bila znatno više od 70% pa je galopirajuće rasla iako je podizanje takva kredita drugim građanima bilo nemoguće. Taj najuži član obitelji Jakova Blaževića došao je u banku, pokazao “tajni službeni list”, koji je tvrdio da je to moguće samo tri dana uz građevinsku dokumentaciju (tobože kao namjenski stambeni kredit). Banka je provjerila kod “drugova ispred Komiteta” i – isplatila mu novac. Taj najuži član obitelji Blažević je preko puta, u Narodnome restoranu, za taj novac kupio devize bez opasnosti jer su ondje, pored ostalih, švercali i “Organi bezbednosti SSNO” kojima, prema odredbama nekog drugog broja “Tajnog službenog lista SFRJ” redovita milicija nije ništa smjela. Nakon šest-sedam mjeseci Blažević je mjesečne rate isplaćivao u gomili jugodinara koja nije vrijedila više od 10-20 maraka. Da, postojale su u komunizmu, u SFRJ, i najtajnije službe. Postojale su službe koje su ubijale i one koje su pljačkale. Ja pouzdano znam da je Anto Nobilo morao s time biti upoznat pa moramo zaključiti da on jednostavno laže. Nobilo se odjednom divi pravosuđu u Republici Hrvatskoj i traži da Perkoviću sude ovdje njegovi. Pa to se moglo učiniti odavno, zar ne? Nobilo dalje tvrdi da je njemačka presuda Pratesu protuzakonita. Pri tome iznosi niz neistina, nelogičnosti i irelevantnosti. Pa potpuno je jasno da Prates nije mogao govoriti o fizičkoj likvidaciji Stjepana Đurekovića kada joj nije nazočio. No on je jasno iskazao, a to je vidljivo i iz presude Višeg zemaljskog suda u Münchenu broj 6ST005/05 od 16. srpnja 2008. godine, da je Josip Perković bio zapovjednik i da je Perkoviću davao obavijesti i ključeve za mjesto likvidacije. Prvostupanjska presuda, koja je postala pravomoćna, Višeg zemaljskog suda u Münchenu u kaznenom predmetu protiv Pratesa vrlo temeljito utvrđuje pravno relevantne činjenice, razdvajajući ih od indicija. Predsjedavajući sudac Višeg zemaljskog suda u Münchenu prof. dr. Von Heintschel Heinegg Josipa Perkovića ne osuđuje, ali jasno upozorava da postoje dokazi, da postoje svjedoci o osnovanoj sumnji u krivnju Josipa Perkovića. I naravno, logički, da tome nije tako, zašto bi se Perković i Nobilo uzrujavali? Tek bi slijedilo novo suđenje. Anto Nobilo ima nakanu, a u svom tekstu to i čini, predbaciti Đurekovićevo ubojstvo jugoslavenskoj službi. No posve je jasno da su i Prates i Perković radili za SDS SR Hrvatske. Tako gore citirana presuda u A/I utvrđuje dokazanim Pratesu “agenturno djelovanje optuženika za Hrvatsku službu sigurnosti SDS”. Upravo suprotno onome što tvrdi Nobilo, sud utvrđuje da je Prates nesporno bio službenik SDS SRH, dakle ne SDS SFRJ. I dalje je u dokaznom postupku utvrđeno da je Prates bio podređen Perkoviću. Time se potvrđuje da postoji osnovana sumnja da je Josip Perković zapovjedio Đurekovićevo ubojstvo. Istraga je provedena minuciozno i perfektno u skladu s mogućnostima zbog bojkota vlasti u Hrvatskoj. Prates je priznao slijed događaja i zanijekao da je znao da će se dogoditi ubojstvo. Nedvojbeno je naznačio Perkovića kao zapovjednika i vođu akcije ubojstva Stjepana Đurekovića. Citirana je presuda pravomoćna i konačna. Anto Nobilo napada gore navedenu presudu bez ikakvih razloga utemeljenih na pravu. Znajući da nema uporišta za osporavanje navedene presude, on izmišlja propuštanje dovođenja kao svjedoka komunista iz Hrvatske i to onih koji su davali glavne instrukcije Perkoviću. Posve je sigurno, da su te osobe bile ispitane kao svjedoci pred njemačkim sudom, ne bi govorili istinu. Istinito ne bi iskazivali kako bi zaštitili sebe, a nisu dužni ni iskazivati o činjenicama kojima bi sebe ili bliskog srodnika izvrgnuli kaznenom progonu. Zašto je Anto Nobilo navalio na njemačko pravosuđe i uzeo veličati ono u Hrvatskoj? Zato što bi se u Hrvatskoj za navedeno kazneno djelo navelo da je u zastari ili bi se pak provelo kontrolirano suđenje te bi se Perkovića oslobodilo da ne progovori o zločinima komunističke vlasti, kao i onih koji su činili kaznena djela, čiji su potomci danas involvirani u vlast u Hrvatskoj. U Njemačkoj kao pravno uređenoj zemlji nije moguće provesti “kontrolirano suđenje” kao što to priželjkuju Anto Nobilo i Zoran Milanović. U bazi je Partija služila Udbi, a na vrhu je Udba služila Partiji. Zato su prozirni, naivni i neuki pokušaji Anta Nobila prebaciti njemačkom sudu što nije pozvao i ispitao kao svjedoke ljude iz vrha SKH SRH s obzirom na to da su oni bili nalogodavci ne samo likvidacije Stjepana Đurekovića nego i drugih ubojstava izvan Jugoslavije. Već je prije toga Josip Broz dopustio dosta jaku Udbu Hrvatske, kao svoju djelomičnu zaštitu od Srba. Svoju zaštitu, a ne zaštitu hrvatskoga naroda. Zaštitu njegove SFRJ, a ne nikakve hrvatske slobode. Novinar hrvatskoga RTL-a jasno je gospođu Merkel pitao odustaje li od dolaska u Republiku Hrvatsku zbog Josipa Perkovića. Gospođa Angela Merkel na to je pitanje odbila odgovoriti i počela je govoriti o pretrpanosti svojega rasporeda. To se hrvatski kaže: “Imam ja i pametnijega posla.” Sve se to znalo i prije. Izgovor o izborima jasan je i zapravo znači: “Njemački mi narod ne bi oprostio posjet državi u kojoj se zakoni donose da se od progona spase ljudi što su ubijali druge po Njemačkoj.” Zamislite ženu koja svake subote ustaje u osam, plete do deset, zatim ode susjedi na kavu, a u dvanaest ode djetetu u bolnicu i zatim čuje da je susjeda ogovara i da je pri tome okrada. Kada u deset i trideset te subote susjeda nazove zašto već jednom ne stigne na kavu, ona će odgovoriti da ima pretrpan dnevni red. Zapravo, ona će plesti sat vremena dulje i provest će sat vremena dulje sa svojim djetetom u bolnici. To je ono “imam ja i pametnijeg posla”. U naručju Angele Merkel Zoran Milanović u Bruxellesu baca se u naručje staroj gospođi namjestivši prije toga kameru da ga snimi. Gospođa Merkel javno je uvrijedila ovu protuhrvatsku vlast (opravdano!!!). A ovi koji obnašaju vlast u Republici Hrvatskoj tvrde da ih Angela Merkel voli (sic!). U javnom istupu na TV-u Anto Nobilo izjavio je da su pripadnici Udbe (SDS) 1989. godine došli njemu, tada zamjeniku okružnog javnog tužitelja, s prijedlogom da se uhiti Franju Tuđmana i društvo iz HDZ-a. Kaže da je on to odbio i da su se oni povukli. Iz toga je više nego vidljivo da su neki partijski dužnosnici bili iznad srednjih djelatnika službe državne sigurnosti. Ovih je dana Anto Nobilo izvalio strašnu laž i providnu glupost da je “Lex Perković” namijenjen zaštiti hrvatskih boraca jer bi se oni bez nje mogli naći na udaru koga iz Londona, tko bi ih mogao pravno progoniti. Pa neka, neka ih se izvrgne kaznenom progonu za kaznena djela počinjena u Engleskoj. Naš se rat odvijao ovdje i Nijemci Perkovića ne traže iz sumnje u zločine u tome hrvatskome ratu, oslobodilačkom od Nobilove Partije, nego ga gone za zločine počinjene u Njemačkoj protiv hrvatskog naroda, a za tu partiju. Anto Nobilo je, dakle, i sebe, i Perkovića, i “Lex Perković” lažno prikazao zaštitnicima Hrvata i pritom pokušao prevariti gledatelje TV-a i čitatelje tiska tvrdeći da je isto ako Njemačka zatraži progon osumnjičenih za kazneno djelo u Njemačkoj i ako netko u Londonu zatraži progon Hrvata osumnjičenih za kazneno djelo u Hrvatskoj. Međutim, nebitno je što govori Nobilo, ono što je bitno jest to da je sutradan cijeli SDP na čelu sa Zoranom Milanovićem i dobrim dijelom tiska ponovio tu providnu laž. Nije, dakle, ovdje riječ prvenstveno o Perkoviću, već je riječ o komunizmu kroz vrijeme i područje. Ozna sve dozna! Ozna će bez suda poubijati najmanje pola milijuna Hrvata i stotine tisuće pripadnika drugih naroda. Ozna će u tome zapovijedati KNOJ-u, koji će počiniti glavninu titovskih likvidacija. Godine 1946. osniva se od Ozninih kadrova Udba (zapravo Uprava državne bezbednosti), sa zadaćom objediniti sve tajne državne radnje. 1960-ih godina Josip Broz gledao je tajne službe razjediniti, da se ne mogu sve ustremiti na njega. Na čelu svih tih službi bio je Josip Broz Tito. Sjedište financijske moći Udbe Hrvatske bile su Ina i Astra sa svojim podružnicama diljem Europe, a naročito u Milanu i Zürichu. Eto zato Josip Perković ne može biti ekskulpiran ni zbog svojih zasluga za Republiku Hrvatsku pa ni ako je bio suradnik predsjedniku dr. Franji Tuđmanu ili pak Gojku Šušku.

05.07.2013.

16. obljetnica smrti mr, Mate Bobana

Sa.M. Petak, 5. srpnja 2013. 14:44 Bljesak.info Dana 07. srpnja 2013. godine, navršava se 16 godina otkako je preminuo mr. Mate Boban, prvi predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i predsjednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne. ''Nemjerljiva je zasluga ovog hrvatskog domoljuba u organiziranju hrvatskog naroda kroz Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, kao političku, kulturnu i gospodarsku organizaciju hrvatskog naroda, koja je imala za cilj omogućiti jednakopravan status hrvatskog naroda u BiH. Njegova državotvorna ideja i vizija položaja i prava hrvatskog naroda u BiH, politički je i povijesni uzor kako se hrabro i ponosno može, i treba, braniti državotvorno pravo hrvatskog naroda u BiH'', navodi se u zajedničkom priopćenju Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HR-HB Mostar i Udruge organizatora otpora HVO u BiH. U priopćenju se navodi i citati mr. Mate Bobana “…Politička motrišta Hrvata Bosne i Hercegovine bila su i ostala jasna i nedvojbena. Bosna i Hercegovina treba i može biti, kao neovisna i međunarodno priznata te kao subjekt međunarodnog prava, uređena samo kao zajednica tri konstitutivna naroda, s jednakim pravima na Bosnu i Hercegovinu i pravom na sebe u njoj. Unutarnji ustroj može biti definiran jedino kroz potpuno i pravedno zadovoljenje političke volje sva tri naroda. Vanjske granice Bosne i Hercegovine smatramo neupitnim i nepovredivim, dočim unutarnje crte razgraničenja mogu i moraju biti predmet političkih pregovora." ''I danas, 16 godina nakon smrti mr. Mate Bobana, ponosni što smo bili sudionici obrane hrvatskog naroda i nacionalnih interesa u BiH, uzdignute glave se sjećamo našeg predsjednika i s dubokim poštovanjem iskazujemo svoju zahvalnost za sve što je učinio za hrvatski narod u BiH'', navodi se u priopćenju Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HR-HB Mostar i Udruge organizatora otpora HVO u BiH. bljesak.info

05.07.2013.

Predstavljanje knjige "Duvanjski žrtvoslov"

Program ovogodišnje proslave Dana sv. Nikole Tavelića (5. srpnja – 14. srpnja) uistinu je bogat i sadržajan i za svakoga ima ponešto. No, uz otvaranje Centra za odgoj i obrazovanje djece i mladeži s poteškoćama u razvoju „Nova nada“ u Kovačima i Franjevačkoga muzeja u Tomislavgradu, predstavljanje knjige „Duvanjski žrtvoslov“, autora dr. Jure Krište, dr. fra Roberta Jolića i Ante Tadića, mladoga apsolventa prava i vijećnika u OV Tomislavgrad, zaslužuje posebno mjesto u čitavom ovom programu. Knjiga je dovršena i tiskana početkom svibnja, no njeno predstavljanje je s namjerom uvršteno u ovogodišnje Dane sv. Nikole Tavelića, već dva desetljeća središnji duhovno-kulturni događaj u našoj općini, čime se iskazuje dužna počast i pijetet svim žrtvama oba svjetska rata, bez obzira na naciju, vjeru ili pripadnost vojsci, do kojih su spomenuti autori uspjeli doći kroz svoje višegodišnje istraživanje (samo u Drugom svjetskom ratu i poraću je stradalo preko 2 000 Duvnjaka). Predstavljanje knjige će se održati u dvorani županijske Skupštine, u srijedu, 10. srpnja, s početkom u 20 sati. Uz autore, o knjizi će govoriti vojni ordinarij u BiH o. Tomo Vukšić te dr. Ivo Lučić. Tekst: Ivica Šarac 30.06.2013.

04.07.2013.

Na Lugu sveta misa u spomen na spaljene mještane Kuka, Luga i Letke

Tomislavgrad: Sveta misa na Lugu u spomen na spaljene PONEDJELJAK, 01 SRPANJ 2013 09:00 U nedjelju, 30. lipnja, nakon proslave blagdana rođenja sv. Ivana Krstitelja, u duvanjskome selu Lugu služena je sv. misa za 83 mučki ubijenih mještana Luga, Kuka i Letke 16. prosinca 1943. Pobili su ih Nijemci, nakon što je komunistička vojska učinila sve da se to dogodi. Sv. misu je predslavio fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva za proglašenje blaženima i svetima mučki pobijenih hercegovačkih franjevaca. Suslavili suduvanjski misionar u Africi fra Pere Čuić i župni vikar u Tomislavgradu fra Velimir Bagavac, javlja Tomislavcity. Sv. misi odazvao se veliki broj župljana, uglavnom iz Luga, Sarajlije, Letke i Tomislavgrada. Došli su moliti za pokoj onih koji su prije 70 godina živote izgubili u strašnome zločinu, bilo da su spaljeni ili strijeljani. Uoči početka sv. mise pred spomen križem održana je prigodna molitva uz čitanje svih imena stradalih u tome zločinu. Za svakoga od njih upaljena je svijeća. Nju su položili mladi, dok je ispred Udruge Lug – Poljica, koja je osnovana radi očuvanja uspomene na žrtvu nevino stradalih, položeno cvijeće. U prigodnoj propovijedi fra Miljenko Stojić je istaknuo da se istina o žrtvi ovih mučenika nije mogla skriti, a to dokazuje i ne tako davni posjet jednoga njemačkog vojnika koji je posjetio Lug želeći platiti materijalnu štetu što ju je počinio spalivši toga kobnog 19. prosinca jednu štalu na Lugu. »Događaje iz prošlosti zacijelo ne možemo učiniti takvima kao da se nikada nisu dogodili. Ali možemo ih učiniti takvima da pobijedimo mi, a ne oni. To nam omogućuje naša kršćanska vjera. Što god nam netko učinio ne može nam iz grudi oteti slobodu i sve ono što je dobro, ako to sami ne dopustimo. Vidjeli smo to lijepo kroz vrijeme komunizma. Što sve nije činio da nas podjarmi, ali uzalud. Neki su istina pali na tom putu. Zbog straha, želje za lagodnijim životom, obmane, čak su pomagali tom komunizmu na raznorazne načine, ne samo uhođenjem u društvu u kojem su živjeli. Došlo je vrijeme da se pokaju. Komunizam je, ponovimo to, zlo u samome sebi, to je i nacionalsocijalizam, ali to je isto i današnji globalizam, raznorazna tajna društva, kolonijalizam. Svijet se ne može graditi bez Boga. On se samo može graditi s njim budući da mu je on začetnik«, rekao je fra Miljenko. Unatoč žalosti i tragediji koja se dogodila na Lugu, fra Miljenko ističe da ipak trebamo biti ponosni na taj događaj jer on nije prekinuo život. Ljudi su nastavili živjeti pamteći što se dogodilo i nastojeći se vladati drukčije od počinitelja zločina. »Međutim, zlo je prepoznalo da hrvatski narod i dalje ide putem dobra pa ga pokušava slomiti. Prevaranti su i danas na djelu. Najlakše ih prepoznajemo preko medija. Njima se čini da su oni trenutno najbolje sredstvo za njihovu rabotu. Izbacili su Boga iz svoga života, napadaju domovinu, obitelj i sve ono što je dobro u posljednje vrijeme. Nekada je to na grublji, nekada na ljepši način. Prijeti nam se i zavarava nas lažnom pričom o ljudskim pravima izostavljajući pomno ono što se u nju ne uklapa«, dodao je fra Miljenko naglasivši da je Crkva uvijek bila i da će uvijek biti na strani svoga naroda. Istaknuo je i želju i slogu hrvatske braće s obje strane granice koji su se ujedinili u Komisiji HBK i BK BiH za hrvatski martirologij želeći među onima koji su pobijeni u Drugom svjetskom ratu i poraću pronaći mučenike. »Njih ima među svim crkvenim staležima. Trenutno je teško reći koliki je broj ubijenih u hrvatskom narodu, ali se zna da je taj broj u Hercegovini oko 20.000. S druge, pak, strane komunisti su ubili 563 svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca, više nego nacionalsocijalizam u Njemačkoj (250 svećenika)«, kazao je fra Miljenko te dodao da će Komisija vrlo brzo poći od župe do župe i popisivati mučenike, ali ujedno i pobijene. Pozvao je vjernike da se ne boje i da svjedoče o onome što znaju. »Samo je Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću izgubila 66 svojih članova. Znamo to, pobili su ih komunisti. No, progoni su nastavljeni sve do pada komunizma. Oko 90-ak hercegovačkih franjevaca okusilo je, ili je manji broj to zamijenio globom, komunističku tamnicu. Trojica su tamo praktički ubijena, velik broj njih ostao je trajno narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja. Danas želimo barem neke među njima proglasiti mučenicima, odnosno blaženima i svetima. Ne ćemo to moći učiniti za sve, jer nemamo dokumente i svjedočenja što se točno dogodilo. No, neka samo jedan među njima bude proglašen mučenikom on će time osvijetliti i žrtvu svih ostalih. Postupak je u punom tijeku i sve lijepo napreduje. Ali trebat će dosta vremena i dosta snage da se to dovrši. No, to uopće nije važno. Neka traje koliko treba, važno je samo da se mi kao pojedinci i kao zajednica mijenjamo kroz sve to«, rekao je fra Miljenko. Nakon sv. mise fra Velimir je zahvalio svima koji su pomogli u održavanju ovoga spomen-slavlja na nevino pobijene. Obljetnica je nastavljena prigodnim druženjem po obiteljima i pričom o minulim vremenima. M.B.

11.06.2013.

Samo jedinstvo može osigurati Ustavna prava Hrvata u BiH

"Iustitia et Pax" sazvala konferenciju za novinare Nužno je pred jednim ozbiljnim, neeksperimentalnim međunarodnim sudištem tražiti pravdu i ustanoviti pravilo za budućnost, poručili su iz Komisije HBK 'Iustitia et pax' Komisija HBK 'Iustitia et pax' na konferenciji za novinare osvrnula se na nedavne nepravomoćne presude Haškog suda Jadranku Prliću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Bruni Stojiću, Valentinu Čoriću i Berislavu Pušiću te Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. Kako prenosi 24sata.hr, - HBK u svojoj izjavi pozivaju hrvatski narod i političke vođe, na solidarnost kako ne bi ''ishitrenim izjavama stvorili krivu sliku o ulozi hrvatskoga političkog vodstva iz vremena rata u BiH i samim tim utjecali na konačnu presudu u dijelu koji se odnosi na ujedinjeni zločinački pothvat''. Bošnjačke političke vođe i Hrvate u BiH pozvali su na solidarnost i jedinstvo. - Kratkotrajni trijumfalizam može donijeti tek kratkotrajnu dobit dijelu političkih snaga u BiH, ali dugoročno neće moći sakriti povijesne činjenice prema kojima je predsjednik Franjo Tuđman pozvao Hrvate u Bosni i Hercegovini da na referendumu glasuju za neovisnu BiH kao za svoju državu, prema kojima je Hrvatsko vijeće obrane prvo bilo uključeno u obranu BiH, a Hrvatska poslije cijelo vrijeme armiju Bosne i Hercegovine opskrbljivala oružjem za vrijeme embarga te ponajprije i najvažnije zbrinula na desetke tisuća izbjeglica iz BiH - stoji u izjavi. ''Samo jedinstvo može osigurati Ustavna prava Hrvata u BiH'' Ističu kako samo jedinstvo može osigurati sva prava koja Hrvatima u BiH kao konstitutivnom narodu jamči 'Deytonski ustav'. Iz Komisije HBK Republiku Hrvatsku pozvali su da nikako ne odustane od tužbe za genocid. - To je nužno zbog mira na ovim prostorima. Nužno je pred jednim ozbiljnim, neeksperimentalnim međunarodnim sudištem tražiti pravdu i ustanoviti pravilo za budućnost, a to je da se sukobi rješavaju sudom, a ne ratom. Također da oni koji započinju agresivni rat snose posljedice... - zaključeno je u izjavi. Izjavu Komisije Hrvatske biskupske konferencije 'Iustitia et pax' donosimo u cjelosti. ''Izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije »Iustitia et pax« o nepravomoćnim presudama Haškoga tribunala 1. Pozivamo na solidarnost hrvatski narod i političke vođe u Hrvatskoj kako svojim ishitrenim, paušalnim ili subjektivnim izjavama ne bi stvorili krivu sliku o ulozi hrvatskoga političkog vodstva iz vremena rata u Bosni i Hercegovini i samim tim utjecali na konačnu presudu u dijelu koji se odnosi na ujedinjeni zločinački pothvat, te da u pojedinačnim kaznenim djelima koja se Hrvatima iz BiH-a stavljaju na teret sudu – bez neizravnog utjecaja – omoguće da donese pravednu presudu. Izjave dijela političkog vodstva, poput »Hrvatska je u BiH-u imala ambivalentnu politiku« ili »Hrvatska je bila agresor u Bosni i Hercegovini«, ne odgovaraju stvarnom smjeru hrvatske državne politike iz toga vremena. Uz to, agresija nije dio optužnice protiv Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Brune Stojića, Valentina Čorića i Berislava Pušića, niti ICTY ima mandat za sporove među državama pa ni za kazneno djelo agresije. Pozivamo sve političke strukture da na tragu izjave predsjednika vlade Republike Hrvatske podrže uključenje države u ovaj postupak u dijelu opovrgavanja udruženog zločinačkog pothvata i međunarodnog sukoba i to sa svim legalnim sredstvima, te da se obranama okrivljenih olakša pristup arhivima i novim dokazima, ako će to biti potrebno. 2. Pozivamo bošnjačke političke vođe i stranke na razboritost. Kratkotrajni trijumfalizam može donijeti tek kratkotrajnu dobit dijelu političkih snaga u Bosni i Hercegovini, ali dugoročno neće moći sakriti povijesne činjenice prema kojima je predsjednik Franjo Tuđman pozvao Hrvate u Bosni i Hercegovini da na referendumu glasuju za neovisnu Bosnu i Hercegovinu kao za svoju državu, prema kojima je Hrvatsko vijeće obrane prvo bilo uključeno u obranu Bosne i Hercegovine, a Hrvatska poslije cijelo vrijeme armiju Bosne i Hercegovine opskrbljivala oružjem za vrijeme embarga te ponajprije i najvažnije zbrinula na desetke tisuća izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Duboko žalimo što se hrvatsko-bošnjački sukob ikad dogodio. Vodstva dviju vojskâ koje su svoju zajedničku domovinu – Bosnu i Hercegovinu zajednički branile od velikosrpske agresije u tom času očito nisu dobro razumjele tendencije međunarodnog okruženja i stranih diplomacija koje su upravljale ratom u Bosni i Hercegovini. Ali tomu unatoč, za povijest ostaje činjenica da su te dvije vojske u Washingtonu ponovno sklopile savez kako bi se nakon operacije »Oluja« provela zajednička akcija oslobađanja zapadne Bosne, izazvao slom snaga generala Ratka Mladića, a Bihać poslije Srebrenice spasio od novog genocida. Nakon tisuću dvjesto i jednog dana potpune opsade tzv. »bihaćkog džepa« u operaciji »Oluja«, deblokirana je i najduže izolirana bosanska enklava. Pripadnici Hrvatske vojske i Petog korpusa Armije BiH-a spojili su se u predjelu Plitvičkih jezera. Bihać, baš kao i Srebrenica bio je zona zaštićena od UN-a. Bataljuni, uključujući nizozemski, koji su ondje bili nisu učinili ništa kako bi spasili živote tisuća civila. Učinile su to u savezu Hrvatska vojska i Armija Bosne i Hercegovine. To je povijesna činjenica koju nitko ne može opovrgnuti. 3. Pozivamo na jedinstvo Hrvate u Bosni i Hercegovini. Samo jedinstvo, koje nije jednoumlje nego svijest o važnosti zajedničkih nazivnika, a ne dosadašnja podijeljenost Hrvatima u Bosni i Hercegovini može osigurati sva prava koja im kao konstitutivnom narodu jamči tzv. »Dejtonski ustav«. S obzirom na to da Sud u Den Haagu svojom politikom optuživanja nije kaznio zločine nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, uz iskreno žaljenje za svakom bošnjačkom žrtvom stradalom u hrvatsko-bošnjačkom sukobu, pozivamo tijela kaznenog progona u Bosni i Hercegovini da istraže i kazne počinitelje zločina nad Hrvatima tijekom rata. U napadima bošnjačke vojske na Hrvate, na malom području ubijeno je 1150 Hrvata, od kojih više od stotinu djece. Procesuiranje počinitelja tih zločina je nužnost, a u cilju održanja trajnog mira i prosperitetne budućnosti triju konstitutivnih naroda u cjelovitoj Bosni i Hercegovini. 4. Nemalo smo iznenađeni oslobađajućom nepravomoćnom presudom Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, šefu »Službe državne bezbjednosti« Miloševićeva režima i njegovu prvom agentu zaduženom za posebne operacije, osobito s činjenicom da niti jedan visoki politički dužnosnik tadašnje Srbije, vrh JNA i vrh KOS-a ovim nisu proglašeni dijelom ujedinjenog zločinačkog pothvata za zločine planirane i počinjene u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Kada uzmemo u obzir da je Slobodan Milošević umro bez presude, da je Biljana Plavšić, um zločina u Bosni i Hercegovini, osuđena na 11 godina zatvora, kada iz presuda za Srebrenicu i presude za Ovčaru iščitamo izuzimanje vojno-obavještajnog i političkog vodstva tadašnje SR Jugoslavije i Srbije iz odgovornosti za planiranje i organiziranje zločina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ne možemo se oteti dojmu da je riječ o cjelovitoj amnestiji Srbije odnosno njezina vojnog, obavještajnog i političkog vodstva za rat u bivšoj Jugoslaviji. Nepravomoćno osloboditi Stanišića i Simatovića i njihove nadređene za zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te istodobno osuditi Hrvate i vodstvo tadašnje Hrvatske za planiranje organiziranog zločina u Bosni i Hercegovini ostavlja nas iznenađenima. Sud u Hagu time govori da je dominantno u politici optuživanja te dijelom u politici osuđivanja vođen kriterijima politike, a ne prava. Sud time nije ispunio svoju funkciju jer kod napadnutih i žrtava izaziva frustraciju, a onima koji su izvršili agresiju ne daje priliku za suočavanje s istinom i vlastitom katarzom. Nakon ovih presuda neizbježno je pitanje: Kako to da je Herceg-Bosna, koja je formirana radi obrane a više ne postoji, proglašena zločinačkim pothvatom upravljanim iz Zagreba, a Republika Srpska nastala na genocidu i etničkom čišćenju dobila legitimitet državnosti, i to suprotno svim načelima međunarodnog i humanitarnog prava? Nažalost, takve presude neće krvavi raspad bivše Jugoslavije tako skoro na primjeren način smjestiti u prošlost i u povijest. 5. Imajući u vidu rečeno, nedosljednost Haškog suda, pokušaj da se od toga suda napravi pravni eksperiment, a ne instrument pravde, pozivamo Republiku Hrvatsku da nikako ne odustane od optužbe za genocid. To je nužno zbog mira na ovim prostorima. Nužno je pred jednim ozbiljnim, neeksperimentalnim međunarodnim sudištem tražiti pravdu i ustanoviti pravilo za budućnost, a to je da se sukobi rješavaju sudom, a ne ratom. Također da oni koji započinju agresivni rat snose posljedice. U protivnom možemo očekivati nove ratove jer sve upućuje na to da se zločini isplate: što se osvoji ostaje agresoru, a žrtve odgovaraju zato što su se branile. Ako međunarodna zajednica nije spremna kroz ad hoc Sud u Hagu postaviti trajnije temelje mira na ovim prostorima, kako se to dade nazrijeti iz pojedinih optužnica i presuda, onda tu odgovornost na sebe mora preuzeti Republika Hrvatska, ako ni zbog čega drugoga, a onda zbog pijeteta prema žrtvama i sprečavanja ponavljanja djela. U Zagrebu 10. lipnja 2013. Vlado Košić, predsjednik Komisije HBK "Iustitia et pax"

02.06.2013.

POTPORA HERCEG BOSNI U PONEDJELJAK

Prosvjed potpore haškoj 'šestorci' i Herceg Bosni u ponedjeljak u Zagrebu SUBOTA, 01 LIPANJ 2013 17:33 Studentske i zavičajne udruge bosanskohercegovačkih Hrvata, razočarane neočekivanom Haškom presudom u predmetu "Prlić i ostali", kojom se Republika Hrvatska imenuje jednim od sudionika u međunarodnom ratnom sukobu u BiH, najavile su skup potpore nepravomoćno osuđenim čelnicima Herceg Bosne. Preko facebook stranice "Podrška haškoj šestorki Herceg Bosne" organizatori pozivaju sve hrvatske domoljube da im se priključe u mirnom javnom okupljanju na Trgu sv. Marka u Zagrebu u ponedjeljak, 3. lipnja u 17 sati, na kojem će bit upućene prigodne poruke: – Podršku nepravedno optuženoj šestorci i njihovim obiteljima zbog prije svega nehumanog dugotrajnog postupka. – Podršku Herceg-Bosni kao legitimnoj i legalnoj zajednici koja je djelovala u okviru BiH i za obranu BiH. – Osudu svih pojedinačnih zločina koje su poduzimali pripadnici HVO-a, ali i ukazivanje na očiti nesrazmjer s onima koje je sustavno činila ABiH. – Kritiku svim dosadašnjim vladama RH zbog pasivnosti u postupku i financijskih prevara na račun Slobodana Praljka i Brune Stojića te imperativni poziv sadašnjoj da se uključi u žalbenom postupku jer o tome ovisi i ugled RH. Kritika i hrvatskim političarima u BiH zbog pasivnosti. – Poruku svima na strpljenje i dostojanstveno iščekivanje oslobađajuće pravomoćne presude. >>Jean-Claude Antonetti: Tuđman se nikada nije suprostavljao međunarodnoj zajednici Javno okupljanje završit ćemo recitacijama i citatima, a obratit će se i neke javne osobe koje su bile aktivni sudionici tadašnjih zbivanja, priopćili su organizatori. Organizatori najavljuju okupljanje na Trgu bana Jelačića od 16:30 do 17 sati, nakon čega povorka ide na Trg svetog Marka. M.M.

25.04.2013.

AUSTRIJSKO VELEPOSLANSTVO I BRATOVŠTINA Sv. STJEPANAVAS POZIVAJU NA IZLOŽBU U GORICI

Bratovština sv. Stjepana Prvomučenika Gorica-Sovići Matica hrvatska Ogranak Grude Österreichische Botschaft Sarajewo P O Z I V N I C A Die Österreichische Botschaft Sarajewo und die Stefansbruderschaft Gorica - Sovići freuen sich, Sie zur Eröffnung der Ausstellung „Gustav Klimt – Wegbereiter der Moderne“ und einem anschließenden Cocktail am Freitag, 26. April 2013, um 19:00 Uhr in die Galerie – Alte Kapelle in Gorica einzuladen. Austrijsko veleposlanstvo Sarajevo i Bratovština sv. Stjepana Prvomučenika Gorica - Sovići Vas sa zadovoljstvom pozivaju na otvaranje izložbe „Gustav Klimt – Pionir moderne“ i domjenak povodom otvaranja iste u petak, 26. travnja 2013. s početkom u 19 sati u Galeriji u Staroj kapeli u Gorici. Ovim događajem završava kulturna manifestacija Uskrs s Maticom hrvatskom u Grudama.

12.04.2013.

Govor prof. Marka Tokića zastupnicima Hrvatskog Narodnog Sabora u Mostaru

Poštovani gospodine predsjedniče, poštovano radno predsjedništvo, Poštovani zastupnici Hrvatskoga narodnoga sabora, Poštovani uzvanici i gosti, Dame i gospodo. Čast mi je da Vam se ponovno mogu obratiti u ime kulturnih institucija hrvatskoga naroda. Onih institucija koje izdišu i primiču se svome kraju, ali koje i izdišući se nadaju, i u toj nadi opstaju, vjerujući da će doći bolja vremena. Kada smo na obnoviteljskom saboru uzeo pozdravnu riječ tada sam, između ostaloga, rekao da nisu problem oni koji su izdali nego oni koji će tek izdati. I kod toga stojim i danas. Neki su se snažno ljutili što sam njihovo sudjelovanje u vlasti; a da ih zato nije izabrao hrvatski narod, nego Zlatko Lagumdžija (i nepoznati netko); častio tako ružnim imenom. Ne znam kako to drugačije nazvati. Ako Vas nije izabrao vaš narod, a vi, unatoč tomu, u njegovo ime obnašate vlast i tako dokidate njegov politički subjektivitet (i konstitutivnost) ne znam kako to drugačije okvalificirati. Tvrdili su tada da će oni bolje braniti i štititi interese hrvatskoga naroda iako su na samom početku zanijekali njegovo pravo na izbor i njegovu političku volju. Zaboravili su s kim su pregovarali i onu staru narodnu: dok te mami šećerom te hrani... Dobili smo jednu nestručnu vlast i hrvatsku šutnju. I zbilja nije bilo preglasavanja, kako su i tvrdili, jer nikada nisu niti zauzeli stav kojega je trebalo preglasati. Jedni su se izgubili u opravdavanjima kako je kolač bio tako zamaman da mu nisu mogli odoljeti, i branili to zaštitom lokalnih interesa; drugi su ušutjeli; jedni su na nekom segmentu podizali glas kako bi ih se čulo da se zauzimaju makar za hrvatske branitelje da bi se svi poklali oko mrvica, i kosti (koja im je bačena), i došli do toga da osnivaju neke nove stranke koje će opet (gle čuda!), bolje od ikoga štititi hrvatske interese ali im stranke ne će, kako je to moderno i u skladu s očekivanjima onih koji ih podržavaju, imati nacionalni predznak. Oni o kojima nikako ne bih htio, a moram, koji su davno uspostavili ponižavajuću cijenu malog čovjeka na dan izbora (njegove časti i dostojanstva), i dalje jašu na krilima vlastitih dugovanja i slušaju naloge svojih zajmodavaca. I svi oni se opravdavaju, dragi moji prijatelji i vama, jer se i vi, navodno, ništa drugačije niste ponašali u obnašanju vlasti. Da to opravdanje donekle uspijeva, i ima određenu težinu, svjedoci ste i sami na terenu. Ali, jedna je ipak ključna, i iznimno važna razlika - bez obzira na sve Vaše slabosti i prigovore koje, kao narod, opravdano imamo: nikada niste obnašali vlast da Vas zato vaš narod nije ovlastio. I stoga smo, ne zato što nemamo prigovora, ovdje s Vama i dajemo Vam najiskreniju podršku u nastojanjima da se političke nepravde prema našem narodu isprave. Što reći našim prijateljima koji danas nisu ovdje s nama. Pogriješiti je ljudski i oprostivo ako se pokajete, ljudi smo; stoga Vas i pozivamo da se vratite doma, ali neoprostivo je ustrajati u grijehu. Što su postignuća Hrvatskoga narodnoga sabora od obnoviteljskog sabora do danas i što su njegove slabosti. Krenimo od onoga što nije dobro. Gubitak lokalnih izbora u Srednjoj Bosni. Lokalni izbori u Srednjoj Bosni su najveći šamar Hrvatskom narodnom saboru. Ako je na lokalnoj razini važnije je li Ante ili Mate, je li Mara ili Slava od realne opasnosti da će vlast uzeti netko treći koji vam o glavi radi; onda je to zbilja nedostatak svijesti i savjesti. Računica po kojoj se samostalno može dobiti vlast; jer će narod, u strahu, opredijeliti se za jačega od Vas; katastrofalna je. Ona govori o dubokoj interesnoj podjeli i o vašem razumijevanju vlasti kao klijentelističkoj mogućnosti vaše skupine. I stoga ona opravdanja, o kojima sam ranije govorio, donekle, i nailaze na plodno tlo. A s druge strane, ovo je i najžešći šamar samom vrhu jedne i druge stranke. Ili ste bili neiskreni jedni prema drugima ili ste pokazali nemoć moći. Ako se odluke vrha stranke ne provode na terenu, nešto treba mijenjati. Ili one koji zbog sebičnih razloga ne prihvaćaju nacionalni interes na terenu ili vrh stranke jer nema moć upravljanja. Iskustvo imamo. I ne smije se ponoviti. Ali... Morate znati: sljedeći put bit će mnogo teže, jer oni drugi znaju raditi posao; prisjetite se Jajca; jer moć drugih da manipuliraju brojevima je ogromna. Druga slabost HNS-a očituje se u statusu upravo institucija u ime kojih i govorim, svi znamo da je financijsko stanje katastrofalno, ali ipak treba pronaći načina i sačuvati što se sačuvati dade Hrvatsku radio televiziju Herceg-Bosne, Hrvatsko Narodno Kazalište u Mostaru, Sveučilište... Ili je jedini spas u integracijama. S kim? I u čijem interesu. I hoće li to biti institucije koje će štititi i njegovati hrvatski identitet i slobodu. Uskoro će dvadeseta obljetnica Hrvatske Republike Herceg-Bosne, kako ćemo je obilježiti, a u ona strašna i ratna vremena ona je rađala institucije hrvatskoga naroda. Bi li danas u ovim okolnostima mi mislili da nam uopće trebaju. I sveučilište i radiotelevizija i kazalište i zavod za zaštitu spomenika, arhiv... Ili bi, poneseni nekim novim vjetrovima, držali da je to trošak i da se to može i s drugima. Pa kad već može, i ako može, neka mi netko kaže instituciju hrvatskoga naroda koja se financira iz proračuna Federacije ili BiH. A može drugačije: što će hrvatskome narodu institucije. Bez institucija nema slobode ni uvjeta za razvoj narodnog genija. On je gurnut u pretpovijest i vraćen u usmenu kulturu. On će opstati i u takvim uvjetima, ali... Hoćemo li, i možemo li to dopustiti. I na koncu što je to HNS učinio dobro. I je li išta učinio. Iako mi je priča o rekonstrukciji vlade Federcije čitavo vrijeme bila otužna, jer što se vraćati tamo gdje su vas godinama preglasavali, ipak tu priču držim velikim uspjehom, ne zbog njezina ostvarivanja ili ne ostvarivanja, jer su kroz nju legitimni narodni predstavnici ipak, nekim čudom, čimbenik pregovaranja. No nikada, se ne smije smetnuti s uma s kim se pregovara. Partnertvo na temelju ustava da - koalicija nikad. Predstavnici HNS-a, i kroz ovaj proces, postvarili su pravo da u budućim razgovorima o ustavnim promjenama, o promjenama izbornoga zakona u hrvatsko ime ipak govore izabrani predstavnici naroda. I na tomu Vam uistinu čestitam. Znam da je trebalo mnogo mudrosti i diplomatskog umijeća za to postignuće. I stoga Vas molim, da ovom Hrvatskom Narodnom Saboru u tom procesu date odgovarajuće mjesto, da se svečano danas ovdje obvežete da će konačne političke odluke, pristanak ili odbacivanje mogućih prijedloga u ime hrvatskoga naroda donositi, ne pojedinac ili skupine, nego zastupnici Hrvatskoga Narodnoga Sabora. U to ime živjeli, svima sve najbolje u daljnjem radu, sretan Uskrs svima, taj blagdan kršćanske nade, i dvadeset prvu obljetnicu utemeljenja Hrvatskoga Vijeća Obrane. Imamo se čega sjećati i na što biti ponosni. I hrvatsku republiku i HVO smo unijeli u Washington i Dayton, a sad bi nas htjeli očerupati kao da smo podstanari u vlastitoj kući. Ako se ne može naprijed - mi se imamo čemu vratiti. Živjeli. HERCEGOVINA.info

10.04.2013.

Velika većina Hrvata protiv ćirilice u Vukovaru protiv povlačenja tužbe za genocid protiv Srbije

Ankete dokazale: 76 % za reviziju popisa stanovništva, 71 % protiv ćirilice u Vukovaru Čak 76% stanovnika slaže se da je potrebno provesti reviziju popisa stanovništva u Vukovaru. Nadalje, 71% stanovnika izjasnilo se protiv uvođenja ćirilice u Vukovaru, a 69% ih je protiv povlačenja tužbe za genocid protiv Srbije. Autor: D.V. U sklopu ispitivanja javnog mnijenja o brojnim medijski prisutnim gospodarskim i političkim temama, stanovnici Hrvatske imali su priliku iznijeti svoje stavove vezane uz reviziju popisa stanovništva i uvođenje ćirilice kao službenog pisma u Vukovaru, te uz povlačenje tužbe za genocid protiv Srbije, pokazale su ankete Centra za poslovnu inteligenciju PRIZMA. Sve spomenute teme od interesa su javnosti – oko 95% stanovnika Hrvatske izjavilo je kako ih svaka od tih tema zanima, a oko 85% stanovnika o njima ima i formirano mišljenje. Čak 76% stanovnika slaže se da je potrebno provesti reviziju popisa stanovništva u Vukovaru. Nadalje, 71% stanovnika izjasnilo se protiv uvođenja ćirilice u Vukovaru, a 69% ih je protiv povlačenja tužbe za genocid protiv Srbije.

27.03.2013.

U Tomislavgradu otkazana nastava u srednjim školama zbog snijega od 15ak cm

U općini Tomislavgrad danas je otkazana nastava u srednjim školama i Osnovnoj školi u Prisoju jer prometnice nisu očišćene od snijega koji je ponegdje napadao i do 15 centimetara. U ostalim osmogodišnjim školama nastava u prvoj smjeni je skraćena, a druga smjena bi prema posljednjim informacijama trebala imati redovitu nastavu. Na području tomislavgradske općine prometovanje putnim pravcima koje održava Tomislavgradska služba održavanja je otežano kao i na magistralnoj i županijskoj cesti, priopćeno je iz Službe civilne zaštite Tomislavgrad. Iz općinske Službe Civilne zaštite u Livnu se doznaje da su putovi u ovoj općine prohodni te da se na magistralnim dionicama prema Kupresu i Glamoču promet odvija otežano. Nastava u prijepodnevnim satima u livanjskim školama odvijala se redovito iako se uslijed snijega koji je napadao noćas otežano prometovalo, priopćeno je Feni iz livanjske Službe civilne zaštite. (Dnevnik.ba | Fena)

23.03.2013.

Rat se u Bosni i dalje vodi - samo sada drugim sredstvima

Komarica: BiH je nakarada od države "Slijepci su vidjeli da ovo ne valja. Fatalno krivo zarasta slomljeni kostur i što više vrijeme protiče, to je fatalnije. Naša BiH je najgora u cijeloj Evropi, pa i u socijalnom smislu", naglasio je Komarica. Predsjednik Biskupske konferencije BiH Franjo Komarica izjavio je danas da se uvjerio da u Briselu, Strazburu i Vašingtonu vlada neznanje i zamor političara kada je u pitanju situacija u nesređenoj BiH. "Nije dovoljna samo parcijalna promjena, treba maksimalno pogledati istini u oči i reći: 'LJudi, ovo je nakarada od države. Ovo ne valja'. Niko nema hrabrosti to reći i sjesti za sto da riješimo problem i napravimo pravednu zemlju", poručio je Komarica nakon zasjedanja Biskupske konferencije BiH u Mostaru. On je istakao da biskupi, kao stanovnici ove zemlje, imaju odgovornost dići glas za jedan obespravljeni narod, ali i malog čovjeka. Iako je Dejton zaustavio rat, Komarica je upozorio da je prošlo puno vremena, a ništa se nije radilo na njegovoj nadogradnji kako treba, čak što više, radilo se nagore. "Slijepci su vidjeli da ovo ne valja. Fatalno krivo zarasta slomljeni kostur i što više vrijeme protiče, to je fatalnije. Naša BiH je najgora u cijeloj Evropi, pa i u socijalnom smislu", naglasio je Komarica. Komarica je poručio predstavnicima međunarodne zajednice da oni dobro znaju kako vode glavnu riječ u BiH, te upitao nadležne u Briselu i Vašingtonu zašto su poslali svoje najnesposobnije. "E, pa nismo toliko glupi kako nas držite. Ne pristajemo na to. Zašto naša zemlja nema pravo biti pravna država", zapitao je Komarica. Biskupi Biskupske konferencije BiH, nakon zasjedanja u Mostaru, uputili su apel javnosti u BiH i međunarodnoj zajednici u osam tačaka, u kojima se osvrću na teško stanje Hrvata u BiH, navodeći da se stiče utisak da je namjera nekih od moćnika da se katolici - Hrvati konačno iskorijene iz srednje, sjeverne i sjeverozapadne Bosne. Biskupi su još jednom pozvali hrvatske političare u BiH, kao i Vladu Hrvatske, da konačno počnu djelovati odlučno, a ne posmatraju sa strane kako iz BiH nestaje jedan cijeli narod. Biskupi su u jednoj od tačaka naveli da rat u BiH očigledno nije prestao, već da se i dalje vodi, ali na drugačiji način. (srna)

23.03.2013.

SLOBODNA BOSNA O UHIĆENJU OSCARA VERE U AMERICI

Petak, 22. Mart 2013 u 09:33 U Americi uhapšen Oscar Vera, koji je bio umiješan u istragu ubistva doministra MUP-a Joze Leutara Oscar Vera, američki vojni obavještajac sa sjedištem u Pentagonu koji je zbog svoje uloge u „riješavanju“ slučaja ubistva doministra MUP-a FBiH Joze Leutara svojevremeno unaprijeđen u savjetnika zapovjednika SFOR-a u BiH, uhapšen je u Americi. Svoje špijunsko-obavještajne, a u suštini, kriminalne tragove, Vera je ostavio u BiH, ali i susjednoj Republici Hrvatskoj. Naime, svojevremeno je Niko Lozančić, predsjednik FBiH, od glavnog tužioca FBiH Zdravka Kneževića tražio da se istraži ko je nezakonito isplatio 250 hiljada eura Oscaru Veri, američkom obavještajcu koji je bio umiješan u istragu Leutarova ubistva, a koja je završila fijaskom. Od spomenutih 250 hiljade eura 135 hiljada isplaćeno je zaštićenom svjedoku, višestrukom prijestupniku i kriminalcu Merimu Galijatoviću za lažno svjedočenje i pružanje informacija kojima je navodno raspolagao. U susjednoj Hrvatskoj Vera se dao u potjeru za tada odbjeglim generalom Antom Gotovinom, a na vezi je bio sa bivšim ravnateljem policije Rankom Ostojićem, a sadašnjim ministrom unutrašnjih poslova RH. Podsjećanja radi, zbog sumnjivog trošenja novca za potragu za Gotovinom u Hrvatskoj je podnesena krivična prijava protiv Ostojića, ali ne i protiv Oscara Vere. Epilog istražnih aktivnosti kojima je koordinirao Oscar Vera i u BiH i u Hrvatskoj je isti: novac iz državnih budžeta dviju zemalja vjerovatno je završio u privatnim džepovima Oscara Vere i njegovih terenskih kolega. (M.F.)

20.03.2013.

BK BiH ZASJEDA U MOSTARU

Mostar, 20. ožujak 2013. 57. redovno zasjedanje Biskupske konferencije BiH Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine održat će 20. i 21. ožujka 2013. u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Mostaru radni dio svog 57. redovnog zasjedanja (ulica Nadbiskupa Čule bb. pp. 54, Mostar. (+387 36 334 050). Predsjedat će biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica, a sudjelovati svi članovi Biskupske konferencije BiH kao i delegati susjednih Biskupskih konferencija. Tijekom zasjedanja s biskupima će se susresti i novi apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto. Na svetkovinu sv. Josipa, u utorak 19. ožujka u 18 sati predviđeno je zajedničko Misno slavlje u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru. Toga dana Mostarsko-duvanjska biskupija slavi svoga Zaštitnika. Misu će predvoditi i pod njom propovijedati apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto u zajedništvu s mjesnim biskupom mons. dr. Ratkom Perićem i sa svim članovima Biskupske konferencije BiH osim nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića koji će se toga dana vratiti iz Rima u Sarajevo sa svečane inauguralne Mise pape Franje te će se pridružiti radnom dijelu zasjedanja 20. ožujka u Mostaru. Na Misi će koncelebrirati i biskupi delegati Hrvatske i Talijanske biskupske konferencije mons. Nikola Kekić i mons. Sebastiano Dho dok će se u radnom dijelu zasjedanja pridružiti i nadbiskup metropolit beogradski mons. Stanislav Hočevar kao delegat Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda. Tijekom radnog dijela zasjedanja biskupi će se, između ostalog, osvrnuti na sjednice Stalnog vijeća Biskupske konferencije BiH, a predviđen je i osvrt kardinala Puljića na održane konklave i izbor pape Franje. Predsjednici svih Vijeća i Komisija Biskupske konferencije podnijet će izvješća o radu spomenutih tijela, a biskupi će biti upoznati i s radom Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u BiH kao i s djelovanjem Tajništva i Katoličke tiskovne agencije BK BiH. Također će razmotriti inicijative na planu povratka Hrvata katolika u BiH. Radni dio zasjedanja Biskupske konferencije BiH započet će u srijedu, 20. ožujka u 9 sati, a završiti u četvrtak, 21. ožujka u 12 sati konferencijom za novinstvo u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Mostaru. Početak zasjedanja fotografi i televizijski snimatelji moći će zabilježiti u srijedu, 20. ožujka u 11 sati.

05.03.2013.

Don Ivanove riječi o ekonomiji zvuče kao 'praporac koji zveči'

Načelnik općine Dugopolje Zlatko Žervrnja u nekoliko je navrata tijekom intervjua ustvrdio kako mu don Ivan Grubišić, uz dužno poštovanje prema njegovu minulom svećeničkom radu, nije uvjerljiv protivnik. Kako mu, veli Ževrnja, ozbiljan protivnik može biti netko tko nema ni jednog sata radnog iskustva i koji čitavu svoju kampanju zasniva na dobrom PR-u i snažnoj medijskoj potpori. − Nisam svadljiv i nemam namjeru voditi prljavu kampanju, ali nije mi jasno kako se neka odgovorna osoba može kandidirati za tako važnu funkciju bez ikakvog prethodnog upravljačkog iskustva. U razgovoru za “Slobodnu” don Ivan veli da vam je poduzetnička priča iz Dugopolja šuplja, da su to sve samo skladišta i da se pogoni masovno zatvaraju. − Gospodin Grubišić komentira gospodarstvo, u koje se razumije kao i njegovi mentori iz SDP-a čije posljedice vladanja svakodnevno osjećamo. U općini Dugopolje imamo pet do šest posto nezaposlenih, te smo primjer uspješne općine. Njegove su riječi stoga tek “praporac koji zveči i cimbal koji ječi”. Kažete da niste svadljiv čovjek, no tko ste vi zapravo, kako biste se u jednoj rečenici predstavili biračima? − Ja sam prvenstveno čovjek iz gospodarstva, a tek potom političar. Kao lokalni menadžer imam puno utakmica u nogama. Volim izazove, posebno kad je riječ o mome rodnome mjestu, što sam pokazao povratkom u Dugopolje kad u današnjim Podima, uz staro nogometno igralište i dvije obiteljske kuće, nije bilo ničega. Samo goli kamenjar. U “dolinu dugih noževa”, kako su Splićani kolokvijalno nazivali dugopoljsku kotlinu, došli ste s atraktivne funkcije zamjenika direktora solinske Ine. Pred vama je, činilo se, bila zagrebačka, a ne dugopoljska karijera... − Spominjanje “noževa” neprikladan je stereotip, i Dugopolje i cijela Zagora odavno su to prevladali. Istina je da sam imao dobru perspektivu, ali na nagovor prijatelja i ljudi u županijskom HDZ-u, te uz suglasnost obitelji, odlučio sam se vratiti u svoje rodno mjesto. I nisam pogriješio. Griješite li sada, kad ste prihvatili kandidaturu za župana? U kuloarima se spominje da vam nije bilo baš milo kad vas je stranka isturila u prvi red. − Kažimo to ovako: nisam se gurao na mjesto kandidata za župana. No, kad je do toga već došlo, nisam odbio. Zašto bih, uostalom, to učinio kad imam znanje, volju, energiju i 27 godina radnog iskustva, od toga 21 na poslovima razvoja lokalne i regionalne samouprave. U govoru iz 1997. godine, kad ste preuzeli općinu Dugopolje, obećali ste da će na tamošnjoj ledini niknuti najbolja poduzetnička zona u državi. Birači bi sigurno i sada voljeli čuti neko slično obećanje, recimo da će ljudi za četiri godine biti bogatiji i sretniji. − Volio bih to obećati, ali ne želim se zalijetati. U Dugopolju smo radili i gradili uglavnom na općinskom zemljištu i sami smo postavljali razvojne prioritete. Razvoj županije, međutim, ovisi o mnogo faktora. Ni na kraj pameti mi nije davati lažna obećanja, razbacivati se brojkama o novim radnim mjestima i nuditi slična čuda. No, mogu obećati maksimalnu otvorenost prema građanima i poduzetnicima. Bit ćemo im stručni servis i pomoć u ostvarenju njihovih projekata. Hm, čini se premalo, zar to već godinama svi ne nude? − Moji birači najbolje znaju da nikad nisam davao prazna obećanja. Kad nešto kažem, iza toga i stojim. Ipak, idemo konkretno, valjda imate pripremljen neki vidljiv potez koji planirate povući čim dođete na vlast? − Tek otprije nekoliko dana službeni sam kandidat svoje stranke i sada intenzivno radim na svojem programu. Objavit ću ga najkasnije početkom travnja. U njemu će posebna pažnja biti posvećena razvitku turizma, proizvodnji hrane, izgradnji kapitalne komunalne infrastrukture i razvitku poduzetničkih zona. Sada vam mogu reći da ću ustrajati na sufinanciranju kamata na poduzetničke kredite, te voditi računa o ujednačenom razvitku otoka, priobalja i zaleđa. Što ćemo sa znanstveno-tehnološkim parkom u Vučevici? Sadašnji župan Ante Sanader požalio se da je projekt zakočen u Zagrebu. − Na žalost, to je jedan od onih projekata koji su i od državnog interesa i o kojima ne odlučuje samo Županija. Očito je da sadašnja vlast nema sluha za taj projekt. Onda ne znate ni što će biti sa splitskom obilaznicom i onim smiješnim tunelom u Omišu? − Ta važna prometnica državni je projekt i stoga bi svako moje olako obećanje bilo neozbiljno. Građanima, međutim, mogu obećati da ću kucati na vrata ministarstava i Vlade RH sve dok se stvari u našoj županiji ne pomaknu nabolje. Sviđa li vam se novi Županijski prostorni plan? − Od tog je pitanja puno važnije zašto donošenje tog prevažnog dokumenta kasni. A kasni zbog sporosti i nesporazuma na relaciji Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša i Ministarstva gospodarstva. Jeste li sudjelovali u njegovoj izradi? − Ne, jer nisam sudjelovao u županijskoj vlasti. Zar to nije čudno s obzirom na to da ćete ga vi, ako postanete župan, morati provoditi i da ste označeni kao vodeći HDZ-ov gospodarski stručnjak? Bili ste im tu, pred nosom, a nisu vas ništa pitali!? − Nije ni taj Prostorni plan Sveto pismo da se neće moći mijenjati. A opet, čini mi se da struka, svekolika javnost, te općine i gradovi nisu imali većih primjedbi na njega. Što mislite o termoelektrani na Peruči? − Ako nema štetnih utjecaja na okoliš, svakako sam za njezinu izgradnju. Poznato nam je kolike količine energije Hrvatska mora uvoziti i koliki je to teret za gospodarstvo i stanovništvo. A što ćemo s aerodromom na Prpuši? − Uvršten je u Prostorni plan, a njegova će sudbina ovisiti o zainteresiranim investitorima. Kao zamisao, taj mi projekt djeluje sasvim suvislo. Novi most prema Čiovu? − To će mi svakako biti jedan od prioriteta, jer sadašnje je stanje prometa u Trogiru nepodnošljivo. Lego podmorski tuneli do otoka? − O ovoj projektnoj ideji samo sam načelno upoznat, uglavnom iz medija. Svakako zavrjeđuje pozornost, a stručnjaci će dati konačnu ocjenu održivosti. Hidroavioni? Nijemci nikako da dođu do dozvole, a ne može se reći da su neozbiljni ulagači... − Država daje odobrenja za obavljanje zračnog prijevoza. Možemo se nadati da će to biti prepoznato kao ozbiljna ideja, koja može pomoći gospodarskom razvitku. Sve u svemu, ovlasti vam neće biti baš neke... − Trudit ću se da se to promijeni, preuzimat ću inicijativu i boriti se za ovu županiju. Planiram, pri tome, otvoriti i naš ured u Bruxellesu, jer i prije ulaska u EU moramo biti nazočni na mjestima gdje se donose važne odluke. Što je osnovni problem dalmatinskih općina i gradova koji zaostaju u razvoju? − Uočljiv je nedostatak stručnih kadrova. U mnogim mjestima na upravljačkim su funkcijama političari s nedostatkom kompetencija, a umjesto njih trebali bi raditi ljudi iz struke. Dobar dio općina funkcionira samo do te mjere da načelnik i njegovi zaposlenici imaju za plaću. U zgradi Županije sve vrvi ljudima, radnika ima više nego u tvornici automobila. − O tome koliko se protivim svakom nepotrebnom bujanju administracije najbolje svjedoči podatak da je svih ovih godina udio plaća zaposlenika u općinskoj upravi Dugopolja bio dva posto od ukupnog proračuna, a gotovo 70 posto usmjeravali smo u razvitak. Takve omjere nije moguće ostvariti u županiji, ali budite uvjereni da će, kada dođem na mjesto župana, svi raditi ono za što su plaćeni. Biste li vi, poput vaših prethodnika, sklopili koaliciju sa Željkom Kerumom i njegovom strankom? − Trenutačno smo u fazi razgovora sa svim strankama centra i desnog centra, tako da je o nekim koalicijama prerano govoriti. Inzistiram. Dakle, koalicija s Kerumom, da ili ne? − Odgovor na to pitanje doznat ćete vrlo brzo. Koju biste ocjenu dali dosadašnjem radu Milanovićeve Vlade? − Neprolaznu, jer osim deklarativne borbe protiv sive ekonomije, koju svakako valja podržati, ništa nisu napravili. Strmoglavljujemo se takvom brzinom da to u novijoj povijesti Europe gotovo da nije zabilježeno. Najavu zakona o porezu na imovinu načelno ste podržali. − Porez na imovinu svakako treba uvesti, ali ne s takvom agresivnošću na nekretnine kao što to ministar Linić čini. Treba stvoriti porezni sustav koji u ovom teškom vremenu neće tako drastično pogađati građanstvo i u kojem će bogatiji građani ili tvrtke pridonositi više. Primjerice: uvesti porez na kamatu i slično. A zakon o strateškim investicijama? − Ako se donese, a ne bi smio jer je čak i protuustavan, to će biti pogubno za našu državu. Svima je jasno da su nam potrebne investicije, ali ne po svaku cijenu. Kad izgubimo, primjerice, izvore vode, ništa nam više neće ostati. A upravo bi izvoz pitke vode u, recimo, arapske zemlje mogao biti osnovica našega gospodarskog oporavka. Da čujemo prijedloge. Što biste vi učinili na Linićevu mjestu? − Omogućio bih, među ostalim, prolongiranje poreznog duga, jer je nagla naplata uništila mnoge poduzetnike. Nije, naime, u redu da netko tko godinama dobro radi i tko je upao u određene probleme mora propasti samo zato što država za njega nema sluha. Treba, nadalje, stimulirati potrošnju, ulaganje u poduzetništvo, a ne štednju. Od svih tih silnih milijardi koje građani imaju u bankama, a čime se Linić tako često hvali, država nema osobite koristi, ali je zato imaju banke, koje su gotovo sve u stranim rukama. Jedna od poticajnih i kvalitetnih mjera bila bi i smanjenje poreza na dobit na pet posto, i da to država jamči na rok od 10 godina, čime bi omogućila da naše gospodarstvo bude konkurentnije. Tijekom izbora za predsjednika stranke podržavali ste Milana Kujundžića, a danas ste glavni gospodarski strateg vlade u sjeni Tomislava Karamarka. Zanimljiv preokret... − Radilo se o demokratskim unutarstranačkim izborima, kad je svatko od nas izaslanika podržao nekog kandidata ili kandidatkinju, što sam i ja učinio. Ugodno me je iznenadio poziv predsjednika stranke Karamarka, jer su prijašnji čelnici itekako pazili na to da se ne okružuju ljudima koji ih na izborima nisu podržali. U kakvom ste odnosu s Jadrankom Kosor? − Dok je gospođa Kosor bila premijerka, imali smo nekoliko radnih susreta. Nije joj palo na pamet da čovjeka kojemu je 2009. godine osobno uručila nagradu za načelnika godine priupita, recimo, za neki gospodarski savjet? − Ne, nije, jer svatko je radio svoj posao i imao svoje preokupacije. Što će Dugopoljci bez vas? Sad bi na izborima mogla pobijediti i neka druga stranka? − A ne, to se neće dogoditi. Nema šanse da ovdje HDZ ode u oporbu. Uostalom, ja sam i dalje predsjednik HDZ-a općine Dugopolje. Projekti su zacrtani i nastavit će se razvijati i nakon mene. VINKO VUKOVIĆ Svi mi dolaze po savjete Više od 50 načelnika i gradonačelnika iz svih hrvatskih krajeva i svih stranačkih iskaznica do sada je došlo u moj ured po gospodarski savjet. Evo, baš sad mi dolazi jedan općinski načelnik iz Istre. Sve njih zanima kako smo mi to uspjeli ni iz čega ostvariti velik rezultat i kako bi to mogli primijeniti u vlastitoj sredini − kaže Ževrnja.

03.03.2013.

Poziv na skup HKZ Tomislavgrad u Munchenu

Poziv na skup HKZ Tomislavgrad-München Hrvatska Kulturna Zajednica Tomislavgrad - München, poziva na promotivni skup udruge Duvnjaka, 10. ožujka, s početkom u 17:30 sati u kapeli Bl. Alojzija Stepinca Schwanthalerstr. 96-98, 80336 München. Pozivaju se svi Duvnjaci, koji žele sudjelovati i podržati rad Udruge i utjecati na društveni život Duvnjaka u Bavarskoj, da se odazovu skupu i postanu članovi udruge. Svojom pripadnošću pomažete razvoju udruge i obnavljanju Duvanjske kulturne baštine u iseljeništvu. Rad i planovi udruge, te imena djelatnika objavit će se na skupu i kasnije na javnim internetskim stranicama udruge www.kkgtg.de ili www.tomislavgrad-muenchen.de ili facebook.com/tgmuc. HKZ Tomislavgrad - München/tc

01.03.2013.

Zašto mi se nakon svega čini da je hrvatske DA na Referendumu kasnije upotrijebljeno protiv Hrvata u BiH?

29. VELJAČE/ 1. OŽUJKA: Referendum o neovisnosti BiH Skupština SR Bosne i Hercegovine je u ranim jutarnjim satima 25. siječnja 1992. u odsutnosti velike većine srpskih zastupnika (SDS i SPO su iz protesta napustili zasjedanje) donijela Odluku o raspisivanju referenduma za utvrđivanje statusa BiH. Ujedno je, uz protivljenje hrvatskih zastupnika, usvojeno i referendumsko pitanje: "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive". Hrvatski zastupnici su zahtijevali da referendumskog pitanje glasi "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim područjima (kantonima)?" (tzv. Livanjsko pitanje). Preformuliranje referendumskog pitanja je bio preduvjet za izlazak hrvatskog naroda na referendum. Naknadno je dogovoreno da se referendumsko pitanje neće mijenjati ali da će se hrvatski zahtjevi kasnije uvažiti, pa su Hrvati izašli na referendum i glasovali za neovisnost i suverenost BiH. Ovi zahtjevi su se pokušali uvažiti na pregovorima u Lisabonu. kada je dogovoren Cutillerov plan u kome je između ostalog stajalo da će BiH biti "država sastavljena od tri sastavne jedinice, temeljene na nacionalnim načelima i vodeći računa o gospodarskim, zemljopisnim i drugim kriterijima". Iako je bio pristao na Cutillerov plan, A. Izetbegović ga je naknadno odbacio. Na sjednici predsjedništva SDA je obrazlagao da će referendum propasti ukoliko ga ne prihvati hrvatska zajednica, te da su Hrvati nakon sporazuma u Lisabonu pristali na referendum i objasnio: "Mislim da smo ovim sada gore, ovim uslovnim pristankom, mislim da smo hrvatski element dobili za referendum. Oni hoće sada da glasaju jer se nadaju da će u toj Bosni i Hercegovini dobiti nekakvu suverenost, nekakva nacionalna priznanja, nekakve regije itd. jer je to dio ove saglasnosti." Nakon referenduma Hrvati su još jednom prevareni jer druga strana nije htjela ispoštovati dogovor i naknadno je odbila ranije prihvaćeni plan. Referendum je održan 29. veljače i 1. ožujka. 1992. godine. Republička izborna komisija priopćila je da je na referendum izašlo i glasovalo 64,31 posto građana sa pravom glasa. Od ukupnog broja važećih glasačkih listića, „ZA“ je 99,44%, dok je "PROTIV" glasovalo 0,29% a nevažećih je listića bilo 0,25%. Time je referendum "prošao".

21.02.2013.

SVJEDOČANSTVA O STRADNJIMA HRVATA

OBJAVLJENA KNJIGA „SVJEDOČANSTVA O STRADANJIMA HRVATA“ Iz tiska je 18. veljače 2013. godine izišla knjiga „Svjedočanstva o stradanjima Hrvata“, urednika dipl. teol. fra Mate Tadića, dipl. ing. Želimira Crnogorca i suradnika, izdavačke kuće „Dva i dva“ iz Zagreba direktora Jurice Bakovića. Tiskana je u nakladi od 2.000 primjeraka u tiskari „Denona“ u Zagrebu. Svjedočanstava i članci o stradanju hrvatskoga naroda, nastajali su više od deset godina od 2001. godine na području Duvanjske krajine, Hercegovine, Bosne, Dalmacije. S izvješćima o stanju u općini, obrađeno je 50 pojedinaca i grupa sa stradanja u ratnim i poratnim godinama. Osobito iz Drugoga svjetskoga rata, Bleiburga i Križnoga puta, poslijeratne vlasti, križara, tamnica komunističkoga režima i ideologija 20. stoljeća. Autori priloga uz spomenute fra Matu Tadića i Želimira Crnogorca su i Ante Tadić, Kažimir Vučemil, Ivan Protuđer „Noga“, Ivica Karamatić „Klemi“, fra Petar Ljubičić, Petar Miloš, te Ivan Anđelić. U svom radu autori su se u uvjerili, kako još ima onih koji se iz straha ustručavaju reći pravu istinu i otkriti zločince. Donesena svjedočanstva istrgnuta su gotovo u posljednji čas od zaborava, te priličan broj ljudi čija su svjedočanstva zapisana više nije među živima. Knjiga je veličine 30,5 x 24 cm na 425 stranica, s tvrdim uvezom i omotom, te masnim papirom. U njoj je doneseno 380 crno-bijelih fotografija i u boji, preko 130 stranica dokumenata, te 2.610 indeksiranih pojmova koji olakšavaju čitanje i brže snalaženje. Ovaj su projekt sa svojih deset stručnih članaka, mišljenja i prosudbi obogatili: prof. dr. sc. Josip Jurčević iz Instituta društvenih znanosti „Ive Pilara“ u Zagrebu, doc. dr. sc. Mile Lasić s Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. Salih Jalimam s Fakulteta humanističkih nauka „Đemala Bijedića“ u Mostaru, mr. sc. Marko Tokić ravnatelj „Instituta za društvene djelatnosti“ Sveučilišta u Mostaru, prof. Mate Kelava iz Tomislavgrada. Jednako su vrijedni i prilozi odvjetnika Josipa Muselimovića iz Mostara, kao i vicepostulatora postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« mr. fra Miljenka Stojića. Projekt je samostalno financiran, a vrijedno je istaknuti sufinancijera poduzetnika i sudionika Domovinskoga rata ing. Ivana Stanića „Švabu“. Tako je članak o životu i radu političkog uznika dr. fra Smiljana Zvonara iz Tomislavgrada, istraživan i pisan prema arhivskim izvorima uz dostupnu literaturu. Korišteni su dokumenti, radnje, pisma i fotografije iz arhiva u Tomislavgradu, Mostaru, Zagrebu, „Bundes arhivu“ u Berlinu, kao i onih u privatnom vlasništvu pojedinaca. U dostavi arhivske građe ponajviše su doprinijeli: fra Ante Tomas i fra Ante Marić iz Mostara, fra Nikola Rosančić iz Zagreba, Mijo Stanić iz Njemačke, pojedini svjedoci i politički uznici, rodbina fra Smiljana Zvonara, dok i sam urednik posjeduje dostatnu građu. Kod svjedočanstava i članaka koji su objavljeni u nekom listu, časopisu ili zborniku to je i naznačeno. Članci su pisani razumljivim jezikom ljudima prosječne naobrazbe, čime će biti obogaćeni i visoko naobraženi. I ova knjiga doprinosi istraživanju, boljem shvaćanju i vrednovanju povijesti hrvatskoga naroda. Donesena su svjedočanstva o namještenim političkim procesima grupa i pojedinaca, komunističkim kazamatima u Zenici, Golom otoku, Ćelovini. Neobjavljena izvješća iz tadašnjega komunističkoga sustava, ili koja su bila dostupna tek užim krugovima „odabranih“ i ideološki „podobnih“. Čitatelji će dosta novoga otkriti, što će možda promijeniti i neka njihova razmišljanja i stavove. Građa se može koristiti u stručnom radu povjesničara, dok će biti prikladna studentima i učenicima u pisanju diplomskih, seminarskih i maturalnih radova. Veliki je strah posijan u mračnim godinama, totalitarne vlasti nad hrvatskim narodom. Tajne državne službe OZNA i UDB-a, KNOJ i partijski Komiteti pokrivali su cijelo područje, doušnicima u službi komunističkom režimu. Ova knjiga je poticaj općinskim i županijskim vlastima, saborskim i skupštinskim zastupnicima u zauzimanju za osnivanje općinskih povjerenstava. S ciljem zapisivanja svjedočanstava, obilježavanja i eshumiranja grobišta i stratišta svih žrtava iz svih ratova. Dr. sc. Ivica Lučić iz „Hrvatskoga instituta za povijest“ u Zagrebu o ovoj knjizi kaže: „Ta svjedočanstva kao i dokumenti te novinski članci koji su pripremljeni na vrlo uvjerljiv način, ukazuju na karakter jugoslavenskoga komunističkoga režima.“ Po riječima recenzenta knjige dr. Zvonimira Šeparovića, predsjednika „Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva“ u Zagrebu: „Ovo je u neku ruku i zbornik radova posebno mladim osobama da se upoznaju sa zlom kojega je predstavljao komunizam kao brutalni totalitarni sustav, koji je negirao slobodu čovjeka i prava hrvatskoga naroda. Ova je knjiga pravi spomenik tolikim žrtvama koje su pale i tolikim ljudima koji su patili pod terorom jednoumlja i nasilja svake vrsti. Ova je knjiga pravi mali kompendij, znanstvena knjiga prilagođena prvim potrebama u kraćem obliku. Ova je knjiga pravi žrtvoslov kakvih imamo posljednjih godina, viktimološke građe i svjedočanstava velike vrijednosti.“ Knjiga se može naručiti na kontakt adrese: u Europskoj Uniji (cijena: 35 eura): Haberlgasse 33 / 1 – 2 1160 Wien AUSTRIA Mob: 0043/699-111 -22-431 Tel./Fax: 00431/319-4204 E-mail: stanic_gmbh@yahoo.de Skype: stanic_gmbh u Hrvatskoj (cijena: 250 kuna): DVA I DVA d.o.o. Drage Ivaniševića 3 10090 Zagreb HRVATSKA Mob: 0038599/2332-099 www.dvaidva.hr E-mail: jurica@dvaidva.hr u Bosni i Hercegovini (cijena 65 kon. maraka): E-mail: knjigetadic@gmail.com Mob: 0038763/249-710 Promocije knjige: 1. travnja 2013. (ponedjeljak) TOMISLAVGRAD u 19 sati: Velika dvorana Skupštine Herceg-Bosanske županije Predstavljači: dr. Zvonimir Šeparović – Zagreb, predsjednik „Hrvatskog žrtvoslovnog društva“ prof. Mate Kelava predsjednik „Matice hrvatske“ – Tomislavgrad 2. travnja 2013. (utorak) POSUŠJE u 19 sati: Kino-dvorana Predstavljači: dr. Zvonimir Šeparović – Zagreb, predsjednik „Hrvatskog žrtvoslovnog društva“ prof. Vlatko Mišetić, dopredsjednik „Matice hrvatske“ – Posušje 3. travnja 2013. (srijeda) MOSTAR u 19 sati: Hrvatski dom „Hercega Stjepana Kosače“ - Umjetnička galerija „Katarine Kosače“ Predstavljači: mr. sc. Marko Tokić – Mostar, ravnatelj „Instituta za društvene djelatnosti“ Odvjetnik Josip Muselimović, predsjednik „Matice hrvatske“ – Mostar 4. travnja 2013. (četvrtak) GRUDE u 19 sati: Kino-dvorana Predstavljači: mr. sc. Marko Tokić – Mostar, ravnatelj „Instituta za društvene djelatnosti“ Petar Majić, „Matica hrvatska“ – Grude 9. travnja 2013. (utorak) ŠIROKI BRIJEG u 19 sati: Kino-dvorana „Borak“ Predstavljači: prof. dr. sc. Josip Jurčević - Zagreb, Institut društvenih znanosti „Ive Pilara“ Ispred „Matice hrvatske“ – Široki Brijeg, doc. dr. sc. Mile Lasić, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru 10. travnja 2013. (srijeda) KUPRES u 13 sati: Velika dvorana „Hrvatskoga doma“ Predstavljači: prof. dr. sc. Josip Jurčević - Zagreb, Institut društvenih znanosti „Ive Pilara“ Mario Bagarić i Ante Čičak „Matica hrvatska“ i „Hrvatski dom“ – Kupres M. T.

11.02.2013.

Pljačka nije motiv ubojstva vlč. Ivančića

INFO CENTAR HRVATSKOG NARODNOG SABORA BOSNE I HERCEGOVINE Don Mile Ivančić zatučen kamenom u župnom stanu Sačekali su ga, ubili, zaključali i pobjegli. Pljačka nije motiv! http://www.vecernji.ba/vijesti/sacekali-su-ga-ubili-zakljucali-pobjegli-pljacka-nije-motiv-clanak-508540 Župni stan nisu ispremetali i pitanje je jesu li ubojice išta odnijele sa sobom Piše: Marina Borovac - Najprije sam pozvonila. Velečasni Mile Ivančić nije otvarao pa sam uzela ključeve koje mi je večer ranije dao i otvorila. Moja kći i ja ušle smo u župni stan. I onda smo ga ugledale na podu hodnika... Noge su mu bile zgrčene prema radnoj sobi, krvava glava bila je okrenuta prema sobi za goste... Izletjele smo van i ja sam jako počela vrištati - u dahu prepričava Mirjana Dujmović iz Zavalja nedaleko od Bihaća. Njezina 11-godišnja kći Ana Marija na to samo dodaje da se još više prepala kad je majka počela vikati. Zid poprskan krvlju Zid je, kaže Mirjanin suprug Nikola Dujmović, bio pun krvi. - Zatukli su ga kamenom - objašnjava. Da više nema nikakve dvojbe da je vlč. Ivančić, župnik župe Gospićko-senjske biskupije sv. Franje Asiškog, okrutno ubijen potvrđuje i Senad Ljubijankić, tužitelj Unsko-sanske županije kojeg smo jučer zatekli na očevidu što je dan ranije započeo na mjestu ubojstva. Marijan Šimić, čelni čovjek županijske policije, kaže da zbog interesa istrage ne može otkriti jesu li na tragu počiniteljima. Pretpostavlja se da je u vlč. Ivančićevom ubojstvu sudjelovalo više osoba. Mile Ivančić, 78-godišnji župnik koji je uskoro trebao zlatnom misom obilježiti 50 godina svećenstva te proslaviti 80. rođendan sestre Marije koja je tada trebala doći iz Australije, bio je omiljen i među starima i mladima iz sela u kojem je pedesetak duša. No, na udaru lopova bio je gotovo od kako je 1997. godine došao na službovanje u ratom razrušenu župu Zavalje. Provaljivano je najprije u crkvu, zatim i u župni stan, posljednji puta prošlog petka. Ali, vlč. Ivančić o tome nije volio pričati: - Da mu je oko Božića ukradeno iz župnog stana oko 25.000 kuna, kojima je trebao platiti majstore, mi smo, evo, tek sad doznali jer to nije ni prijavio policiji. Meni je u to vrijeme samo rekao da će me nagraditi ako mu pronađem crnu torbu. Ali, nije mi htio reći što je u njoj bilo - priča Mirjana Dujmović pa se čudom čudi što je svećenik, čije je beživotno tijelo pronašla u subotu oko 14 sati i 15 minuta, bio zaključan u župnom stanu. Dosadašnja istraga navodi na zaključak da su ga ubojice zaključale i pobjegle. Iako se nagađa da bi motiv ovog zločina moglo biti koristoljublje, pa se navodi da je don Ivančić dobio oko 90.000 kuna koje je trebao dati za uređenje župnog stana, doznajemo da pljačka vrlo vjerojatno ipak nije i motiv ubojstva i da stvari u župnom stanu nisu bile ispremetane. Don Mile Ivančić ubijen je, po svemu sudeći, još u petak uvečer, nakon što je otišao od Zvonka i Milke Majstorović iz Zavalja kod kojih je bio na večeri: - Baš smo gledali neku tursku seriju kada je oko 18 sati k nama došao župnik. Sjedili smo pričali, za večeru sam ispekla jaja. Oko 21 sat je otišao od nas - govori Milka Majstorović, otirući s lica suze. Njezin suprug Zvonko šokiran je, kao i ona sama, brutalnim zločinom: - Tko je to mogao učiniti? - pita se. - Dići ruku na svećenika - u nevjerici ponavlja i Mirjana Dujmović pa kaže da se sad u selo, nakon zločina, unio strah među stanovništvo. Ona sama, dodaje, sada se plaši ući u župnu kuću. - U petak me velečasni pitao da mu očistim peć. Rekla sam da ću to napraviti u subotu pa mi je zato dao ključeve. A što bi bilo da smo mala i ja otišle tamo u petak navečer - govori. U subotu je, kaže, pozvala muža da s njom ode do crkve, da raspreme jaslice. Njemu se nije dalo pa su krenule ona i Ana Marija: - Kad smo izašle, rekla sam kćeri da ona sama ode do velečasnog, ali je ona htjela da ja idem s njom. Dobro je, dijete nije bilo samo - ispričala nam je Mirjana Dujmović Dok sjedimo i razgovaramo u njezinu domu nedaleko od župnog stana, suprug Nikola Dujmović izlazi iz kuće pa se nakon nekog vremena vraća: - Bila je policija. Pitaju me za onaj automobili što sam vidio - objašnjava. Naime, oko 21 sat Mirjana Dujmović je sjedila uz prozor i vidjela svećenika kad je svojima automobilom prošao od Majstorovićevih prema župnom stanu gdje su se, kad je stigao, svjetla što se uključuju na senzor upalila i ugasila. No, njezin suprug Nikola vidio je i neki manji automobil koji je stajao parkiran u blizini: - Ne znam mu ni marke ni boje. Ma, često tu uvečer dolaze mladi iz grada, parkiraju se, ne znam što rade - objašnjava. Dujmovići vjeruju da je netko pratio vlč. Ivančića i da ga je ubio odmah čim je u petak uvečer kročio u župni stan: - Vidio sam ga mrtvog. Imao je kaput na sebi. Ispod i oko njega sve je bilo puno krvi - kaže Nikola Dujmović. Njegova supruga Mirjana dodaje da je to večer tragova u snijegu bilo i oko kuće njezinih roditelja pa se plaši da možda netko nije i nju uhodio, ako je znao da ona ima ključeve svećenikova doma. Crkva traži istragu Dujmović sve vrijeme ponavljaju da je svećenik bio jako dobar čovjek pa im je još manje jasno tko ga je mogao ubiti: - Ako je netko trebao novac, on bi mu ga dao, a ne ovako... - govori Mirjana. Ubojstvo vlč. Mile Ivančića unijelo nemir među ovdašnje stanovništvo te izazvalo reakcije Katoličke crkve koja oštro osuđuje zločin u Zavalju. Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i banjolučki biskup i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine Franjo Komarica od vlasti u BiH traže temeljitu istragu kojom će se otkriti motiv te pronaći i kazniti krivci za ubojstvo. Kardinal Puljić je kazao i da je zabrinut stoga što su prijašnji slučajevi pljački župnog dvora u Zavalju ostali neriješeni, što je počinitelje samo moglo ohrabriti da nastave sa zločinom. Šefik Smlatić, ministar unutarnjih poslova Unsko-sanske županije, kaže da se radi o delikatnom slučaju te da je stoga policija angažirala sve svoje kapacitete . - Odmah nakon saznanja o ovom zločinu svoju pomoć su nam ponudili i sve druge agencije u zemlji, od državne policijske agencije SIPA-e, Federalne uprave policije, kao i druge policijsko-sigurnosne službe - rekao je ministar Smlatić. Preuzeto sa www.vecernji.hr

10.02.2013.

David B. Kanin: Srbi, jućno od Save, su nezadovoljni i sami sobom

Piše: ašr/VLM David B. Kanin 31 godinu radio je u CIA-a kao viši analitičar, a danas je predavač međunarodnih odnosa na Fakultetu za napredne međunarodne studije Sveučilišta "John Hopkins”. Skromno kaže ne bi sebe nazvao stručnjakom za Balkan, ali stručnjakom ga smatraju. U razgovoru za beogradsku Politiku koji prenosi portal B92 pojasnio je koji je glavni problem južno od Save. - Srbi su najveća zajednica u tom području i sve dok su oni i Srbija nezadovoljni ništa nije riješeno. Nije riječ samo o tome da su Srbi nezadovoljni drugima, nego su nezadovoljni i sami sobom. Nakon stoljeća političkih, društvenih i ekonomskih promjena još nisu uspjeli doći do toga da budu sretni s onim što je postignuto, a to pogađa cijelu regiju, kazao je Kanin. Južno od Save, gdje je bilo Osmansko carstvo, ništa još nije konačno, sve je još otvoreno, iako se zasad ništa ne mijenja. U svakom slučaju, ne vjerujem da je sadašnja situacija tamo trajna, verujem da će biti novih promena, premda se ne zna koje će doći prve. Za ona područja koja su bila dio austrougarskog carstva, sve je postavljeno na svoje mjesto, uglavnom zato što su Srbi u Hrvatskoj izgubili rat. Pobjede na bojištu i dalje su važne, bez obzira na ideološke izjave koje dolaze sa Zapada. Izuzetak je Vojvodina, također nekad dio Austro-Ugarske, gde je glavno pitanje njene manje ili veće autonomije i položaja u Srbiji, koje je veoma komplicirano i za mene kao autsajdera veoma zanimljivo za praćenje, napominje.


Noviji postovi | Stariji postovi

IVAN BAĆAK TOMISLAVGRAD

VIRTUALNA KNJIŽNICA

PONOSNA MOJA JE ZEMLJA

BLOGARIAT
blogger.ba
POLITIKA I ETIKA
SAVEZ ZA HRVATSKU
HUM
CROPEDIA
SOURCE.BA
HERCEGBOSNA.ORG
BITNO.ba
HERCEGOVINA INFO
POSKOK abc portal
LIVNO ONLINE
PISMA IZ NJEMAČKE
SVE VIJESTI
HRVATI AMAC
HRVATSKI INTELEKTUALNI ZBOR - MO
HAKAVE
CRO SPACE
HRVATI BH
HIC BiH LJ PORTAL
GRUDE ONLINE
POSUŠJE
CAPLJINA-ONLINE
RAMA
POSAVINA/DOMALJEVAC
USKOPLJE

KUPRES PORTAL
LIVNO IZBORI 2008.
KRALJICA KATARINA - B. LUKA
HBŽ VLADA
OPĆINA TOMISLAVGRAD
TOMISLAV CITY
UDRUGA PRSTEN
CURKOVIC.CA
BRATOVŠTINA
SAMOSTAN RAMA ŠĆIT
DUVNO, LIVNO I KUPREŠKA VRATA

RADIO TG
KLAPA DELMINIUM
NEBESKI RADIO

KONGORA
ROŠKO POLJE

PRESS DISPLAY
W. TIMES
W. POST
EU URED BiH
GOSPODARSTVO, ULAGANJA, RH, BH:

SIGNALIZACIJA SOVIĆI
XING
POSLOVNI
biznis.ba
EP HZHB
ENERGETIKA.HR
energetika.ba
WINDKRAFT
ENERGYOBSERVER
MOJA ENERGIJA.HR
BLOG ENERGIJA
BiH gospodarstvo
WORLD BANK

INSTITUTI, ANALIZE

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
948961

Powered by Blogger.ba